Općenito o zmajevima u Hrvata

Hrvatska narodna predaja smješta postanak zmajeva i ostalih mitskih i čarobnih
bića u same početke početaka,
Najstarije hrvatske predaje kažu kako u početku nije bilo ničega, postojao je
Pra-mrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem
je počivao Svarog, bozanski tvorac.

Pod utjecajem zivotnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost koja obasjala
Svaroga i stvorila njegovu sjenu, od koje je nastao Crnobog.
Vodan, bog mora i voda nastao je od odraza Svarogovog u pramoru.

Pokrenula se sila koja je stvorila svijet..
Iz gornjeg dijela ljuske pra-jajeta stvorilo se drvo svijeta, jasen koji je uzdižući se
razdvojio nebo od zemlje i mora. U njegovoj krošnji nastao je Nav, svijet bogova.
Svarog i Crnobog ili Drognjuš su bili sile bez oblika, pa su stvorili svoje dvojnike,
avatare u čijem su obliku djelovali u svijetu.Svarogov dvojnik bio je Volos, a
Crnoboga Črt i ognjeni zmaj. Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec. Od krhotina dolnje polovine jajeta stvorio je ljude i sva druga živa bića na zemlji.Ljudi su s vremenom postali gospodari ovog svijeta, postali su mudri, lukavi,
počeli su obrađivati zemlju, uzgajati stoku, gradili su gradove i naselja, što je
većinu ostalih živih bića, pa i mitološka, postepeno potiskivalo u neprohodne i
divlje predjele i ljudi su ih sve manje susretali. Tako se u našim krajevima oko Velebita mislilo da se zmajevi legu iz jaja, i to u podnožju Tulovih greda i južno od Velike Stapine, gdje također žive i kolo vode vile velebitske ali se i pričalo kako zmajevi nastaju iz jajeta pijevca starog sedam godina ( otok Cres), i z zmije koja poživi sedam, devet, trideset ili sto godina, pa joj nakon toga narastu
noge i krila, od žene koja nosi dijete sedam godina, pa ako ono pobjegne sa krštenja
narastu mu kreljuti i postaje zmaj Mogut. Zmaj koga zovu Šarkanj nastane od starog
soma, bezrepog šarana ili zmije, leti kao debela zmija, dug mu je rep. Ide u oblak,
to mu je konj, riga vatru. Šarkanj se spusti iz oblaka i postane čovjek. Stvara jak
vjetar. U nekim legendama Sveti Ilija jaše na šarkanju, a u drugima legndama,
na Šarkanju jaši Perun, bog groma i oluje.

Zanimljivo je slično vjerovanje na Dalekom istoku prema kojem se šaran može
pretvoriti u krilatog zmaja. Poznata francuska zmajica Tarasque kći je zmaja
Leviathana i gigantske zmije Onachus.
Ovdje bi svakako trebalo spomenuti i morske zmajeve, s kojima su najviše posla
imali stari Grci i koji su genenralno nazivali Ketos, a o njihovom podrijetlu se
zna još manje nego o podrijetlu kopnenih zmajeva.
Vremenom su se ovakve, ali i čudnije kombinacije pomalo istrošile, te je danas
prevladalo mišljenje da su zmajevi posebna vrsta, doduše sa dosta varijeteta,
te da se legu iz jaja, koja na svijet ili u gnijezdo polažu zmajske ženke.
Ovo je naravno današnje viđenje tog problema, ali morate priznati da je razmišljanje našeg domicilnog, podvelebitskog naroda bilo vrlo napredno.
Uobičajena slika zmaja, kod nas, u Europi, ali i u Aziji je vrlo, vrlo slična:
Gušteroliko ili zmijoliko tijelo prekriveno krljuštima ili ljuskama, poprilično
velikog rata, ogromne i razorne snage, posjedovanje krila i sposobnost letenja,
četiri noge, zmajska glava , koja zaista izgleda drugačije od svih ostalih),
sposobnost govora, učenja i sporazumijevanja sa ljudskom vrstom, bljuvanje
vatre i nesumnjivo najzanimljivije . česte ženidbe sa djevojkama posve ljudskog
roda, te rađanje djece iz takvih brakova.

Uz jednu napomenu:
U Hrvatskoj narodnoj predaji magičnu, mitološku zmoju s krunom na glavi, koja uglavnom ima atribute zmijskog cara zovu Kačec - od strog naziva za zmiju Kača.
kačec može imati i krila i noge, ali ne mora, no Kačec uvijek govori, uvijek daje magićne darove, kralj je u svojem, pozemnog kraljevstvu i nije neprijateljski raspoložen prema ljudima.
Sklon im je pomoći i odužiti se vrijednim darovima onome tko pomogne nekome njegovom zmijskom potomku. Zna pomoći i bez toga, ali mu ljudi, često vođeni pohlepom, zlobom ili glupošću - vraćaju zlom.

Osobnost.
Čini se da su spiljski i općenito kopneni zmajevi, a naročito planinski i azijski zmajevi najpametniji, moglo bi se reći zmajska elita. Sakupljanje knjiga i blaga, te izrazita sklonost postavljanju zagonetki i junacima i drugim avanturističkim namjernicima otkriva mnogo toga o zmajevima. Zanimamo ih, ili smo ih zanimali, i ako su sami posjedovali inteligenciju prepoznali su je i u ljudskoj vrsti. Ovdje bi trebalo reći i da su u narodnim predajama, nakon što se uredno pobroje sve ove osobine, na kraju izvede zaključak da isti ti zmajevi vrlo tašti, zli, primitivni, obični nasilnici i prilično lakovjerni, te su ih često pobjeđivali pastiri, postolarski šegrti ili su ih junaci ubijali na prijevaru. Ne spominje se koliki je bio životni vijek zmaja. Opće je poznato da su bogati zmajevi, bili najčešća meta vitezova i zmajoubojica.Oni, pak siromašni, bez blaga znali su živjeti mnogo duže, a to su najčešće bilijezerski i barski zmajevi, koji su se hranili djevicama i svim drugim ljudima,ovcama i slično.Jezerski ili barski zmajevi prikazivani su malo drugačije, često su bili sa višeglava, rijetko su mogli ili željeli komunicirati, obično su bili izrazito nasilni iimali više životinjskih osobina nego planinski, a u sukobima s ljudima nisupokazivali nekakve velike vještine, te su kao glavnu njihovu značajku navodili beskrajnu mahnitost i snagu.

Zmajeviti ljudi i zmajski potomci u Hrvata
Zlatni kineski zmaj bio je simbolom kineskih careva. Oni su sami sebe nazivali zmajevima i smatrali su se zmajevim potomcima. Kinezi, ali i neki drugi narodi imali su mnogo bolje odnose sa svojim zmajevima od europskih naroda, pa i Hrvata, ali predaje i priče govore da je bilo takvih slučajeva i u nas. Naravno, riječ je o zmajevima koji su se zaljubljivali u ljudske djevice. Zmajevi, bar se tako čini, nisu nikada ovladali vještinom udvaranja, pa su djevice najčešće otimali, no u pričama i legendama je mnogo slučajeva zmajsko – ljudskih pregovora o nenapadanju, a zalog ili ugovorena nadoknada zmaju je bila jedna ili više djevica, koja je dovođena i stavljana zmaju na raspolaganje. Nekako se uvriježilo mišljenje da zmajevi te djevojke pojedu za ručak ili večeru, no ima mnogo legendi u kojima djevice nisu, od strane zmajeva, tretirane kao dodatak prehrani, nego posve drugačije. Dakle, ako je vjerovati legendama bilo je bračnih i sličnih zmajsko – ljudskih veza u prošlosti, a to bi onda moglo značiti da pra- praunuci tih istih i danas žive, a intrigantnih i zanimljivih primjera se može naći:No, ta djeca nisu nipošto isto što i „zmajeviti „ ljudi. Naprotiv, smatra ih se zlim i opasnim stvorenjima, ili se, ako su već u rodoslovnom stablu, baš i ne hvale njima, ili barem to ne udaraju na velika zvona.

Hrvatske obitelji povezane sa zmajevima
Zmaja na grbu imala je omiška plemenitaška obitelj Kačić
Grb obitelji Kačić - Peko iz Makarske
Grb obitelji Jurčević iz Kaštela, obiteljski povezani sa obitelji Kačić iz
Makarske
Zmaja na grbu zadržali su i svi kasniji ogranci te obitelji ( Kačić Miošić,
Kačić Peko i drugi)
Iako je najpoznatiji izdanak te familije svakako pisac i svećenik Andrija Kačić Miošić, osnivač loze Nikola Kačić i njegovi neposredniji potomci bili vođe čuvenih omiških gusara, strah i trepet Jadrana u svoje vrijeme, a da li je tome doprinijela i koja kap zmajske krvi , ne znamo.

Istarski grofoviMainard von Schwarzenburg ili Majnard Pazinski također su imali zmaja na grbu, bili su, navodno, gospodari Črnograda u Istri, koji se nalazio u blizini Roča, ali tog grada više nema. Iz staroslavenske i hrvatske mitologije poznato je da je upravo Črt, Crnobog ili Črnobor, gospodar tame,
najčešće uzimao oblik zmaja ognjenog.

Napomena o ovome:
Taj podatak sam pronašla prije možda pet ili šest godina, i sačuvalo se samo ovo, mada se sjećam da mi je u kompjuteru bilo pohranjeno nekoliko stranica teksta i još neke fotografije - no ne mogu ih naći, niti se mogu sjetiti gdje sam ih pronašla. Koliko se sjećam - slika grba je sa interneta, a i tekstovi.
Okrunjenog zmaja su kroz jedno vremensko razdoblje imali, iznad svojih gavranovih krila i kule i grofovi Zrinski.Potomci Ivana plemenitog Morovića, prvobitnog vlastelina srijemskog, a kasnije vlasnika dvorca Normann-Prandau u Valpovu, također su u svom grbu imali zmaja, ali taj zmaj je bio neka vrsta ordena ili su zbog zasluga bili uvedeni u viteški zmajski red kralja Sigismunda.
Zmajevi na grbima plemenitaša ovog reda se uvijek ovijaju oko grba.Takav je zmaj na grbu plemenite obitelji Kalay ( mađarska grana) ili Kalaj ( hrvatska grana). Hrvatska grana obitelji se nazivala još i Kalay Batinski, mada potomci te obitelji danas ne žive više u Batini, na Dunavu, koja je u neposrednoj blizini baranjskog sela Zmajevac.
Ovo su plemenitaši, no tragova ima i u prezimenima, pa tako neke ( a i nema ih mnogo) hrvatske obitelji nose prezimena koja ih povezuju sa zmajevima. Zmajići i Zmajevići žive u u Županiji Zagrebačkoj, Splitsko – Neretvanskoj, Osječko – Baranjskoj, Brodsko – Posavskoj, Međimurskoj,
Bjelovarsko –bilogorskoj, Primorsko . goranskoj, Zadarskoj. Kačića ima također po cijeloj Hrvatskoj, a za te obitelji je znakovito zadržavanje prezimena Kačić uz dodavanje drugog prezimena.

U Međimurju je zaista mnogo obitelji koji nose prezime Šarkanj, ima ih i u Zagrebu i Istri, a u Dalmaciji postoji prezime Pozojni.
U BiH postoji prezime Zmajevac.
Zmajeviti ljudi
Najbliže je pojašnjenje tradicionalno narodno vjerovanje da zmajeviti ljudi imaju pozitivan karakter, štite zajednicu, imaju sposobnost preobražaja u druga bića. To su posebni, odabrani ljudi koji nakon dubokog sna u kojem im se otvaraju nove dimenzije, postaju svjesni svoje snage. Odabrani čovjek postaje zmajevit kada je na pomolu katastrofa za njegov narod, veliki ratovi. Oni tada stječu nadnaravnu snagu i postaju najbolji ratnici koji ulijevaju snagu i hrabrost u srca svojih vojske.
Odakle im takvi atributi ostaje nepojašnjeno, no stari hrvatski bogovi, kao Perun i Volos, a i njihov zli rođak Črt, Črnobog ili Crnobog imali su sposobnost i navadu pretvarati se u zmajeve, ili jahati na njima i na mnogo drugih načina mijenjati svoj oblik kada su se pojavljivali među narodom.To bi moglo možda objasniti prilično zakučastu i zamagljenu poruku koju naziv, s jedne strane i statut s druge - znamenitog društva «Družba braće hrvatskog zmaja». šalje iz svog stana iznad kamenitih vrata u Zagrebu.
Na njihovim internetskim stranicama može se pročitati slijedeće:„Družbu su u Zagrebu utemeljili 16.studenoga 1905. Emilij Laszowski i Velimir Deželić Stariji sa željom da ova izrazito hrvatska i domoljubna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke. Osebujno ime odabrano je
po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408. u kojem su prvotno pretežno bili Hrvati. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj, dok je Družbino geslo
Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći).“
Još nekoliko riječi o Sigismundovom redu:Ovi podaci gore su oni koji se manje - više nalaze na stranicama Družbe "Braća hrvaskog zmaja".
No, u knjizi "Rex Deus" ( urote, urote, urote !!!! file:///C:/DOCUME%7E1/Maja/LOCALS%7E1/Temp/msohtmlclip1/01/clip_image001.gif)
autor: Marilyn Hopkins, Graham Simmans i Tim Wallace – Murphy priča o kralju Sigismudu ( a riječ "hrvatski ili Hrvatska se uopće ne spominje) ide ovako:

Godine 1408. , Žigmund Luksemburški, kralj Mađarske i vodeći član Rex Deusa, osnovao je viteški red čije je članstvo također bilo ograničeno na 24 viteza. Plemeniti članovi toga novog reda prisezali su da će njegovati "istinsko i čisto bratstvo". Štitovi su im bili ukrašeni prikazom zmaja unutar kruga i crvenim križem. Statut toga reda nosio je vrlo zanimljiv naziv - Sigismundis dei rex Hungariae (/Statut/ Žigmundov, boga kralja Mađarske, op. prev.). Ubrzo nakon njegova osnutka. kralj Žigmund postao je svetim rimskim carem, te je red prozvan "Carskim i kraljevskim dvorom Zmaja". Njegovi članovi nisu bili samo plemići, nego i kraljevi, te se među ostalima spominju i litvanski vojvoda, te poljski i aragonski kralj. U dvije stotine godina svog postojanja, Red je utemeljio ogranke u Bugarskoj, Bosni, Arkadiji, Italiji i Francuskoj.

Da... tako to piše.

Sjetila sam se Doenikena. Ako tražiš vanzemaljce - naći ćeš vanzemaljce - pa logično - ako ja tražim zmajeve - naći ću zmajeve, ako netko traži nečije obiteljske veze - naći će obiteljske veze, ako traži urote - naravno - naći će urote.
Pala mi je na pamet i simbolika štita. Štita kao takvog i štita sa zmajem. Ratnici i vojnici svih vremena, sve dogod je štit bio u upotrebi, često su umorni, nakon marševa, bitaka i svih drugih napora morali skuhati i pojesti nešto. Često su te kotliće morali pokriti s nečim kako bi ta juha ili što se već kuhalo brže prokuhala, ili naprosto kako bi je zaštitili od kiše, prašine ili snijega. Često je u tu svrhu, kao poklopac, bio upotrebljan štit, imao on zmaja na sebi ili ne. Istim poklopcem ili štitom moguće je pokriti više vrsta lonaca ili kotlića, a nije naročito važno što se zapravo u loncu kuha.
Pa dobro.
Ono što mene pomalo zbunjuje je slijedeće:
Ako je zmaj sam po sebi, živ ili kao simbol , otjelotvorenje poganskog i predkršćanskog vjerovanja i Panteona – kako to da su baš njega, a ne svetog Jurja, koji ga je pobijedio imenovali «hrvatskim zmajem» i nazivaju se njegovom braćom? Zašto se ne zovu braća svetog Jurja? Zašto su baš ubojicu svog «brata zmaja» odabrali za svoj uzor? Pa čak je i samo geslo pomalo zbunjujuće: za koje žrtvenike ( u množini) i s pomoću kojeg Boga – je pitanje koje se samo nameće.Naročito je šarmantan slogan kojim završavaju svoje govore:Bog nam sreću daj, hrvatski neg živi zmaj!No, istina je da su članovi Družbe ugledni, obrazovani i posebno zaslužni građani lijepe naše.
Družba je ustrojena na područnom načelu te se sastoji od središnjice, tj. zmajske matice i ogranaka, tj. Zmajskih stolova.

Zmajski stolovi
• Čakovec
• Dubrovnik
• Gospić
• Karlovac
• Krapina
• Križevci
• Osijek
• Pazin
• Požega
• Rijeka
• Slavonski Brod
• Split
• Šibenik
• Varaždin
• Vukovar
• Zadar
Danas, na čelu Vukovarskog zmajskog stola sjedi Zmaj Vinkovački III., a oko stola Zmajica od Mitnice, Zmajica Bosutska, Zmaj Siverički, Zmaj Zapoljski, Zmaj Bački II. i Zmaj od Šokadije Vinkovački. Postoji, živ i zdrav i Zmaj Starovukovarski, ali ne živi u Vukovaru.
Profesor doktor Antun Bauer bio je ne samo obični član Družbe "Braća hrvatskog zmaja". Nosio je titulu Zmaj Vučedolski III., ali i titulu Prazmaja i bio je Veliki meštar Družbe.


Inače – profesor dr. Antun Bauer, rođeni Vukovarac je bio inicijator i osnivač Gradskog muzeja ukovar svojim brojnim poklonima i donacijama: stilskog namještaja, oružja, umjetničkih slika, grafika, crteža i skulptura, te znatnim količinama rimskog novca i mnogim drugim predmetima, počevši od 1948. godine pa sve do svoje smrti 2000. godine. Odlukom Narodnog Odbora u Vukovaru, prosinca 1946. godine osnovan je Gradski muzej, a svoje javno djelovanje, prvom stalnom izložbom, započeo je dvije godine kasnije 1948. godine u zgradi stare diližansne pošte u baroknom središtu grada.. edamdesetih godina prošlog stoljeća Gradski muzej se preselio u dvorac Eltz, i danas djeluje u tom, još uvijek neobnovljenom i teško oštećenom prostoru, a Zbirka Bauer i Galerija umjetnina Vukovar je smještena uposebnoj zgradi. Gradsko poglavarstvo je imenovalo jednu ulicu u centru grada ulicom Profesora dr. Antuna Bauera.
Bio je inicijator i osnivač mnogih muzejskih institucija, među kojima je prva Gipsoteka 1937. (danas Gliptoteka HAZU), čiji je ravnatelj bio do 1952. Osnovao je Galeriju umjetnina u Osijeku 1940./1941.), a njegovom zaslugom osnovan je i Arhiv za likovnu umjetnost (1944.), zatim Muzejski okumentacijski centar (1955.), gdje je također bio ravnatelj od 1964. do 1976. godine. Nadalje bio je ravnatelj Hrvatskoga školskog muzeja, gdje je priređivao brojne izložbe, te kustos muzejske zbirke Družbe braće Hrvatskog zmaja u Ozlju. Antun Bauer bio je kolekcionar koji je poklanjao svoje zbirke koje su prvotno bile važan dio muzejskog fundusa kao što je to u primjeru Gliptoteke i Muzeja Vukovar. Vukovar je dobio i jednu od najznačajnijih donacija Zbirku Bauer i Galeriju umjetnina koja je najcjelovitija zbirka hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Bauerovo poznato geslo je bilo »Svaki grad barem jedna galerija« koje je rezultiralo osnivanjem brojnih galerija diljem naše zemlje.


Postoje danas i neke druge udruge ili društva koja nose u svom nazivu ime zmaja: Red srebrnog zmaja u Zagrebu osnovala je nekolicina zaljubljenika u mitove i legende, viteške igre, oklope i oružje, ali i suvremene kompjuterske igrice u kojima su zmajevi uobičajeni i punopravni građani, a njeni članovi su poznati po tome što izrađuju oklope ili zaštitne odore od metalnih prstenova, po uzoru na srednjovjekovnu ratnu opremu, a izdaju i časopis «Grifon». Grb udruge dizajnirao je i oslikao Milivoj Ćeran, a predstavlja srebrnog zmaja na štitu. Podno krila, odnosno pored zmajeva repa nalazi se mač,
a pokraj zmajeve glave stoji pero, koje simbolizira časopis «Grifom»U Dubrovniku postoji udruga mladih «Zlatni zmaj», čiji se članovi, njih stotinjak, bave borbom protiv ovisnosti, putem prevencije, rehabilitacije, resocijalizacije i suzbijanja maloljetničke delikvencije, a zlatni zmaj je ovdje očito simbol snage, volje i nepobjedivosti. Poznata SF konvencija koja se održava svake godine u Pazinu, u Istri ima za svoj simbol stiliziranog zmaja.
Postoji i nogometni klub «Zmaj» u Blatu na Korčuli.





Ostali tragovi – koji se mogu vidjeti ili posjetiti ili se možete popeti na njih

Naselje u Osječko – baranjskoj županiji, u općini Kneževi Vinogradi. Prvi puta se spominje 1302. godine, kada je tamo uspostavljen pavlinski samostan. Ime je vjerojatno povezano sa zmajem iz grba obitelji Kalay koji imali posjede u ovim krajevima.O podrijetlu hrvatskog naziva mjesta ne postoji ( ili je ja nisam pronašla) nikakva priča, no ovdje, kod Zmajevca i Batine postoje tragovi rimskog limesa – granice starog rimskog carstva, pa je moguće taj dugi zid , poput «zmajevog zida» u Ukrajini povezan sa zmajem ili bar zmajevim repom – tko zna.
U Baranji, gdje Hrvati žive s obje strane hrvatsko-mađarske granice-, ali i u Vojvodini, oko Subotice, gdje žive Bunjevački Hrvati sačuvano je nekoliko prekrasnih priča o zmajevima.
To su zapravo najbolje priče o zmajevima koje sam pročitala, dugačke, prepune zapleta i likova.Isto tako, u Baranji, a posebno u okolini Zmajevca preživjele su brojne legende i priče o božanskom Kovaču, antičkom Hefestu. Ili rimskom Vulkanu ili starohrvatskom Svarogu. Zapravo su sve antičke mitologije imale nekog božanskog kovača, koji je imao ogroman značaj u duhovnom životu, bio vrlo uvažavan, donosio je i prenosio svoja znanja i vještine i iz nekog razloga uvijek je bio ili hrom ili deformiran.
Božanski kovač u slavenskom (ukrajinskim predajama) je prvi iskovao plug za ljude te je pred plug vezao zmaja i izorao zemlju, a te su brazde i danas poznate pod nazivom Zmajev zid u ravnicama rijeke Dnjepar. U staroslavenskim jezicima malj ili čekić ima korijen «Kij» od koje su nastala vjerojatno i hrvatske riječi kovač, kovati, iskivati ili potkivati, a i sam naziv
glavnog grada Ukrajine Kijeva ima takav korijen, a «zmajski zid» je u blizini Kijeva.Na latinskom prvo značenje riječi limes je «brazda» .U slavenskoj mitologiji očuvane su bajke o zmajeborcu: on se u kovačnici krije od zmaja (zmajice), koji ga progoni; tu kovač ubija čudovište čekićem ili od njega , svojim magičnim znanjem, i čekićem iskuje čudesnog konja.
U mitologiji mađarskih Hrvata mitološki Kovač (Svarog) raspolaže s božanskim, stvaralačkim i nadnaravnim sposobnostima te je u svezi s nebeskim ognjem, stoga se dovodi u vezu s gornjim svijetom, naime on je pomagač glavnog Boga. Igra važnu ulogu, posjednik je nebeskih tajni, ujedno i čuvar raja, posjednik ubojitog oružja (groma).U Zmajevcu uglavnom žive Mađari, pa je ravnopravno korišten i mađarski naziv mjesta Vörösmart , a o podrijetlu tog naziva postoji legenda:Posljednji izdanak glasovite obitelji Orbász bila je ozloglašena Marta, koja je kao vođa svih razbojničkih banda bila strah i trepet cijeloga tog kraja uz Dunav.
No, pravedan i strog kralj Matija nastojao je stati tome na kraj, te se »crvena Marta«, na mađarskom jeziku »vörös Marta«, bježeći pred njegovim vojnicima utopila skupa s konjem u Dunavu. Blizu Slavonskog broda i Novske postoji brdo Zmajevac - najviši vrhu u novljanskom gorju, Ne tako daleko, u Srijemu je poznati vidikovac i planinarski dom na Fruškoj gori koji se također zove Zmajevac, a selo Morović, prvobitni dom Ivana plemenitog Morovića i njegovog ovijenog zmaja na grbu se zapravo nalazi na obroncima Fruške gore, na samoj istočnoj granici Hrvatske. Postoji i spilja na otoku Braču, kojom su se temeljito u knjizi „Mjesec u Hrvata i zmajeva pećina“ pozabavili Nenad Cambi, Heinrichi Ingrid Kusch te Ivan Mužić. U toj špilji postoji fantastičan uklesani reljef zmaja okružen predivnim vjerojatno predkršćanskim glavama i simbolima na drugim zidovima i uklesanim plitkim reljefima kasnijih razdoblja, a na ulazu u pećinu se i gradilo, kako za rimskog doba , tako i u kasnijem kršćanskom razdoblju.
Autori pretpostavljaju da je pećini mogla biti mjesto nekog starog poganskog kulta mantičkog karaktera u kojima se ostvarivao kontakt s utrobom zemlje, a koji je često uživao veliku popularnost u narodu i dugo nakon prevlasti kršćanstva. Uglavnom imamo priče o zmajevima bez zmaja. Ovdje imamo zmaja , ali na žalost, sama predaja o zmaju ne postoji. Ne možeš imati sve. Na kraju ovog uvoda o tragovima, zidanim, heraldičkim, kamenim, zemljopisnim i
obiteljskim zmajeva u Hrvata jedna zanimljivost u kojoj se zmaj direktno ne spominje, no spominje se Crnobog, koji je, bar u našim krajevima i legendama, svijetom hodio kao zmaj ognjeni.Autori knjige o zmaju u bračkoj pećini kažu da i danas narod iz poljičkih sela
trećeg dana nakon katoličkog blagdana duhova ( koji pada pedeset dana nakon Uskrsa) izlazi na Čorneboh Drognjuš ili Nugal, kako se danas zove brdo na planini Mosor.Zapravo postoje dva brda, Černoboh i Bileboh koji se jedan uz drugi uzdižu iz jedne doline na Mosoru, a autori vjeruju da su tamo nekada davno bila poganska svetilišta, koja ipak i unatoč svemu i danas žive svoj mistični život i čuvaju svoje zmajeve u dubokim i skrivenim planinskim pukotinama.

...Sa bloga marija1234