Kamo je to more izbacilo Athumanunha nakon preživjelih strahota u tajfunu koji je zahvatio španjolsku armadu kojoj se netom prije pridružio? Bile su to predivne, idilične, rajske plaže Athumanunhu nepoznatog otoka. Predivna djevojka koja ga je pronašla na pješčanom žalu bila je odjevena u mayansku nošnju i predstavila se imenom Asmayda.

Iako je u prvom trenutku Athumanunh pomislio da se nalazi na obalama poluotoka Yukatan nije bilo baš tako! Upravo ime djevojke Athumanunha podsjeti na drevne priče koje su pričale o fantomskim i ukletim otocima koji se odjednom izdignu iz mora da bi za nekoliko godina opet potpuno nestali pod morem.

Dakle, izgleda da je Athumanunh nasukan na jednom takvom otoku, a otok bi se mogao zvati Mayda. Ovaj 'postojeći-nepostojeći' otok Athumanunhu je poznat iz drevnih mitoloških priča pod raznim nazivima poput: Maida, ali i Mayd, pa Mayde, Brazir, Mam, ponekad Asmaida, ali i Asmayda, Bentusle, ili možda kao Bolunda, Vlaanderen ...

Zapravo ovo je misteriozni otok u sjevernom Atlantiku koje je čak prikazan (ucrtan) na nekoliko objavljenih starih zemljovida (pomorskih karata) u različitim trenucima povijesti. Njegov oblik najčešće je oblik polumjeseca, ali i u obličju šake (možda đavolje – po Athumanunhu).

Zanimljivo je da raniji zemljovidi otok smještaju nešto zapadnije od današnje jugozapadne Irske, ali kasniji zemljovidi smještaju ga na područje koje međi Newfoundland, Bermuda i Zapadna Indija. Prvi puta pojavio se na zemljovidu iz 1367. (jugozapadno od Irske prema Sjevernoj Americi – po Athumanunhu), a zadnji njegov prikaz na zemljovidu datira iz 1906. kada je on blizu Zapadne Indije – po Athumanunhu).

Ekspedicija koja se vračala sa svog antarktičkog istraživanja 1578. pod zapovjedništvom poznatog moreplovca Frobysharra na 57. stupnju zemljopisne širine opazila je manji otok. Kako nije bilo vremena za iskrcavanje, iskusni ga je Frobysharr samo oplovio i registrirao u svoju navigacijski zemljovid.

Slijedećih godina pored ovog misterioznog otoka plovili su još neki brodovi, a 1606. godine, po povratku s Grenlanda, u njegovo postojanje uvjerio se i poznati engleski moreplovac Hall. Samo jedno i pol stoljeće kasnije, godine 1745. u jednom nizozemskom mornaričkom priručniku stoji da je otok Mayda iznenada potonuo, a tijekom 18. stoljeća na zemljopisnim zemljovidima ovo područje označeno je kao izuzetno opasno mjesto i naziva se imenom 'Potopljena zemlja Bas'.

O tajanovitim otocima, na kojima su vladala neobična mitološka bića kazuju mnoge prastare legende gotovo svih drevnih pomorskih naroda. Jedna se takva mitološka priča zadržala sve do današnjih dana i u Francuskoj.

Naime, francuskim ribari još i danas prepričavaju stare priče o malom otoku pod nazivom Bell-il, koji se, navodno nekada, nalazio sjeverno od Newfaundlanda. Nijedan brod nikada se nije usudio pristati uz njegove obale, jer su ga francuski ribari i moreplovci smatrali demonskim.

Sa tog otoka se u svako doba dana mogla čuti čudna i zastrašujuća huka i buka, koja pak je plašila i najhrabrije ljude, a što je to tako strasno tutnjilo, hučalo i bučilo na Bell-ilu? (Možda vulkansko grotlo, koje se s pučine nije moglo vidjeti, ili su morski demoni, ili natprirodne pojave, u koje i dan-danas vjeruju neki pomorci, orgijale u morskoj utrobi. – po Athumanunhu).

No, dobro, Athumanunhu ostaje još samo da Vam ispriča nekakvu zanimljivu i samo njemu svojstvenu priču o nekakvom nevjerojatnom događaju na tom otoku, pa možemo dalje u opet neko novo lutanje u te tajne što tako dobro su skrivene i samo čekaju da ih Athumanunh otkrije i ispriča ...