Dakle, Athumanunh nastavlja svoju priču s 'prvotnim Mjesecom', odnosno korača vremenom kada se ono zvalo 'Noć čovječanstva'. Nakon kataklizme 'prvotnog Mjeseca', na Zemlji su najvjerojatnije nastali strašni kataklizmički poremećaji kao: oceani i mora odjednom su se 'razlili', jer više nema gravitacije 'prvotnog Mjeseca' koja ih je do tada 'držala' oko ekvatora.

Naime, moguće je da su se nivoi oceana i mora tada spustili (ponegdje možda čak i do 3000 m – po Athumanunhu) i pri toj vodenoj kataklizmi mnoga kopna nižih nadmorskih visina jednostavno su bila potopljena. Veliki dijelovi 'rasprsnutog prvotnog Mjeseca' pali su na zemlju u obliku velikih gromada, ali i fine sitne prašine koja je jednostavno 'sakrila' Sunce sve dok se nije napokon slegla.

Moguće je da je tada dio flore i faune, koji je do tada 'vladao' Zemljom, jednostavno uništen (možda su u toj kataklizmi stradali i moćni dinosaurusi – po Athumanunhu), a kasnije će geolozi otkriti, tijekom proučavanja geoloških slojeva, 'kao nožem' razgraničene slojeve koji ni danas nisu objašnjeni. Dakle, Athumanunh može samo ponuditi slijedeće rješenje: moguće da je u toj kataklizmi eksplodiralo nekakvo kozmičko tijelo, a vjerojatno je i moguće je da je to doista bio naš 'prvotni Mjesec'.

No, dobro, možda je ipak bolje da se Athumanunh vrati na priču i 'zapliva' vodama mitologije, jer zna Athumanunh da sve što se napiše, a svojom temom to izmjeni makar i u najmanjem dijelu tradicionalno ljudsko shvaćanje, pa ako k tomu ponudi još i nešto drugačije i različitije ... pojavit će se odmah 'dežurni pljuvatelji', jer navodno znanstvenici i znanost to teško mogu prihvatiti.

Nevjerojatnu priču o 'prvotnom Mjesecu' Athumanunh je pronašao i iščitao iz jedne stare legende i mitološke priče tajnovitog naroda imena Urukhehu (drevni Uri, Uros, koji žive na umjetnim otocima od trstike na jezeru Titicace). Naime, legende tog naroda koji je stariji i od Inka pričaju o vremenu kada 'mjesec nije bio na nebu' i kada su megalitski grad Tihuanaco izgradila gorostasna 'Variruna bića' (Athumanunhovi divovi o kojima priča u ovoj priči), a Urukhehe ih nazivaju i 'graditelji golemih gradova'.

Isto tako legende i mitološke priče Urukheha gotovo jasno daju naslutiti da je grad Tihuanaco (opet, Tihuanaco na jeziku Urukheha znači – grad umirućeg Mjeseca – po Athumanunhu) nekada davno zapravo bio luka, a jezero Titicaca zapravo je ostatak velikog zaljeva luke Tihuanaco. Što radi luka na 3657 metara nadmorske visine i kako je jezero Titicaca danas jedino jezero iznad nivoa mora Athumanunh je već pokušao odgovoriti u svojoj priči s 'prvotnim Mjesecom'.

Tragove divova pronašla je i sama arheologija (Athumanunh je sasvim siguran u to, ali ne razumije zašto ta znanstvena disciplina o tomu 'mudro' šuti) i to na Javi, u Aziji, Andima, Agadiru, Šri Lanki, Filipinima … ostaci su to (kosturi) bića čija se visina kreće od 3, 5 do 5, 5 metara. No, tih okamenjenih kostura izgleda da je bilo premalo i nisu bili 'uvučeni' u poznatu Darvinovu klasičnu teoriju evolucije, a kako nisu pronađeni 'majmuni' od kojih su oni nastali imamo 'kariku koja nedostaje'.

Kada bi sada Athumanunh opet zapisao da su ta 'karika' možda 'Big Foot' i 'Yeti', kakvu bi to opet uzbunu izazvalo kod 'dežurnih pljuvatelja' po svemu onome što se ne uklapa tradicionalno ljudsko shvaćanje ... opet bi to bila 'nebuloza' koja bi možda 'zgrozila' ovaj puta 'darviniste', kao što 'prvotni Mjesec' možebitno 'zgraža' astronome. No, dobro, ove dijelove nisam planirao pisati u priči o divovima, ali sada su i oni napisani.

Za danas bi možda bilo dosta, a priča o divovima kao bićima mašte, pogledajte što je Athumanunh napisao 'bićima mašte', pa Vas lijepo umoljavam divove i doživljavajte tako, bit će nastavljena sutra i dalje na samo Athumanunhu svojstven način i ... Athumanunh Vam (onima koje zgražavaju Athumanunhove nebulozne priče) toplo preporučuje: živite svoj život, to je Vaš život i to je dobar i lijep život ... ne treba Vam Athumanunhova mitologija.