Začahuren maleni grad Apyon i njegovi još uvijek prestrašeni stanovnici, ljudi što još uvijek sjećali su se legendarne Atlantide i Slavnih gradova ... Slavnih gradova što bijahu tehnološko savršenstvo 'Prvih ljudi' koji nisu znali za Vrijeme i promjene. Sada pak njihovi potomci shrvani strahom i sjećanjem na to 'Prvo doba' prestrašeno gledaju u Zvijezde što traju i trajat će još eonima (eon je po Athumanunhu vrlo dugo vremensko razdoblje koje se sastoji od nekoliko era, era pak se sastoji od nekoliko razdoblja, a ta razdoblja pak od epoha. Epoha ili doba, kako piše Athumanunh, je najmanji dio eona) i milenijima (milenij pak je po Athumanunhu interval vremena od 10 vjekova ili tisuću godina, ili pak tisućljeće kako voli napisati Athumanunh) te zaziru od njih očekujući novu opasnost što jednom davno prije stigla je već iz dubina Svemira.

Nedaleko od grada Apyona u nekakvoj veličanstvenoj pastoralnoj bezbrižnosti obitavali su ratnici. Ratnici koji su izgubili svoje sjene, Izgubljeni ratnici, Papratyany ... i tko bi još sve zapamtio nazive kako su nazivali te ratnike što razlikovali su se od svih do tada viđenih. Govorili su da se ti ratnici još uvijek sjećaju Atlantide i Slavnih gradova. Govorili su da su ti ratnici sudjelovali i u posljednjoj bitci što tukli su je 'pravednici' s 'One (Tamne) strane Mjeseca', govorili su da se oni još uvijek sjećaju 'zlehude' prošlosti kada je moćni Savez objavio rat okultnom Carstvu ...

Onda pak, u samom srcu Apyona rodilo se dijete, dječačić čije su rođenje dugo nakon potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova najavljivali 'Oni koji znaju' (bili su pak to nekada moćni i cijenjeni magovi što ostali su na bijeloj strani magije i stavili se u službu moćnog Saveza Atlantide).

Nitko tada još nije ni naslućivao da će taj tek rođeni dječačić zbližiti i ujediniti posljednje oaze čovječanstva što sada su tek žalosni ostaci ostataka nekada moćnih Slavnih gradova ... nitko ni slutio nije u obnovu moćnog Saveza 'Onih koji idu uspravno', a kamoli da će taj dječak, što ubrzo postat će mladić, taj novi Savez Onih koji idu uspravno usmjeriti opet prema Zvijezdama udaljenim eonima ljudskog neznanja i nerazumijevanja ...

Tada, u to doba, u sam Osvit Vremena, kada je Sunce opet grijalo svojim sjajem jednom prije već ranjenu Zemlju. U vremenu kada su sjene visokih planina tamom zaogrnula tajnovite šume srebrenog bora što rasle su i mirisale na dalekom Sjeveru, na mjestima koja su za preživjele ljude bila zabranjena, jer ta mjesta još uvijek sjećala su se hrabrih vojnika što hrabro su pali u sukobu koji ni sami razumjeli nisu i koji su sada počivali u tim mračnim šumama izmireni jedni s drugima, bez obzira na čijoj su se strani borili, moćnog Saveza Atlantide, ili crnim okultizmom prožetim Carstvom Lemurije.

Dok su tako te mračne šume skrivale posljednje strahove izmučene i ratom opustošene Zemlje, Sudbina je još jednom umiješala svoje duge i ružičaste prste, pa je jednostavno 'Ratnicima što izgubili su svoje sjene' putove ispremiješala s putom tek rođenog dječačića koji će povesti te ratnike prema uzbudljivom i krajnje neočekivanom cilju, daleko na Sjever, u samo srce mračnih šuma srebrenog bora, šuma što tako su ljubomorno i dugo čuvale Tajnu veliku ...