Dakle, Athumanunh je shvatio da je u žestokom karijeru samo ranjen, jer nije vidio gavrana iznad sebe, a niti ga je Freya divna i bajna osobno uzela za ruku i povela u Valahalu, već ga je predivna Brunhilda ostavila negdje između Devet Svjetova hladnoga Sjevera.

Athumanunh je u društvu četvorice mudrih patuljaka, praiskonskih rudara i kovača, ali i znalaca Velike tajne Nibelunga. Nakon što je Alfrik pripalio svoju lulu i ponudio vrč medovine Athumanunhu on započne svoju priču:

Znaš li Ti Athumanunh da u početku nije bilo ni zemlje, ni mora, ni neba. Bila je samo praznina Ginnungagapa, koja je samo čekala da bude ispunjena. Na jugu bijahu stvoreni vatreni i gorući predjeli Muspela, a na sjeveru hladni i ledeni predjeli Niflheima.

Ondje gdje je vreli zrak Muspela nježno dodirnuo hladni zrak Niflheima, led se stane otapati, pa kapajući stane oblikovati tijelo diva. Ime diva bijaše Ymir, a on bijaše zao. Dok je Ymir jednom zaspao, stane se on znojiti, a ispod lijeve ruke izrastu tada muškarac i žena, a ispod njegovih nogu nastade još jedan muškarac.

To bijahu prvi ledeni divovi, potomci Ymirovi. Ledena kaša poprimi oblik krave zvane Authumla. Iz njezina vimena poteku četiri rijeke mlijeka koje bijahu hrana za Ymira, a Authumla se hranila ližući led. Kad je tako Authumla lizala slane kocke leda, prvog dana otkri ona kosu na glavi, krajem drugoga dana cijelu glavu, a krajem trećega dana cijelog čovjeka.

Bio je to čovjek imenom Buri, a bio je jak i lijep čovjek. Buri je imao sina imenom Bor, koji pak se oženio Bestlom, kćerkom jednog od ledenih divova. Bor i Bestla izrode tri sina: Odina, Vilija i Vea.

Od samog rođenja Odin i njegova braća bili su u sukobu s ledenim divom Ymirom. U jednoj svađi oni ubiju diva Ymira. Iz tijela ubijenog Ymira isteklo je toliko krvi da su nastali oceani u kojima su se utopili svi ledeni divovi osim Bergelmira i njegove žene, koji su se spasili čamcem načinjenim od izdubljena debla.

Od Ymirova mesa Odin i braća načine zemlju, a od njegovih kostiju i zuba načine stijene i kamenje. Od Ymirove krvi stanu teći potoci i nastanu jezera koja okružuju oceani. Od Ymirova mozga braća stvore oblake. Ymirovu lubanju dignu na nebesa i na četiri njezina kraja postave na stražu četiri patuljka imena Istok, Zapad, Sjever i Jug.

Ovdje Alfrik na trenutak prestane pričati, te pogleda ispod svojih gustih oblaka Athumanunha. Athumanunh samo klimne glavom i tiho prozbori: 'Da, razumijem, to ste zapravo Vas četvorica ... jel' tako?' Alfrik otpije gutalj medovine i nastavi priču:

Iz Muspella, Odin i njegova braća, izbace ognjene iskre, te od njih načine Sunce, Mjesec i Zvijezde. Nakon ovoga Odin i njegova braća dadu dio zemlje Utgard divovima, koji divovi pretvore u tvrđavu, a Odin i braća za sebe utemelje kraljevstvo Asgard, te ga zaštite utvrdama čiji su bedemi načinjeni od Ymirovih obrva.

Tako jednom dok su šetali obalama mora kraljevstva Asgard, Odin i njegova braća pronađu dva naplavljena stabla. Odin stablima udahne dah života, Vili im podari razum i osjećaje, a Ve im dade sluh i vid. Nastanu tako prvi ljudi Ask i njegova žena Embla, a Odin im još pokloni Midgard za njihov dom.

Od Aska i Emble poteknu sve današnje rase ljudi. Ispod Midgarda prostire se ledeno carstvo Niflheima, carstvo smrti, a iznad Midgarda prostire se Asgard, carstvo bogova. Na predivnom prijestolju sjedi Odin i pazi na cijeli svijet iz carstva Asgarda, a Midgard i Asgard povezuje most duge, nazvan Bifrost.

U središtu zajedničkom za sva tri carstva raste i lista divovski jasen Yggdrasil (Igdrasil – tako to čita Athumanunh), čije grane prekrivaju svijet svojim sjenkama, a korijenje je temelj cijeloga svijeta.

Tu u tom prvom i najhladnijem svijetu od Devet svjetova, u zemlji vječne magle bio je smješten najstariji od tri bunara, bunar pod nazivom Hvergelmir, a njega pak ljubomorno štiti i čuva strašni zmaj Nidhug. Bunar Hvergelmir bio je izvor svih jedanaest hladnih rijeka Sjevera, zapravo bio je to izvor Života za sve što živi.

Veliko svjeto-drvo Yggdrasil jedan od svojih najvećih korijena ima upravo u bunaru Hvergelmir, pa otuda crpi snagu života i zato se sve živo na kraju života opet vraća u Nifelheim zemlju mrtvih.

Na kraju Alfrik otpije još jedan gutljaj medovine, povuče dim iz svoje lulepunim plućima, opet pogleda Athumanunha i tiho mu odgovori: 'Pomiješao si nas malo Athumanunh, ona četiri patuljka su Nordi, Vestri, Sundri i Austri, oni drže četiri nebeska potpornja, a nas četvorica samo smo dobri poznavatelji kovina plemenitih ... hajde popij to i idemo u veliku dvoranu gdje nas čekaju ostali. Nadam se da ih barem znaš nabrojati.

Athumanunh počne nabrajati: Alfrik, Alvis, Andvar, Austri, Berling, Brokr, Dain, Dvalin, Eitri, Fafnir, Fjalar, Galar, Grer, Hreidmar, Lit, Lyngheid, Vestri, Nabi, Nordi, Otr, Sundri, Regin ...