To, dakako, mora biti u sumrak ili neposredno prije svitanja, najbolje u jesen ili u proljeće, kada su i meteorološki uvjeti povoljni: nebo mora biti magličasto ili neznatno oblačno. Činjenica da je taj planet toliko teško vidjeti, ujedno je i razlog zbog kojeg su mu nekadašnji astrolozi pripisivali podvojenu, prolaznu i nestalnu prirodu.

MEZOPOTAMSKI MITOVI O MERKURU

Jednako tako, njegova uloga posrednika između bogova i smrtnika vjerojatno proizlazi iz činjenice da je uvijek slijedio najveće nebvesko božanstvo (Sunce), kojem je bio sluga ili pratilac. Međutim, u Mezopotamiji se zodijački pojas, smješten s obiju strana ekliptike, nazivao "putem Sunca i Mjeseca", a budući da je riječ o lunarnoj astrologiji, smatralo se i da svi planeti trebaju slijediti Nannin (Mjesečev) put. tako je i Nabu (Merkur) slijedio Mjesečev put. Nabu je bio vladajući planet Mash.Tab.Ba.a ili Velikih bliizanaca, koji su postali i znakom Blizanaca, tj. trećim znakom mezopotamskog zodijaka, koji je svoj konačni oblik i svih 12 znakova dobio tek početkom 5. st. prije Krista. Merkurovo je ime bilo i "Shihtu", što znači "onaj koji uzlazi".

EGIPATSKI MITOVI O MERKURU

Prikaz planeta Merkura u drevnom egipatskom panteonu bogova zaštitnika - koji je iznimno snažno utjecao na Grke - ima brojne sličnosti s obilježjima koja su drevni ali i današnji astrolozi pridali tome planetu. Za Egipćane je to bio Tot, bog pisara, astronoma, iscjelitelja, računovođa i misterija, ali i vračeva i pisara podzemnoga svijeta. Tot je u egipatskoj hijerarhiji božanstava igrao ključnu ulogu. Bio je bog s glavom ibisa, čiji je šiljati kljun simbolizirao praktičnost, no čiji oblik podsjeća i na polumjesec. Unatoč obilježjima i oznakama koje imaju mnogo zajedničkoga s karakteristikama koje su u astrologiji pridane Merkuru, Tot je u Egiptu bio lunarni bog. "Odluke koje bi donijelo vrhovno božanstvo prvo je trebalo izdiktirati Totu i tek su tada mogle stupiti na snagu. On je umnožavao tekstove i odgovarao za njihovo obznanjivanje ... Nakon zapisivanja odluke, Tot se osobno brinuo za njezinu provedbu, bilo obavještavanjem pojedinca ili objavljivanjem odluke okupljenim bogovima, ako je primatelja poruke bilo više. za to je trebalo često ići amo-tamo, a u tome leži i objašnjenje Totove uloge kao nužnog posrednika između drugih bogova, bilo skupno, bilo pojedinačno, te njihova vladara; te glasnika, iako su te aktivnosti kod njega bile tek sporedne, usputni poslovi koje je obavljao pokraj svoje glavne dužnosti". Lunarni bog Tot utjelovljenje je svih zanimanja koja bi se svidjela osobama s izraženim karakteristikama Merkura: pisac, tajnik, izvjestitelj, glasnogovornik, posrednik i sl. Govor i pisanje funkcije su intelekta. Tot je obavljao sve te dužnosti, a u astrologiji su one povezane i s Merkurom.

GRČKI MITOVI O MERKURU

Hermes se u grčkoj mitologiji poistovjećivao s Merkurijem ili Merkurom, rimskim bogom trgovaca, putnika i kradljivaca. Grci su ga prikazali kao zgodnog mladića na čijim se stopalima nalaze krilate sandale, simbol levitacije (vjerojatno ona ima veze i s babilonskim bogom Shihtuom - "onim koji se uzdiže"), i koji nosi nizak pusteni šešir širokoga oboda. U Rimu se taj šešir nazivao petasus ili petasos, a onoga koji ga je nosio štitio je od sunca i kiše. Zahvaljujući tome, kad god bi grčki umjetnik nacrtao ili naslikao putnika, uvijek bi ga prikazivao s petasusom na glavi. Takav šešir nosi i lik na prvoj karti velike arkane tarota, tj. lik Opsjenara, koji posjeduje i tipične merkurovske odlike: inteligenciju, poduzetan duh, spretnost i domišljatost. Prema legendi, Hermes je bio sin Zeusa i Maje, čije ime znači "baka"; ona je bila kći Atlanta, koji je na plećima držao nebeski svod, a sam je bio sin Uranov. Drugim riječima, prema grčkoj mitologiji, Hermes je po ocu bio Kronov unuk, a po majci Uranov praunuk. Astrološki govoreći, imamo li na umu činjenicu da su egipatska i babilonska kultura snažno utjecale na Grke, možemo zaključiti da je Merkur izravni potomak Jupitera a neizravni Saturna i Urana. Povrh svega, uzmemo li u obzir da su Egipćani Tota, čija obilježja odgovaraju onimam koje su Grci, i kasnije Rimljani, pridali Merkuru, smatrali lunarnim božanstvom, te da je Hermesova majka Maja također lunarni lik, možemo zaključiti da Merkurove odlike potječu od Mjeseca i Jupitera s jedne, te Saturna i Urana s druge strane.

Kao što je vidljivo iz ovoga primjera, proučavanje drevnih mitova o planetima i njihovoj povijesti baca posve novo svjetlo na vladajuće planete Zodijaka.

(D. Colin)