Australija, velika zemlja dominirana pustinjama i polupustinjskim krajolicima je prvobitno naseljena Aboriđinima. Mitologija Australije nastaje od Aboriđina koji su bili pod utjecajem prirode i prirodnog okruženja. Većina mitova je o prirodi, kako je nastala i koliko je važna za Aboriđine. U Australijskoj mitologiji nema standardnih verzija individualnih mitova, umjesto toga, priče o određenoj osobi variraju zavisno o regionu. Razlog ovih varijacija leži u različitom stilu života Aboriđina.

Porijeklo i utjecaji

Prvi doseljenici Australije došli su prije više od 75.000 godina. Najvjerojatnije su došli sa otoka na sjeveru tj. Indonezije ili sa otoka Pacifičkog oceana. Neki povjesničari vjeruju da su prvi doseljenici putovali kopnom preko puta koji je povezivao Australiju sa jugoistočnom Azijom, a da su kasnije dolazili brodovima. Prvi doseljenici su bili nomadi koji su se bavili lovom, ribolovom i skupljanjem plodova.

Tipovi mitova

Australijski mitovi se dijele na mitove o stvaranju svijeta, poplavama, sušama i drugim elementarnim nepogodama i na mitove o rađanju i smrti. Večina mitova objašnjava porijeklo i obilježja planina, dolina, spilja i sl. Slušajući priče Aboriđini uče lokalnu geografiju dok pojačavaju svoje veze sa grupom i njenim nasljedstvom.
Večina informacija, uključujući mitove i legende se prenose usmeno. Raskažuvači se oslanjaju na tehniku ponavljanja i specijalne izraze koji uvijek imaju istu formu. Koriste pjevanje i crtanje u pijesku kako bi bolje ispričali priču. Putovanja, koja su česta tema u pričama se opisuju detaljno, objašnjavajući što se dešavalo na svakom mjestu.
Krajem 19. i početkom 20.stoljeća europski kolonisti su počeli dolaziti u Australiju. Danas Aboriđini broje malo više od 2% ukupne populacije, a malo njih još uvijek prakticira tradicionalan način života.
Mitovi spadaju u različite kategorije. Neki su javni i mogu ih čuti svi članovi grupe, drugi su ograničeni na ljude koji su sudjelovali u određenim specijalnim ceremonijama. Neki mitovi mogu se čuti usno od ljudi, dok su neki predodređeni samo za žene ili starije članove zajednice.

Vrijeme sna(dreamtime)

Aboriđini vjeruju da je svijet nastao tijekom mističnog perioda zvanog vrijeme sna ili san. U to vrijeme drevna bića koja su spavala ispod zemlje probudila su se. Oni su stvorili prirodu, ljude, izmislili su zakone i učili ljude kako da preživljavaju. Kada su drevna bića završila svoj posao, vratila su se pod zemlju.Aboriđini se aktivno sjećaju događaja vremena sna. Sudjelovanjem u određenim ritualima,pojedinci mogu reprizirati putovanja svojih predaka.Rituali su važni kao i mitovi. Rituali uključuju pjevanje, plesanje i crtanje, što prema Aboriđinima hrani zemlju, ljude i predke.

Glavni mitovi i mistične ličnosti

Aboriđinski mitovi često govore o velikom potopu, sa lokalnim varijacijama. Vorora narod (zapadna Australija) opisuju enormnu poplavu koja je uništila zemlju. Potop je izazvalo mistično biće zvano vanđina(wandjina). Drugi narodi kažu da je poplavu uzrokovala velika zmija koja još uvijek živi ispod vode.
Njihovo vjerovanje o smrti varira. Jedna priča o smrti govori o vrani i raku koji su raspravljali o najboljem načinu da se umre. Rak je izašao iz svoje školjke, bacio ju je i čekao da nova naraste. Vrana mu je rekla da će to predugo trajati te da ona ima bolji način, sklopila je oči i umrla. Murinbata narodi imaju ritualni ples preko kojeg uspoređuju ove dvije smrti, i slažu se da je vranin način bolji.
Drugi popularni likovi mitologije su sedam sestara. Prema verziji koja se priča u južnoj i centralnoj Australiji sestre su odletjele iz centralne Australije do pristaništa Auguste na južnoj obali kako bi pobjegle od čovjeka Njirua (Nyiru) koji je htio silovati najstariju sestru. Putovale su preko 100 milja te se danas mnogi krajevi povezuju sa njihovim putovanjem. Na primjer, legenda kaže da je niska stijena pokraj planine Koner vjetrobran, a spilja je kuća koju su one izgradile. Jedna od smokvi koje rastu u blizini je najstarija sestra. Na kraju putovanja sestre su se pretvorile u sazviježđe(plejadu) zvanu Pleiades, a Njiru je postao jedna od zvijezda Oriona.

Mit o stvaranju

Postojalo je vrijeme kada je sve mirovalo. Svi su duhovi zemlje spavali ili skoro svi. Veliki Otac Duhova je jedini bio budan. Lagano je probudio Majku Sunca. Kako je otvorila oči velika svjetlost je obasjala usnulu Zemlju. Otac Duhova je rekao Suncu:
-Majko, imam posla za tebe. Idi dolje na Zemlju i probudi uspavane duhove. Daj im formu.
Majka Sunce se spustila na Zemlju i hodala je bosa u svim smjerovima, kako je hodala iza nje su rasle biljke. Nakon što je obavila posao, zadovoljno je legla da se odmori. Otac Duhova je vidio njen rad i uputio je kako da probudi uspavane duhove u spiljama.
Tada je Majka Sunce ušla u spilju na planinama i obasjala ju svojim svjetlom. Iz spilje su počeli izlaziti insekti koji su počeli letjeti oko biljaka. Kada je otopila led iz drugih spilja, nastale su rijeke i mora. Tada je stvorila ribe, male zmije, žabe i guštere. Probudila je duhove životinja i ptica koje su trčale na suncu. Kada je završila posao pozvala je sva svoja stvorenja i dala im instrukcije kako da žive i uživaju u bogatstvu prirode u međusobnom miru. Tada se digla visoko na nebo i postala sunce.
Živa bića su je promatrala sa divljenjem kako se ona kretala prema zapadu. Kada je sunce zašlo, životinje su se uplašile misleći da ih je zauvijek napustila. Cijele noći su stajali uplašeni na ne mičući se sve do jutra, misleći da je ovo kraj. Kada je ujutro sunce izašlo na nebo, životinje su se umirile i naučile su da očekuju njen dolazak i zalazak bez straha.
Na početku su svi živjeli u miru, no tada je zavist zavladala njihovim srcima te su se počeli svađati. Majka Sunce je bila primorana spustiti se na Zemlju kako bi ih smirila. Svakoj je životinji dala moć da promjene svoj izgled. Tako su štakori postali šišmiši, gmazovi su postali ogromni, a ribe su postale kitovi.Tada je Majka Sunce odlučila stvoriti nova bića, tako je rodila dvoje djece. Boga i Božicu, Jutarnju Zvijezdu i Mjesec. Oni su rodili dvoje djece koju su poslali na Zemlju. Ti su ljudi postali drevni predci Aboriđina. Ona ih je napravila superiornijima od životinja jer su oni imali dio njenog uma u sebi i nikada nisu htjeli mjenjati oblik.

Priča o sedam sestara

Prije puno godina skup zvijezda koje znamo pod imenom Plejade ili Sedam sestara, bile su sedam prekrasnih djevojka. Njihovi roditelji bile su grube tamne planine pune leda. Sestre su šetale po prirodi dok im je vjetar raznosio kosu, a oči su im sjale poput zore. Mnogi su ih muškarci voljeli, no one su bile hladne i besćutne, baš kao i planine koje su ih stvorile.
Jednoga je dana čovjek zvan Vurunah(Wurrunnah) lukavošću ulovio dvije sestre i prisilio ih da žive sa njime, dok su druge sestre odletjele kući na nebo. Kada je Vurunah uvidjeo da su dvije djevojke zapravo ledene dame sa prekrasnim pletenicama koje su bile poput ledenih siga,bio je razočaran. Odnio ih je do vatre i nastojao je otopiti kristale sa njihovih pletenica, ali nije uspio.
Dvije sestre su bile tužne i usamljene u zarobljeništvu žudeći za domom i beskrajnim plavim nebom. Kada bi pala noć mogle su vidjeti svoje sestre kako ih dozivaju. Jednoga dana Vurunah ih je poslao da mu donesu koru od borovog drva u šumu. Došle su u šumu i našle veliko borovo drvo, pokušale su otrgnuti koru i uspjele su. Tada se drvo odjednom uzdiglo i proširilo visoko prema nebu. To su njih dvije iskoristile i tako su se uspjele vratiti kući sestrama.
No nikada nisu uspjele vratiti svoj prvobitni sjaj, već su sjajile blijedo, i to je razlog zašto sazviježđe Plejada ima pet blještavih zvijezda i dvije blijede.
preuzeto sa http://elvesandmagic.blog.hr