Prije ili kasnije, to se ipak moralo dogoditi. Posljednjeg dana tog Prvoga doba ljudi više ništa nisu mogli poduzeti kako bi se zaštitili od iznenadnog napada iz dubine Sunčevog sustava, a oružje koje su godinama rabili jedni protiv drugih sada je potpuno izmaknulo nadzoru ...

Negdje u najudaljenijim dubinama Sunčevog sustava, s tamne strane čipkastog asteroidnog pojasa, pokraj najvećeg Saturnovog mjeseca projurio je divovski predmet. Artefakt neke do tada nepoznate civilizacije, cilindar mastodont, ali bez svojih neimara. Bio je to savršen svijet prepun zagonetnih tehnoloških naprava koje su trebale poslužiti neodgonetnutoj svrsi.

Brzi presretači tipa 'Raptorh', okupljeni u 'Zvjezdanu flotu' pred čijom je brojčanom veličinom čak i mašta postala ništavna, složno su jurnuli prema nadolazećem kolosu. Prizor koji se tada mogao vidjeti s cijele Zemlje bio je veličanstven i gotovo neopisiv. Naime, kao da je u jednom istom trenutku zasjalo desetak Sunaca koja su poput plamenog mlaza jurnula prema tamnoj srani Mjeseca odakle će u bojnim složajima hitati prema nepoznatom kolosu.

Neupućeni obični ljudi pomislili su da je u pitanju otvaranje novog ratnog poprišta. Neki su čak bili sasvim sigurni da će sada izrovana površina Mjeseca postati to novo poprište strašnih okršaja i bitaka što bješnjele su već predugo između moćnog Saveza Atlantide i Hyperboreye i mračnog Carstva Lemurije prožetog okultizmom i crnom magijom. No, pravog uzroka sukoba i spora, zapravo, više se nitko nije ni sjećao ... pa su mnogi rođeni na samom početku tog sukoba bili sada uvjereni da je posrijedi zapravo bio prastari uzrok: sukob generacija!

Doista, taj uzrok spora, davno otprije poznat ljudskom rodu, mogao je biti uzrok, ali sada je bio podignut na jednu višu razinu. Da li će moćni Savez uspjeti zadržati svoj vodeći i povlašten položaj, ili će odmetnute kolonije ipak steći svoju samostalnost i nezavisnost? Ljudi su uspjeli prodrijeti u misterioznu unutrašnjost nepoznatog artefakta koji se približavao Zemlji strahovitom brzinom i koji je ostao ravnodušan, uopće ne poklanjajući bilo kakvu pozornost roju majušnih bića koja su ga nakratko pohodila, neposredno pred sudar s nešto većom planetom.

Onda pak, neposredno prije silovitog udara, nepoznati kolos, negdje iznad Lemurije iznenada se počeo raspadati izazivajući pri tomu niz žestokih potresa. Milijuni ljudi zadobilo je trajna oštećenja vida i sluha, no, oni su se mogli smatrati sretnicima jer ... negdje iznad Slavnih gradova Atlantide nepoznati kolos postao je sjajniji i od samoga Sunca ostavljajući iza sebe uskovitlani trag dima i prašine ... tada pak je nastupio snažan udar praćen tisućama tona čelične kiše koja je zasula Slavne gradove Atlantide uništavajući tako u trenutku ljudski trud stvaran stoljećima.

Nakon tog silovitog udara divovskog malja iz Svemira i pada paklene čelične kiše, vode oceana su grmeći krenule prema ranjenom ostatku kopna na kojem su posljednje divote i ljepote Slavnih gradova, a koje do tada nisu bile čeličnom kišom zbrisane, sada nestajale zauvijek pod vodama oceana.

Da, ovo je po Athumanunhu (odlomak iz njegove još neispisane i završene knjige 'Omythreya') kraj i propast Slavnih gradova, potonuće Atlantide i posljednji dani legendarne Thule, ili misteriozno nestale mitske Hyperboreye.