Oduvijek su se svi pitali zašto su Trojanci, ti hrabri i veličanstveni ratnici, bili toliko naivni, pa su u grad uvukli 'Trojanskog konja' koji ih je na kraju koštao života i pada grada. Odgovor je opet Odisej, on je izmislio priču koju je Sinon tako vješto 'prodao' Trojancima koji su mu povjerovali.

Evo priče. Kada je Prijam upitao Sinona poradi čega su Ahejci izgradili tako velikog konja on je odgovorio: 'Na savjet vrača Kalhanta, a poradi toga jer su bogovi obećali da će taj 'Trojanski konj' štititi Troju od nedaća umjesto pozlaćenog kipa božice Atene koji su Odisej i Diomed ukrali.' Poradi toga konj je morao biti toliko velik da ga Trojanci ne bi mogli uvući u grad kroz svoja vrata, a time Troja ne bi bila zaštićena. Trojanci su nasjeli Odisejevoj priči i razrušili su dio bedema kud su uvukli konja u grad.

U unutrašnjosti velikog drvenog konja bili su skriveni najbolji ahejski ratnici koje je opet Agamamnonu predložio sam Odisej. Bili su to: Odisej, Ahilejev sin Neoptolem, spartanski kralj Menelaj, argejski kralj Diomed, kopljonoša Ajaks, lukonoša Filoktet, te Epej graditelj konja. Sve se odvijalo prema Odisejevoj zamisli, ali zamalo da je sve krenulo naopako.

Naime, stari Laokont bjesnio je dograbio koplje jednog trojanskog ratnika i silovito ga zabio u bok drvenog konja. Tog trenutka Ahejcima i samom Odiseju u pomoć je priskočila ljepokosa božica Atena kojoj je već svega pomalo bilo dosta, pa je odlučila da se pad Troje već jednom dogodi i završi se taj nesretni rat koji više nije imao nikakvog smisla.

Iz mora su izronile dvije strašne zmije i dograbile Laokonta i njegova dva sina, te ih povukle u morske dubine gdje su zauvijek nestale sa svojim žrtvama. Preplašeni Trojanci sve su to protumačili kao gnjev i srdžbu bogova poradi oskvrnuća drvenog konja koji je trebao zamijeniti ukradeni kip božice Atene. Trojanci su se presretni sretnim završetkom rata odali velikom slavlju i pretjerivanju u jelu i pilu.

Kad pak ih je umor i pijanstvo svladalo svi su redom zaspali, spavali su čak i stražari na bedemima koji su deset godina budno i pozorno štitili bedeme. Sinon je  povukao zasun na skrivenim vratima konja, a iza njih su se pojavili Odisej i njegovi odabranici. Bakljom je označeno mjesto na trojanskom bedemu gdje je on bio porušen, a upravo tuda su u grad ušli mnogobrojni ahejski ratnici. 

Kad su se prenuli iz strašnog sna, trojanski ratnici odmah su pružili doista snažan, ali očajnički otpor. Gotovo svi trojanski ratnici i muškarci izginuli su u okršajima s ahejskim svuda po gradu koji se sve više pretvarao u buktinju. Neki su pokušali gasiti požare i pružiti posljednji otpor u Prijamovoj palači, ali obećanje boga potoka i blata Simoisa dano bogu Hefestu da vode potoka neće više nikada pomoći Trojancima sada se ispunilo.

Žene i djeca koja nisu pobijena u divljačkim naletima Ahejaca kasnije su prodana u roblje, ali iz Troje se ipak spasio dardanski kraljević Eneja s nekoliko muškaraca i žena. Bili su to preci tek nadolazećih Rimljana koji će kasnije uništiti grčku prevlast i dominaciju u starom dijelu poznatog nam Svijeta, a te priče ostavit ću za neku drugu priliku, neko drugo vrijeme ... nakon završetka Trojanskog rata za grčke junake nisu prestale muke i nedaće, pa će oni opet po volji dijela bogova imati strašne probleme nakon povratka kućama, a najveće probleme imao je upravo Odisej kojeg su bogovi osudili na još dvadeset godina lutanja.