Dok ih (zmajeve) braća Jakob i Wilhelm Grimm opisuju kao opake 'zmije s krilima', dotle ih norveški mitovi opisuju kao revne i odane čuvare groblja u boju poginulih ratnika. Vikinzi ih vrlo rado oslikavaju na svojim štitovima i rezbare, ili pak urezuju na pramce svojih brzih vitkih ratnih brodova drakena.

U kineskoj mitologiji priče i prikazi naprosto i jednostavno vrve zmajevima, ali rijetko su oni prikazivani kao zla i opaka čudovišta, već naprotiv. U kineskoj mitologiji (astrologiji) zmajevi su vjesnici i donositelji dobre sudbine i sreće, a ubrajaju se i među dvanaest životinja koje pripadaju 'vodenom krugu' mitoloških bića koja su došla umirućem Budhi kako bi mu iskazale pokornost i štovanje.

Nadalje, vrlo često u mitologiji i mitološkim pričama zmajevi nadziru i upravljaju vremenom (u meteorološkom smislu – po Athumanunhu), te uzrokuju stvaranje kišonosnih oblaka koji donose toliko potrebite kiše za natapanje žedne zemlje. No, ako pak bi se koji put zmajevi u mitologiji razljutili znali su oni biti i vrlo nemilosrdni, pa su tako mogli prouzročiti silne poplave, ali i suše, ili pak neočekivana i dramatična, zloslutna pomračenja.

Vrlo često, u vrlo starim mitovima, drevnih naroda Athumanunh pronalazi zmaja u obličju mitološkog bića koje se naziva 'wyvern', a pojava tog bića na nebu značilo je početak krvavih ratova među ljudima, ili pak dolazak kuge i siromaštva, kao i drugih mitoloških pošasti.

Ponekad, zmajevi bi bili simboli nepobjedivosti, ali i simboli rata, kao što je to u mitologiji Velšana, a crveni zmaj još je i dan danas na zastavi Walesa. Isto tako, na drugoj strani kanala La Manchea, u Francuskoj, također postoje drevne predaje o zmajevima, pa se tako, godine 1554., u Francuskoj vojsci ustrojavaju specijalne lake konjaničke postrojbe koje nose zastavu sa likom zmaja, a u vojnoj povijesti poznati su pod nazivom – draguni.

Još ranije tijekom povijesti, a najvjerojatnije su Francuzi to 'kopirali', kod starih Rimljana (Istočno Rimsko carstvo, možda ih je bolje nazivati Bizantincima – po Athumanunhu) također postoje postrojbe koje imaju simbol 'purpurnog zmaja', a vojnici su oklopljeni 'zmajskim oklopima'. Odnosno, na oklopima tih vojnika postoje reljefi u obličju zmajeva, pa kad kroz te reljefe prostruji vjetar pojavljuje se piskutavi zvižduk koji daje dojam da su reljefna zmajska obličja živa i prijete svekolikim uništenjem protivnika.

Tijekom srednjeg vijeka priče vrve vitezovima koji su u okršajima sa zmajevima, koji pak nemilo teroriziraju neko naselje, grad ili pak cijelo kraljevstvo, otimajući djecu, mlade djeve, ili nemilo proždirući stoku ... spaljujući ljetinu ...

Athumanunh bi Vam sada mogao ukratko ispričati i sagu o Nibelunzima gdje se također pojavljuje zmaj imena Fafnir. Dio priče Athumanunh Vam je već ispričao u priči o Ragnaroku, odnosno o patuljcima Midgarda, a dio priče sigurno ste vidjeli, opet u Tolkienovoj trilogiji. No, Tolkien je u svojim pisanjima 'stvorio' malo drugačiji svijet, svijet samo njemu svojstven, a sve se ionako 'vrti' oko prstena.

Dakle, Athumanunh će Vam sada ukratko ispisati stvarnu mitološku priču o 'blagu (prstenu) Nibelunga. Krenimo onda nekim redom samo Athumanunhu svojstvenom. Naime, Odin je, u društvu s uvijek pakosnim Lokiem, šetao obalom kad su ugledali vidru koja je izvlačila veliku ribu u namjeri da se pogosti s istom. Loki baci kamen i ubije tu vidru, ne znajući da je to jedan od sinova velikog čarobnjaka Midgarda.

Loki je oderao vidri kožu i svima se hvalio kako je jednim udarcem stekao dva plijena, ribu i kožu vidre. No, kada su Odin i Loki stigli pred velikog čarobnjaka Midgarda, ovaj je prepoznao svoga sina i čarolijom zatočio Odina i Lokia. Nakon određenog vremena odlučio ih je pustiti, ali u zamjenu za blago koje bi potpuno prekrilo kožu vidre.

Loki je pušten sa zadaćom da pribavi blago i time otkupi slobodu za sebe i Odina. Loki je blago pronašao kod patuljka Endvara kojeg je prevario, uhvatio i mučio dok mu nije pristao dati sve blago Nibelunga. Ipak, Endvar je zamolio Lokia da mu ostavi samo jedan prsten (upravo taj prsten imao je moć stvaranja ogromnog blaga), ali lukavi Loki to je lako prozreo, pa je uzeo i taj prsten u naumu da ga zadrži za sebe.

Kad pak je Loki donio blago u Midgard i prekrio vidrinu kožu blagom Nibelunga, ostao je nepokriven vidrin brk. Loki je bio prisiljen taj brk prekriti i prstenom koji je pokušao zadržati samo za sebe. Nakon toga čarobnjak je oslobodio Odina i pustio ga je da se zajedno s Lokiem vrati u Asgard. No, prokletstvo blaga Nibelunga time je tek trebalo biti probuđeno. Nastavak sutra.