Stvoritelj je bio vrlo naklonjen Sethu i njegovom potomstvu, pa im je omogućio sve blagodati kojih su se njihovi praroditelji tako glupo odrekli u Rajskom vrtu. Tako se Sethovo potomstvo brzo množilo i zemlju napućilo, a Kain je sve to mirno promatrao. Onda su Sethovi potomci izgradili veličanstveni grad sa zlatnim tronom i dijamantnom krunom za svojega kralja.
Dijamantna kruna ponuđena je Enoku, Sethovom prvorođencu. Iako je po pravu prijestolje bilo njegovo, on ga je skromno odbio, jer je znao da moć zna iskvariti dušu. No, narod je i dalje navaljivao, pa je Enok napokon popustio. Tako je Enok odlučio otići u pustinju i tamo čekati šest dana i tražiti Božji savjet. Sedmoga dana Enok je trebao donijeti odluku: vratiti se i preuzeti krunu, ili predložiti nekoga tko će je nositi.
Kada je Enok stigao u pustinju presreo ga je Kain i odmah ga obuzeo svojim mračnim moćima, a njegove zbrkane misli Kain je ispunio svojim mislima. Tako je ubrzo Kain Enoka pretvorio u svog potomka, svog prvog sina i prozvao ga Enoan. Nakon toga su se zajedno vratili u grad i Enoan je Kaina proglasio kraljem.
No, narod, potomci Sethovi, prepoznali su Kaina i željeli se pobuniti, ali sputavao ih je davni Božji znak urezan u Kaina (nitko nije smio dirati Kaina poradi njegova zlodjela, jer Kaina je ipak trebala stići Božja kazna – po Athumanunhu). Nakon ovoga Kain je stao pokazivati svoje mračne moći, pa su se ga se Sethovi potomci strašno bojali i napokon mu se poklonili.
Kain je kasnije još nekoliko Sethovih potomaka (nakon pijenja njihove krvi – po Athumanunhu) prisvojio i učinio ih svojim potomcima (vampirima). Kain nije sadio, niti je kopao, a niti je što gradio, jer bojao se potajno prokletstava koje su mu prorekli anđeli božanski gardisti. Tako je Kain poput boga hodao među potomcima Sethovim koji su ga počeli obožavati.
Kasnije su Sethovi potomci, kada su shvatili da Kain i njegovi potomci (sinovi vampiri) ne podnose svijetlost danju i sunčanu, sagradili palaču i kuće bez prozora u koje se smjestio Kain i njegovi potomci. No, sada su Kainovi potomci željeli imati svoje potomke, pa su u mrak prečesto vodili svoje najmilije i najodanije sluge poklonike i tako je Kain dobio unuke vampire. Kain time nije bio zadovoljan, pa kada su njegovi sinovi bez kontrole 'stvarali' sve više potomaka, dok Kain napokon nije to zabranio.
No, sinovi Kainovi bili su baš poput Kaina, tvrdoglavi i neposlušni, pa su se nastavili množiti u tajnosti i njihov je broj odjednom prerastao mogućnost 'hranjenja' u Kainovom gradu. Pojava prvih vampira krvopija u drugim gradovima Setovih potomaka alarmiralo je, a koga drugoga, ako ne mitske pravednike predvođene Athumanunhom.
Mitski pravednik je o svemu potanko izvijestio Stvoritelja, a Stvoritelj je odmah djelovao. Počele su padati snažne i obilne kiše, a voda je sve više plavila Svijet. Dakako, Vi ćete sada prepoznati još jednu priču iz Biblije, onu o velikom potopu. Vodite računa da je ovdje ta priča po Athumanunhu iskorištena kao pokušaj stvoritelja da uništi Kainove potomke – prve vampire.
Duboko ispod valova Kainova djeca su preživjela, ali su se svi potomci Sethovi utopili i vampiri se nisu imali čime hraniti. Glad je bila nepodnošljiva i Kainovi sinovi i kćeri počeli su piti jedni drugima, odnosno gostili su se brat bratom, otac sinom ... No, nakon određenog vremena voda se povukla, a Božanski gnjev se stišao, pa su Kainovi potomci opet pronašli kopno, na koje su se iz visokih planina sada spustili Noini potomci.
Noina djeca opet su marljivo radila i zemlju ubrzo napućila. Kainova djeca opet su se uzdigla u gospodare Noine djece, pa su opet baš kao i Kain uzimali najbolje za sebe. Iz veze Kainovih unuka sa mladim unukama Noinim rodili (nastali) su Kainovi praunuci i time je prokletstvo koje je Gabriel prorekao Kainu moglo početi.
No, tada se iznenada opet vratio Kain. Kainova koža je bila bijela poput kosti, njegove oči crne poput noći, a hodao je potisnutim bijesom i ljudi (Noini potomci) su mu se sklanjali s puta. Kain pak je prokleo svoju unučad i praunučad, jer su ukaljali njegov dar besmrtnosti ...
Tako je počela Kainova osveta nad potomcima svojim u kojoj je Kain svakoga kaznio prema zasluzi i naravi. Tako su oni koji su prikrivali svoju čudovišnu stranu postali čudovišta, odnosno kreature i monstrumi Noći. Oni koji su u svom lovu na ljude koristili zvijeri i sami su postali zvijeri, oni koji su uz pijenje krvi seksualno općili sa svojim žrtvama postali su i sami ovisnici seksualne požude ...
One pak koji su bili ponosni i tvrdoglavi, Kain je kaznio tako da su se mogli hraniti samo krvlju plemenitaša, one lukave koji su se pravdali da se hrane krvi zato što su poludjeli, doista su poludjeli ... svi su tako bili prokleti i kažnjeni od Kaina osim najmlađeg praunuka koji se zvao Samlot i nije želio krv, već mir sa Noinom djecom.
Kain se sjetio četvrtog anđela Rafaela i kako ga on nije prokleo, pa je u Samlotu vidio živu baklju Rafaelovog obećanja. Kain se odjednom zaželio pokajati, a jedini način na koji je to mogao učiniti bio je preko njegovog praunuka Samlota u kojem je ugledao vatru nade. Osobno je tada Kain potražio mitskoga pravednika koji je već okupio brojnu vojsku za obračun s krvopijama i zamolio ga je da odustane od progona i obračuna s onima koji slijede Samlota ... Čim je dobio riječ mitskog pravednika Kain se zavio Tamom i zauvijek napustio svoju djecu Tame.
Ovdje priča o Kainu kao praocu vampira prestaje, veliki sukob i obračun mitskih pravednika i vampira na trenutak je spriječen i otkazan, ali ne zadugo, jer Athumanunh nastavlja priču s demonima, djecom Lilith, ali prije toga Athumanunh će na samo njemu svojstven način povezati kćer Lilith, strašnu Lamiu i još jednog praunuka Kainovog imena Nosferatu (nemrtvi na mađarskom jeziku – po Athumanunhu).