Možda nijedno mitološko biće nije tajnovitije i misterioznije nastalo kao jednorog. Athumanunh nikada nije, na svojim lutanjima kroz tajne što tako su dobro skrivene, ili pak koračanjima kroz izmaglice i magle što stvori ih ljudsko neznanje, pronašao priču ili legendu u kojoj je stvoren jednorog. Zapravo, Athumanunh taj stari heroj bez imena, još ni danas ne može smjestiti jednoroga u mitologiju u kojoj je nastao.

Što je Athumanunh zapravo želio kazati u prethodnom svom paragrafu? Jednostavno, Athumanunh ne može pronaći mitološku nit po kojoj je jednorog nastao, a istodobno jednorog je toliko zorno mitološko biće kao ni jedno drugo za koje Athumanunh zna, a zna ih i razlikuje mnoštvo tih bića što oprezno kreću se između sna i mašte.

Da li se to netko zabunio i nešto pomiješao davno prije, ili pak su naši daleki preci poznavali kirurške, ili možda poznavali čak neku vrstu genetske manipulacije koje pak su pojedinim životinjama mogle donijeti različite tjelesne karakteristike i osobine ... no, bilo kako da bilo, ako se netko 'zabunio', ili je netko 'eksperimentirao', mitologija je dobila pravog ljepotana i Athumanunhu je to dovoljno za priču o jednorogu.

Dakle, moguće je da je priča o neobičnom mitološkom biću – jednorogu (grč. minokeros, lat. unicornis) nastala pogrešnim uočavanjem (kao što je npr. antilopa oryx koja ima duge i vitke rogove, a udaljenom promatraču može doista izgledati kao da ima samo jedan rog – po Athumanunhu), ili pak je možda nekom drevnom piscu 'proradila' mašta i tu je stvoreno fantastično mitološko biće s jednim rogom koje će kroz nadolazeća stoljeća, prenošenjem 'netočnih' informacija, postepeno dobivati i natprirodna svojstva te polako ulaziti u mitove i priče.

Stari Grci bili su uvjereni i vjerovali su da njihov svijet nadziru bogovi, božice i mnoga druga natprirodna bića i stvorenja. Neka od tih bića i stvorenja bila su doista opaka čudovišta i zle kreature, pola čovjek a pola zvijer, ili pak neobične kombinacije raznih životinja zastrašujućeg izgleda. Često su grčki mitološki junaci morali u borbi nadmudriti ta opaka i zla čudovišta i kreature.

Bili su tu jednooki divovi, zmajevi, Minotaur, Meduza, Sfinga, Grendel, sirene ... Kako su nastale sve te priče o čudovišnim monstrumima što su vrebali junake na neizvjesnim putovanjima? Zašto onda ne bi u tim pričama bio i jednorog (minokeros), a Athumanunhu kao nepopravljivom 'prodavaču snova' tako možda pada na pamet i pomisao da je jednorog možda doista i postojao, pa u prošlosti nitko nije ni osjećao potrebu za nekakvim pričama o nastanku i postanku mitološkog jednoroga.

Ako je to doista tako (ako je jednorog zapravo stvarno biće – po Athumanunhu), za razliku od vrlo sličnog pegaza ili pak kentaura, jednorog, odnosno, susret s njim, nas uopće ne bi izbezumio, kao što bi to bilo da doista sretnemo kentaura. Naime, jednorog je opisivan kao vrlo elegantna životinja laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih očiju ... hitrih kretnji i pokreta i jednostavno neukrotiv. Dakako, razumijete me, ako se izuzme rog, svi mi takvu plemenitu i elegantnu životinju poznajemo i znamo sve o njoj.

Iako postoji uvriježeno mišljenje da jednorog ipak potječe iz europskih (zapadnih) mitologija nije baš tako, jer Athumanunh lako pronalazi mnoštvo priča o mitološkim bićima koja odgovaraju opisom mitskom jednorogu. Naime, u svim svjetskim mitološkim pričama, bez obzira odakle te priče dolaze, uvijek je opisivan vitak, predivan bijeli konj koji ima spiralni rog na čelu.

Dobro, možda se ipak jednorog iz zapadnih mitologija nešto razlikuje od onog jednoroga iz istočnih mitologija. Naime, po Athumanunhu, 'zapadni jednorog' je prilično divlje mitološko biće koje je vrlo teško uočiti, a nerijetko je i vrlo opasan za ljude, ali i druga bića i stvorenja. Naprotiv, 'istočni jednorog', po Athumanunhu, je vrlo mirno i nježno mitološko biće i nerijetko njegova pojava donosi sreću onima koji su ga vidjeli.

Eh, da taj 'istočni jednorog' gotovo uvijek ima 'kozju bradicu'. Dobro, za danas možda dosta, sutra još nešto o jednorogu.