Mirmidonci (mirmeks – mrav) strašni mitološki ratnici koji su pratili Ahileja u bitkama pod zidinama Troje svoje su podrijetlo i nastanak vodili od Zeusa Gromovnika. Athumanunh će Vam pokušati to malo pobliže predočiti. Dakle, u ono doba kada je nezasitni Zeus proganjao ženski rod, ugrabio je jednom prilikom i kćer riječnog boga Azopa, predivnu Eginu.
Nepopravljivi i nezasitni ženskar Zeus sakri se s ljepoticom na jednom otoku koji se otada nazivao Egina i tu je obljubi. Egina rodi sina Eaka koji posta kralj otoka i ljudi koji su na njemu živjeli. No, prevarena Hera Zeusu se uvijek osvećivala na njegovoj djeci, pa se i ovaj puta umiješala i naumila napakostiti Zeusovom sinu Eaku kojeg su svi voljeli i poštivali, jer je bi pravedan u tolikoj mjeri da su čak i bogovi tražili u svojim sporovima Eaka za suca.
Hera je nadvila nad otok Eginu crni oblak koji je otok zaklanjao puna četiri mjeseca, a kad je taj oblak napokon rastjerao južni vjetar, na otoku se pojavilo mnoštvo zmija koje su svojim otrovom ubile sve životinje i ljude, osim mrava i Eaka sa sinovima. Sav očajan Eak se obrati ocu svome:
'O, Gromovniče Zeuse! Ako si mi doista otac i ako se doista ne stidiš potomstva svoga vrati mi moj narod ili i mene pošalji u Hadovo carstvo.' Munja sijevnu u vedrim se nebom razliježe grmljavina. Bio je to znak Eaku da ga je Zeus razumio i čuo. Tu gdje se Eak molio Zeusu rastao je veliki hrast u čijem korijenju su mravi izgradili svoj mravinjak.
Eakov pogled slučajno je pao na taj mravinjak, pa se Eak zagledan u tisuće mrava koji su marljivo gradili i štitili svoj mravinjak nanovo obrati ocu Zeusu: 'O, milostivi oče Zeuse, daj mi toliko vrijednih radnika i odanih ratnika koliko ima u ovom mravinjaku mrava.' Samo što je to Eak izgovorio, lišće na hrastu zašušti iako nije bilo ni daška vjetra. Eaku je to bio još jedan Zeusov znak da ga je razumio.
Zatim je pala mračna i tiha noć. Eak je zaspao i usnuo vrlo neobičan san. Veliki hrast je bio prekriven mravima, a onda je zapuhao vjetar i počeo mrave istresati s hrastovih grana. Kako su mravi padali na zemlju tako su rasli i pretvarali se u ljude. Jedan ratnik, drugi zemljoradnik, treći radnik, pa opet ratnik, zemljoradnik, radnik … i tako redom.
Kad se Eak probudio nije želio vjerovati u san, pa se pripremao da ponovno zatraži pomoć od Zeusa, no, tada začuje ljudske glasove i buku koju jedino ljudi mogu stvoriti, a sve se to već duže vrijeme na otoku nije moglo čuti. Tada mu sav zadihan dotrča sin Telamon (otac Ajaksov – po Athumanunhu): 'Oče, brzo izađi i vidjet ćeš čudo o kojem nisi ni sanjao!' Eak izađe iz svog počivališta i vidje mnoštvo živih ljudi koje je sanjao u svom neobičnom snu.
Bili su to ljudi koji su nastali od mrava te ga oni izabraše za svog kralja. Eak im nadjene ime Mirmidonci, a Egina je opet bila naseljena. Nakon smrti Eak je postavljen u Hadovom carstvu za suca pored Minosa i Radamanta. (Eak je otac Pelejev i djed Ahilejev, a crni oklopi Mirmidonaca pod zidinama Troje jasno su zauvijek ocrtavali podrijetlo tih veličanstvenih ratnika koji nastadoše od mrava – po Athumanunhu).