Gotovo sve drevne civilizacije i stare kulture imaju u svojim mitološkim pričama mitološka bića koja su vezana uz krv. Bila su to mitološka bića, ili po Athumanunhu 'bića mašte', bića koja su 'nemrtva' i nekakva su vrsta 'krvopija'. No, izraz, ili naziv 'vampir' potječe zapravo s Balkanskog poluotoka kamo je došao iz Istočne Europe, a tek se negdje oko 18. stoljeća proširuje na Zapadnu Europu.

Naime, prije nego krenemo na koračanje kroz priču o vampirima Athumanunh će za uvod napisati nešto o 'istinskim vampirima', onima koji potječu iz Slavenske mitologije, a odakle su se onda proširili na ostale mitologije naroda koji žive na Balkanu. Tako, zapravo iako imaju nekakve demonske osobine, vampire ne treba smještati među demone, jer demoni su posrednici između ljudi i bogova (po Athumanunhu), a vampiri su sasvim nešto drugo, ali isto tako pogrešno bi ih opet po Athumanunhu bilo smjestiti među vile, odnosno vilinska, pa čak i u skupinu s bićima vezanim uz čarolije (vještice – po Athumanunhu).

Kako Athumanunh sada ne bi previše zakomplicirao priču, o vješticama i demonima, pisat će Vam nekom drugom prilikom, a o divovima i vilama već Vam je nešto napisao prije, pa je dovoljno da ova dva potonja mitološka bića jednostavno 'držite' u skupini polubožanskih bića, a mi ćemo se vratiti vampirima. Vukodlaka bi za sada trebalo odvojiti od vampira, jer vukodlaci su ipak bliži demonskim mitološkim bićima nego vampiri, a o vukodlacima će Athumanunh već jednom napisati posebno.

Dakle, sposobnost promjene antropomorfnog identiteta oduvijek je plašilo ljude, pa ako to biće ima još i nadnaravnu mogućnost (ne umrijeti – po Athumanunhu) onda je potpuno jasno zašto su se pojavili u mitologiji kao 'bića mašte'. Najvjerojatnije je vampir iz mitologije Bugara i Srba prešao i u mitologiju Turaka i Albanaca, a isto tako nešto se slično dogodilo i u mitologiji Rumunja i Mađara, jer ovo su zapravo susjedi tim slovenskim narodima koji su vampire iznjedrili iz mitologije.

Najstariji zapisi iz Slavenske mitologije kazuju da se na dijete koje se rodilo s nožicama (umjesto glave) naprijed gledalo kao na potencijalnog vampira, a isto je bilo i s djecom koja su se rodila sa zubićima. Takvu djecu nitko se nije usudio dirati, a ona jadna nikada nisu razumjela zašto selom trče sama i svi ih izbjegavaju, pa su kasnije imala problema i sa ženidbom i udajom, a opet je kasnije zavladalo i mišljenje da neudane i neoženjeni postaju nakon smrti vampiri.

Nadalje, legende kazuju da su se vampiri morali skrivati od dnevnog svijetla, a žrtve su napadali isključivo noću kada su se i hranili. Te iste legende bilježe da su to besmrtna bića koja nakon smrti izlaze iz svojih grobova i nastavljaju živjeti noću. Nemali je broj 'službenih zabilješki', vlasti tijekom povijesti, gdje stoji da su se nakon sumnje grobovi potencijalnih vampira ekshumirali i da su pronalaženi savršeno očuvani leševi.

Evo jedne takve bilješke koju je pronašao Athumanunh, a potječe iz 1730. godine: 'Tijelo nije širilo nikakav smrad, naprotiv, bilo su svježe i neraspadnuto. Iz usta leša teklo je malo svježe krvi, kao kod živog čovjeka. Kosa, brada i nokti bili su uvećani, koža u stadiju odvajala se od tijela, dok se nova formulirala ispod nje. Lice, ruke, noge, čitavo tijelo bili su potpuno očuvani.' (Znanost je dokazala da nakon smrti čovjeka kosa, brada i nokti još rastu neko određeno vrijeme – po Athumanunhu)

Zanimljiva bilješka našla se u posjedu Athumanunha, a ista potječe iz doba francuskog kralja Luja XV. koji je poslao svoje stručnjake u današnju Srbiju sa zadaćom da provjere istinitost zabilješke koja je kazivala da stanovnike današnje Medveđe terorizira vampir s područja današnjeg Kosova. Izvjesni stanovnik sela pao je s prikolice sa sjenom i poradi zadobivenih ozljeda umro. Nedugo nakon njegove smrti pojavljivao se noću i napadao svoje sumještane.

Nakon četrdesetak dana mještani su ekshumirali grob i u njemu pronašli tijelo savršeno očuvano i očiju krvavih od svježe krvi koja je u tankom tragu curila iz usta i nosa. Nakon što je srce probodeno kolcem tijelo je ispustilo glasan urlik i ispustilo veliku količinu krvi. Nakon toga tijelo je spaljeno, ali su na isti način pogubljena još četvorica mještana za koje se utvrdilo da su bili žrtve vampira.

Dobro, to bi bilo dosta za uvod, a od sutra krećemo s pričom o nastanku prvih vampira.