Dakle, ta plamteća ptica koja simbolizira besmrtnost, uskrsnuće i život poslije smrti, pojavila se još u sam Osvit Vremena – po Athumanunhu u Egiptu, a potom i u antičkoj Grčkoj gdje je bila povezivana s kultom sunca. Legenda je zapamtila da na svijetu može postojati samo jedan primjerak vrste, za kojeg se vjeruje, ovisno o izvoru, da živi 300, 500 ili 1000 godina.

Prema pričama starih Grka, feniks živi na području Arabije, pokraj hladnog izvora. U zoru svakoga novog jutra, bog sunca (Helios – po Athumanunhu) na trenutak zaustavlja svoju sunčanu kočiju kako bi poslušao prekrasan feniksov pjev. Kada pak mu dođe smrtni čas, feniks gradi gnijezdo od aromatičnog drva (ponekad u to i razni miomirisni začini – po Athumanunhu) koje zatim zapali i izgori u toj vatri.

Iz pepela se potom podiže nova ptica koja od ostataka svojeg prethodnika oblikuje jaje načinjeno od sasušenog biljnog soka mire, drva karakterističnog za područja Somalije i istočne Etiopije, te ga zatim prinese na oltar boga sunca u Heliopolisu. Kasnije dolazi mitologija židova koji su u svojim pričama opet zapisali da je upravo feniks jedina ptica koja nije željela napustiti raj i pratiti Adama. No, kod židova feniks nosi naziv Milkam.

Naime, pošto je Eva pojela zabranjeno voće, postala je ljubomorna na besmrtnost i čestitost drugih stvorenja u vrtu, a posebice prema rajskim pticama. Zbog toga je nagovorila sve životinje iz vrta neka slobodno pojedu voćku sa zabranjenog drveta spoznaje, a kada se to dogodilo one su bile prisiljene pratiti Evu u njenom padu. No, Eva nije uspjela na to nagovoriti pticu Milkam (Feniks – po Athumanunhu).

Kineska mitska ptica nazvana Fenghuang najvjerojatnije je ista ptica kao i feniks u zapadnim mitologijama. Međutim, u drevnoj Kini i u kineskoj mitologiji Fenghuang živi u Kraljevstvu Mudrih, negdje u istočnoj Kini po Athumanunhovim izračunima, a hrani se bambusom i pije samo čistu vodu. No, ovdje se ta mitska ptica pojavljuje u paru, pa je tako mužjak Fenghuang simbol za sreću, a ženka Fenghuang predstavlja caricu. Par Fenghuangova u kineskoj mitologiji simbolizira bračno blaženstvo, odnosno simbolizira vrlinu i sklad, te jedinstvo yina i yanga.

Kod starih Rimljana 'plamteća ptica' pak je oslikavala rimske novčiće i medalje kao znak njihove želje da Rimsko carstvo traje vječno. U samoj rimskoj mitologiji pak to mitološko biće simbolizira ponovno rođenje, nadu, čestitost, brak, vjeru, postojanost, ljeto, vječnost, besmrtnost i svijetlost. On je tako predstava kozmičke vatre iz koje je svijet stvoren i u kojoj će završiti.

Kasnije, na početku kršćanske vjere, Feniks je prikazivan kao simbol Krista, sa palminim drvetom (još jedan simbol uskrsnuća – po Athumanunhu), ili kako nosi palminu grančicu (simbol trijumfa života nad smrću – po Athumnunhu), ili pak kako nosi maslinovu grančicu (simbol mira koji Bog nudi ljudima – po Athumanunhu). Tako se Feniks pojavljuje u ranokršćanskoj ikonografiji te simbolizira Kristovo uskrsnuće i vječni život.

Možda Athumanunh može zapisati i ovo: Izgrađen na ruševinama grada američkih Indijanaca, kao da je uskrsnuo iz pepela, nastao je grad Phoenix u današnjoj državi Arizoni te je upravo zbog toga i dobio ime po legendarnoj mitskoj ptici. No, dobro na kraju Athumanunh može nešto i zaključiti o ovom mitskom biću.

Bila stvarnost, priča ili legenda, nastala ovako ili onako, plamteća mitska ptica od samog svog pojavljivanja u Osvit ljudske civilizacije, priče su stalno spekulirale, spekuliraju još i danas. Njezin rajski i mitski predivan izgled možda predstavlja ljudsku nadu u kojoj ljudi vide nadu da besmrtnost ipak postoji i da život na kraju može pobijediti smrt.

Athumanunh pak, taj stari heroj bez imena, taj gorljivi mitski pravednik, taj veteran tisuću bitaka što vodilo je Dobro sa Zlim, vjeruje da će njegova Enhu ptica na kraju u posljednjoj bitci, nošena slobodnim vjetrom iznad šuma prekrasnog srebrenog bora, napokon pobijediti Zlo i donijeti Svijetu Dobro. Što zapravo Athumanunh želi poručiti i zapisati?

Iako postojanje 'plamteće mitske ptice' nikada znanstveno nije dokazano Athumanunhu je zanimljivo kako o toj ptici pričaju i kazuju egipatska, grčka, rimska, kineska, mayanska, židovska, ruska, hrvatska ... i ine mitologije. Možda je ona ipak doista postojala i da li netko uopće sto posto može utvrditi da nikada nije postojala i da ne postoji još i danas!? Ne obitava li ta mitska ptica još i danas u nekim krajevima našeg planeta i živi jedan od svojih ciklusa?

No, Athumanunh je zapravo sretan što je to čudnovato mitsko biće danas samo plod mašte i proizvod vjerovanja ljudi koji mogu zamisliti i vjeruju u tu plamteću pticu, jer ... jer Athumanunh ni zamisliti ne može, a i ne želi znati, što bi li sve ovaj 'nesretni homotehnicus' što odavno je prije već izgubio ljepotu snova i zagonetnost mašte, mogao učiniti ptici. Što bi li mi danas bili kadri učiniti toj predivnoj ptici ... staviti je u krletku zoološkog vrta i nakon početnog ushićenja zaboraviti je čak i prestati hraniti ...

Ne! Athumanunh zadovoljno može zapisati i živjeti u mašti da ova 'plamteća ptica' vara Smrt po tko li već zna koji put i pruža posljednju nadu da će Dobro na kraju ipak pobijediti Zlo, pa neka vjerovanje u 'mitsku pticu' ipak ostane samo vjerovanje.