Slijedeće mitološko biće, ili po Athumanunhu – biće mašte, iz samo Athumanunhu razumljivog niza mitoloških bića je – sfinga. Sfinga se pojavljuje u egipatskoj, a potom i u grčkoj mitologiji, ali Athumanunh je pronalazi u mitologiji Feničana, Asiraca, Sumerana, Perzijanaca, ali, možda nećete vjerovati i u mitologiji drevnih Maya, kao i nekih plemena sjeverno-američkih 'Indijanaca', baš kao i u hinduističkoj mitologiji.

Dakle, sfinga je mitološko biće koje ima 'kombinirajući' izgled (obličje), pa se tako pojavljuje sfinga s lavljim tijelom, ali ovnovom, sokolovom, jastrebovom, ili pak ljudskom glavom. Dakako, sfinge drevnih Maya izgledaju potpuno drugačije od onih kod drevnih Egipćana, a isto tako i sfinge nekih sjeverno-američkih plemena skroz su drugačije od onih kod Perzijanaca, na primjer.

Athumanunhu je opet nešto zaokupilo pozornost kod sfinge kroz mitologiju, ali ne obličje sfinge kroz mitologiju već njezin naziv, ili 'njezina mitološka misija' kroz mitologiju – 'čuvar(ica) nečega', 'glasni(k)ca nečega' ... dok kod Egipćana tako sfinga čuva ulaz ('u nešto' – po Athumanunhu), kod Grka čuva zagonetku, kod Feničana i Asiraca čuva 'drvo života', kod Perzijanaca čuva duhove, kuće, sveta mjesta, pa čak i cijele gradove.

Na drugoj strani Svijeta, sasvim suprotnoj, kod Lakota (za njih Athumanunh misli da su dio 'preživjelih' Atlantiđana) postoji sfinga u obličju 'ptice-groma', ili 'grom-ptice', a za koju Lakote rabe naziv Wakiya. Ako Vam Athumanunh prevede ovu riječ dolazimo do složenice od dviju riječi Lakota jezika – 'wakha' što znači tajna i 'kiya' što pak znači krilata, dakle, 'krilata tajna' – po Athumanunhu.

No, dobro, vratimo se mi sfingi kakvu velika većina Vas raspoznaje. Ipak, prije nego što Athumanunh nastavi svoje promišljanje i pisanje priče o sfingi jedna upozorba – nemojte sfingu zamijeniti s grifonom, a o grifonu kao mitološkom biću, Athumanunh će Vam napisati opet jednom drugom prilikom, u nekoj sasvim drugoj priči.

Dakle, sfinga je kći Ehidne i strašnog Tifona i sestra je troglavog psa Kerbera, dvoglavog psa Orta, Nehejskog lava, hidre i himere. Sve su ovo strašna mitološka bića koje Athumanunh svrstava u skupinu mitoloških bića pod nazivom – hibridi mješanci.

Sfinge se pojavljuju u dva temeljna položaja, ili stoje, ili su u ležećem položaju, tumače se kao znakovi i simboli moći, mnoge imaju lica vladara, nema veze ako je to lice muško ili žensko, neke sfinge kao kod Asiraca, Feničana, Perzijanaca imaju krila, neke imaju čak i istaknute ženske atribute (grudi), ponekad su povezane sa smrću, a ponekad su 'avatari' drugih bogova kao što je to u hinduističkim mitologijama.

Kod drevnih Egipćana lako je raspoznati tri obličja sfinge, ali sva tri obličja su čuvari, pa tako Athumanunh razlikuje sfingu lavljeg tijela i glave čovjeka (androsfinga), lavljeg tijela i glave ovna (kriosfinga) i lavlje tijelo te glava jastreba, ili sokola, (hijerosfinga). Dobro, nastavak drugi put ...