Neki su držali da čovjek, premaže li pete čempresovom smolom, može hodati po vodi. Drugi su pak smatrali da je iz vatre čempresova drveta moguće proricanjem doznati kako pronaći zlato, možda čak i nešto dragocjenije.

Kada bi moglo pričati, to bi nam stablo ispričalo brojne bajke, legende i priče - od fantastičnih do povijesnih - budući da je čempres jedno od prvih stabala koje se prije stotinu milijuna godina pojavilo na zemlji, davno prije pojave širokolisnih stabala.

Čempres je poznat i kao "stablo uskrsnuća", vjerojatno stoga što se, bez obzira na godišnje doba, ne mijenja. Ujedno je i pogrebno stablo posvećeno grčkome bodu podzemlja Hadu (rimski bog Pluton). U Europi se čempresi obično sade na grobljima, jer svojom nepokvarljivom smolom i zimzelenim lišćem evociraju besmrtnost.

Prema rimskome pjesniku Ovidiju (43. pr. K-18) čempres je zapravo Kiparis, dječak u kojeg se zaljubljuje Apolon. Mladić je kopljem nehotice ubio prelijepog jelena posvećenog nimfama. Ispunjen tugom i grižnjom savjesti, zamolio je Apolona da mu dopusti da vječito tuguje, te ga je bog stoga pretvorio u čempres, simbol vječite tuge.

(D. Colin: Rječnik simbola, mitova i legendi)