Od trenutka kada je čovjek prvi puta uporabio oružje protiv drugog čovjeka, odnosno, od samih početaka historije čovječanstva do današnjih dana, samo je 300 godina prošlo bez ratnih sukoba! Svi ostali ljudski mileniji prošli su u krvavim sukobima svih vrsta. Da, Athumanunh taj stari heroj bez imena, onaj koji je vidio i doživio zastrašujuću divotu bitke, Athumanunh koji poznaje tajne oružja svakojakih što upozna ih davno prije na svojim lutanjima kroz bitke ine i veličanstvene ... ponekad zaluta u jednu zemlju, u jedno 'Nezamislivo Vrijeme' gdje se oružje čuva u muzejima  samo kao eksponat nesretne ljudske prošlosti ...

Nebrojene priče, zapisi i legende drevnih i starih naroda kazuju o 'Vremenu božanskih ratova'. Ratovali su tako bogovi protiv titana, bogovi protiv asura, bogovi protiv divova ... bili su to ratovi koji su se tukli na Nebu, ali i Zemlji, u zraku, pod vodom, na vodi i pod zemljom ... bili su to ratovi koji su se u mnogome razlikovali od konvencionalnih ratova, razlikovali su se i od geoloških sila prirode kakvi su vulkani, erupcije, poplave, uragani ...

Zapisi vrve nevjerojatnim opisima tih 'božanskih' oružja čije djelovanje, razaranje i učinak strašno podsjećaju na današnje oružje koje, eto opet mi 'homo tehnicusi' ružno nazivamo 'oružje za masovno uništenje'. Athumanunh se sav strese kada neupućeni novinar zapiše: '... tog oružja ima toliko da bi se Zemlja mogla dva puta uništiti ...', pa zar se nešto može dva puta uništiti?!

Najstrašniji i nevjerojatni opisi tog fantastičnog 'božanskog' oružja zabilježeni su u 'Ramajani' i 'Mahabharati'. Bila su to oružja koja su mrvila u prah i pepeo čitave armije, gradove i velike oblasti zemlje! Među tim opisima, najpoznatija božanska oružja indijske mitologije bila su: Indrin plamen, bramaširas, bramadandon, sandagara, pašupati, pinaka, tvaštar i razne vimane: rukma, shakuna, tripura ...

Postoje mnogi opisi dvoboja tim oružjem, pa tako Athumanunh pronalazi slične zapise i opise tog oružja u obračunima i sukobu bogova čija se temeljna nit priče prebacuje na Nebo (zrak) poput: Horusa i Seta, Tiamate i Marduka, Zeusa i Titana, Arimana i Ormuzda, Odina i divova, Jahve i 'palih anđela' ...

Doduše, neka od tih oružja doista podsjećaju na 'prirodne pojave' poput 'kuglastih munji' koje se i danas znaju pojaviti tijekom pražnjenja atmosferskog elektriciteta, a najčešće kada se pojave oblaci  kumolonimbusi. Eksplozija, odnosno, zvučni efekt toga doista je grom. No, opisi nekih oružja iz indijske mitologije Athumanunha nedvojbeno podsjećaju na slična današnja, poput: Mauzola parva - gigantski vjesnik smrti! Darpana - oružje koje isušuje! Moha - oružje koje izaziva gubitak svijesti i masovnu amneziju! Šatagni - oružje koje sto puta ubija! Varšana - oružje koje izaziva iluminacije po neprijatelju! ...

U mezopotamskim izvorima na najstarijim pronađenim glinenim pločicama, Athumanunh pronalazi opis nekih božanskih oružja (Engiduov treći san) gdje je zapisano: 'Zatutnji zemlja, munja zabljesnu, oganj se zapali, napuni se prostor smrću. Tad nastane svijetlost, dim padne i pretvori se u pepeo! ...' U kineskim izvorima priča pak  se i o 'strašnoj buci što ju je stvaralo to čudesno oružje'! U baltičkim sagama, točnije u 'Epu o prošenju Emere' kazuje se o oružju koje je nepoznato. U 'Mahabharati' ekvivalent tog oružja jeoružje pod imenom 'vajavja', čije djelovanje sliči današnjem tipičnom radiološkom oružju:

'U krajnjoj opasnosti poradi spašavanja života pokrenuo sam to oružje ... a sada ga više ne mogu zadržati! ... travka će preživjeti, ali ne plod u ženinoj utrobi, jer ono će ga ubiti! Oružje koje sam pokrenuo, gospodaru, sada će se zabosti u embrije neprijatelja, ali i naše ... U perzijskoj mitologiji, spominje se oružje pod nazivom 'vazišta i speništa'. S tim oružjem ... oni su ubijali i dvaput rođene ! ...

U japanskoj tradiciji pak je, kada je riječ o 'božanskim oružjima' postoji izraz: 'Soko No Kuni' ili u prijevodu 'zabranjena zemlja', što pak predstavlja radioaktivnost i kontaminaciju tla. Slično oružje na principu urana opisuje i keltska tradicija, i to pod nazivom 'lamfade'. Kod skandinavskih naroda, spominje se koplje 'gungni', koje je po legendi automatski pogađalo ciljeve!

Nadalje, u indijskoj mitologiji postoji izraz 'los vapit' ili 'natprirodna moć vjetra', čija energija neodoljivo podsjeća na fuziju atoma. Kod Židova, anđel Ariel je doslovce, 'oganj Božji'. U Južnoj Americi, kod Indijanaca iz plemena Kajapo spominje se 'kop', gromovito oružje koje djeluje na principu današnjih lasera! Kod drevnih Kelta, to 'božansko oružje' naziva 'lamfade', bilo je potrebno četvero ljudi kako bi ga stavili u djelovanje! (Današnje dalekometne rakete također imaju posadu od četiri vojnika, dočasnika i časnika – po Athumanunhu, možda je samo slučajno!)

Opet jedan opis iz 'Aunshani parva': '...Oružje se vinulo visoku u zrak i plamen koji je sijevnuo iz njega, bio je sličan ognju koji pogađa Zemlju tijekom pada nebeskih meteora. Krhotine su padale s neba, a tlo je podrhtavalo ...' ili iz Mahabharata: '... Iz te mase, iznenada je izletjelo mnoštvo plamenih strijela praćenih bukom koja je nadilazila svu poznatu tutnjavu na zemlji ... Pri padu na površinu zemlje, te gromovite strijele su eksplodirale. Njištanje ranjenih konja, urlanje umirućih slonova i vapaj ljudi, stvarali su užas među preživjelima ...'

Slična oružja Athumanunh je opisivao u svojim pričama u 'Legendi o Alandiji', gdje bijesni bespoštedni rat između Atlantide i njezine najveće kolonije 'MU' (Mother Uranium) ... Bitka iza Tamne strane Mjeseca ... ' Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se vrtjelo u krugu, pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio  ...' Zanimljiva je i sličica koju je izradio Athumanunh gore: moderne letjelice iznad drevnih egipatskih piramida, a piloti Vas na nekog podsjećaju! Moai, kamene glave s Uskrsnih otoka kojima gotovo idealno pašu pilotske kacige ... no, o tomu neki drugi put.