Početak legende i nastanak mitološke priče o mitološkom biću koje ima obličje ptice i osobine poput čitanja misli, osvjetljavanja okoline ili pak uskrsnuća i besmrtnosti ne zna se baš mnogo, ali Athumanunh je pronašao nekoliko zanimljivih teorija koje će mu kasnije poslužiti za donošenje nekakvog zaključka. Dakle, davno prije, u Aziji je uhvaćena rijetka ptica ('rari avis' ili 'bijela vrana' po Athumanunhu) prekrasnih boja perja. No, Athumanunh pak je jednom vlastitim očima vidio pauna tijekom zalaska sunca i vjerujte doista izgleda kao da mu perje gori.

Nadalje, Athumanunh nigdje nije pronašao znanstveno objašnjenje zašto vrane i gavrani vole sletjeti u netom opožareno tlo na kojem mahanjem krila raspršuju pepeo, a sve izgleda kao da žele opetovano raspiriti vatru. Isto tako, ove ptice vole svoja krila namazati medom šumskih pčela ili slatkim sokom zrelog voća, a potom sletjeti u mravinjak i tu raširenih krila pustiti da im mravi hodaju po perju. Jedina moguća teorija možda bi bila po Athumanunhu da se radi o dosadnim nametnicima u perju koji dovode ove ptice do ludila svojim škakljanjem.

Ovo bi moglo voditi u daleku prošlost kada su ljudi ovakve neobične stvari pripisivali mitovima, pa tako Athumanunh može krenuti na svoj put s mitskom pticom koja se nakon spaljivanja opetovano vraća u život. Mnogi opisi ove legendarne ptice koja pak nikad nije bila viđena možda je i prvi pokušaj ljudi da se ispriča priča o nečem što je teško i nemoguće vidjeti vlastitim očima, ali se mogu razumjeti preko njihovih imena ili atributa (osobina), (možda Bog – po Athumanunhu).

Mitološke priče i legende opisuju tu pticu kao orla, fazana, papigu, čaplju, pa čak i neku vrstu zmaja (zmaj je opet mitološko biće o kojem će Athumanunh napisati svoju priču kasnije), ili jednostavno to biće kombinira dijelove tih ptica, ali i drugih životinja. Tako je kineska mitologija tu božansku pticu nazvala Fenghuang, a Kinezi je opisuju kao biće koje ima vrat zmije, glavu ždrala, zmajeve krljušti, rep ribe, oklop kornjače, lastin grkljan i pijetlov kljun.

Tako se ta ptica pojavljuje u egipatskoj mitologiji poznatija pod nazivom 'bennu', u obličju čaplje, a simbolizira dušu boga Ra. Opet, sam nastanak ptice 'bennu' vrlo je tajnovit, zagonetan i nejasan, jer postoji teorija da je 'bennu' nastao od 'sam od sebe' iz vatre koja je gorjela uvijek u hramu boga Ra, ali druga teorija kazuje da je to zapravo srce Ozirisovo što na prijevaru ubije ga zločesti brat Set. U drevnom Egiptu ta ptica obitava na obelisku nazvanom 'benben' koji pak zapravo predstavlja praiskonski otok s početka stvaranja Svijeta.

Od drevnih Egipćana pticu 'bennu' preuzimaju stari Grci koji je nazivaju Feniks, jer u starom grčkom to je riječ koja označava crvenu boju, odnosno boju Sunca. (tako se ovdje ova ptica već poistovjećuje s vatrom i suncem – po Athumanunhu) Nadalje, ova mitska božanska ptica uopće ne treba jesti (ovdje Athumanunh opet vidi priliku za ubacivanje u mitologiju 'vanzemaljaca', odnosno tehnologije koja poznaje strojeve pomagače koji 'niti jedu niti piju', a po Athumanunhu to mogu biti samo roboti, ili pak    androidi) ...

No, dobro, mitološke priče kazuju da se ta mitska ptica ipak hranila, ali samo jutarnjom rosom, a sve kako ne bi povrijedila niti biljke, a niti životinje – po Athumanunhu). Mnogi su tvrdili da su je vidjeli i da je ona doista živjela i obitavala na prostorima današnje Arabije ili pak Etiopije, ali po Athumanunhu ipak je najvažnije i najinteresantnije to što su sve mitologije tvrdile da je ta ptica besmrtna i da se nakon određenog ciklusa (nema veze što se ciklusi razlikuju i kreću od 300, 500, ili pak možda 1000 godina – po Athumanunhu) opetovano rađa iz pepela.

Dobro, mislim da bi za danas bilo dosta, a ostaje još samo malo 'proletjeti' kroz mitologiju Kineza, Maya, Rimljana ... Židova i možda se zaustaviti kod početka kršćanstva, napisati nekakav zaključak obavijen tajnom i zagonetkom i naravno prijeći na priču o nekom drugom mitološkom biću – biću mašte.