Nakon što je prije 250 000 godina carstvo divova na Zemlji uništeno, divovi su jednostavno krenuli u migraciju i tako se razišli tadašnjim svijetom. U to doba najvjerojatnije opet nastaju 'kiklopske građevine' čiji su tragovi još i danas vidljivi u Baalbeku (Libanon), Solsbury Hill (Engleska) ... potom dolazi doba kada je Zemlja 'uhvatila' naš današnji Mjesec i divovi tada zauvijek zagonetno nestaju.

Eh, sada Athumanunh opet mora 'gurati nos' u fiziku i na trenutak napustiti mitologiju. Naime, naš 'današnji Mjesec' zapravo je 'došljak' u naš Sunčev sustav, jer da je nastao od dijelova Zemlje, ili nekog drugog tijela koje se nalazi u Sunčevom sustavu, on bi, baš kao i Zemlja, ali i druga tijela Sunčevog sustava, kružio u smjeru kazaljki na satu, a ne obrnuto.

Vraćam se priči o divovima kroz mitologiju mnogih drevnih i starih naroda. Tako Grčka mitologija kazuje o gorostasnim bićima Kiklopima, Hekatonirima i Titanima (po Athumanunhu Titani su prva generacija starogrčkih bogova), no, o divovskim bićima kazuje i Indijska mitologija koja divove naziva Asuri, potom Pueblosi Meksika kazuju o Mitamacima, pa Arapi o Šeid ad ben ad, pa Židovi o Sinovima Božjim ...

Još je nešto Athumanunhu 'zagolicalo' maštu i potaknulo ga na razmišljanje, a to je zagonetni nestanak mitskih naroda poput: Rmohali, Ujgrijen, Menahuni, Lemuri, Titani, Dakini ... a sve pak se te zagonetke i misterije oko divova događaju u 'Atlantskom bazenu' ili pak okolo njega, a tu pak je opet negdje i Athumanunhova najveća tajna prošlosti i najveća misterija sadašnjosti – legendarna Atlantida.

U to doba 'homo sapiens' polako ulazi u praskozorje svog Osvita Vremena i pojavljuje se rasa 'kromanjonaca' za koju se čak i najveći skeptici (među znanstvenicima) slažu da je bila 'najljepša' rasa koju će Svijet ikada vidjeti. Bila je to, po Athumanunhu, rasa pravih gospodara Zemlje. Bila je to rasa koja se iznenada pojavila u srednjoj Europi, a tamo je stigla direktno s Atlantika.

Mitološke priče i legende opisuju ih kao visoke i plave, a bili su pravi umjetnici koji su ostavili tragove u ledenom dobu koji pak se danas jasno vide u pećinama Altamira (Španjolska), Lascaux (Lasko – po Athumanunhu) (Francuska), Val Camonica (Italija) ... Dakle, ako su 'kromanjonci' došli 'odnekud' s Atlantika, kao što to tvrde znanstveni krugovi, Athumanunh opet vidi zagonetku, jer prije 50 000 godina, u doba Kromanjonaca još ništa i nitko ne plovi Atlantikom.

Odakle su se Kromanjonci zapravo pojavili u Europi znanost nema odgovor, ali dokazana je činjenica da je zapremina mozga Kromanjonaca bila veća od našega danas, a Kromanjonci, 'visoki i plavi' nestaju na povijesnoj pozornici pojavom Neandertalaca.

Prema kazivanju svih legendi starih naroda rasa divova bila je rasa bijele puti, plave kose i očiju, a prosječna visina kretala se između 3 i 5 metara. Imali su mozak veći od našeg i shodno tomu mogli su prikupljati i više znanja, a kao simbol bila im je svastika u Suncu ... (ovaj znamen zlorabit će kasnije u naše vrijeme vrlo opasan i poguban čovjek za svoje ideje o 'izabranom narodu nadljudskih sposobnosti' – po Athumanunhu) ... Rasa divova poznavala je metalurgiju, zemljoradnju kao i mnoge druge egzaktne znanosti.

Tako, 'malo po malo', Athumanunhova priča slaže se s mitovima i legendama o snažnim gorostasima, nerijetko prikazivanim kao jednooka čudovišta, te se već tisućama godina prenosi s koljena na koljeno i stalno golica i raspiruje ljudsku maštu. Ako pak Athumanunh izvuče iz prašine sve svoje bilješke i opetovano ih posloži i prouči ne može ne zapisati: nema drevnog, a ni starog naroda u prošlosti ljudskoj koji nije barem nešto kazivao o divovima, pa makar kao o opakim, nezgrapnim, jednookim bićima upitne inteligencije ...

Tako mitologija redom opisuje Kiklopa, divovskog pomagača Hefesta, Argusa sa stotinu očiju, Atlasa koji na leđima drži cijeli Svijet ... slične sage dolaze iz Skandinavije, Bliskog istoka, Srednjeg istoka, Srednje Azije, Kampućije, Kine, Indonezije, Sjeverne i Južne Amerike ... narodi Gvineje koji također pričaju priče o 'bijelim bogovima gorostasima' ...

Čak i priče iz 'Tisuću i jedne Noći', pa najstarije vede, babilonski žreci, Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Homerova Odiseja ... O divovima kazuju čak i egipatski papirusi, ali i svete knjige Talmud, Stari zavjet, Biblija i Kur'an ... Svi i sve priča i opisuje divove, a samo Athumanunh o njima mašta čitajući bajku 'O Jurici i grahu', ili pak jednostavno uživa u knjizi koja opisuje 'Rat Bogova i Titana' ...

Da, Athumanunh će zaključiti: sve je o divovima u mitologiji nježno obavijeno plavom maglom mašte, jer mi nemamo nikakve dokaze iako imamo bezbroj nalaza ... Mnogi su spomenici megalitske kulture vidljivi i čvrsto postoje, ali izgleda da ih samo Athumanunh prepoznaje kao tragove tih nevjerojatnih i nesretnih 'bića mašte' što nakon svojih beznađa i lutanja zagonetno su nestala, pa čak ponekad kod nekih ljudi, svoje mjesto ni u mašti pronaći ne mogu ...

... jer bile bi to doista 'nebuloze' koje evolucija (Laž koja traje – po Athumanunhu) nikako nije mogla smjestiti u svoju teoriju, a Athumanunh pak stalno sputavan 'dežurnim pljuvateljima' nikako da napokon odluči konačno razjasniti i objasniti simbole, kodirane poruke, megalitske građevine ... ali i usamljenost divova na Zemlji, na kojoj bili su prvi, a sada za njih mjesta tu više nema.

Bilo bi to dosta o divovima, Athumanunh ide potražiti neka nova 'bića iz mašte',nevjerojatna bića mitologije, pa pišući o njima otvoriti novu stranicu.