MARTINUS GOVORI O NLO-ima
Ovo je odgovor na brojna pitanja koja su Martinusu bila postavljena o NLO-ima ili «letećim tanjurima».
Uvijek nanovo Martinusov institut dobiva pitanja o postojanju «letećih tanjura» i od kuda oni dolaze. Ljudi također pitaju da li ćemo moći prijeći udaljenost do mjeseca i da li ćemo tamo moći preživjeti. Želio bih ovdje naglasiti da se takve i slične stvari u potpunosti nalaze izvan moje misije. Međutim, s obzirom da je to pitanje važno brojnim ljudima ovdje ću, jednom za uvijek, izraziti svoje mišljenje o tome.
Apsolutno prirodan i savršeni način za napredna bića da posjete druge svjetove, planete i sunca je putem kozmičkog iskustva. To se dakle može samo doživjeti na duhovan način kada su bića oslobođena od svojeg fizičkog tijela. Tada će ona pripadati duhovnoj razini, gdje su bića oslobođena svih ograničenja fizičkog organizma, kada su slobodna od udaljenosti, vremena i prostora. Upravo zato se duhovna bića mogu otkriti za bića na fizičkoj razini kada god žele i gdje god se nalazila osoba kojoj se ona žele objaviti. Ona se tada prikazuju u privremeno vidljivom fizičkom tijelu koje je stvoreno za tu priliku. To je materijalizirano tijelo i ono se može dematerijalizirati jednako brzo kao što je bilo materijalizirano. Ukoliko leteći tanjuri i njihovi tvorci nisu potpuno fizička bića i ukoliko ne pripadaju zemaljskoj fizičkoj razini, oni samo mogu biti duhovna bića u privremenoj fizičkoj materijalizaciji. Tada oni ne dolaze iz svemira već dolaze direktno sa duhovne ili kozmičke razine. To mogu biti duhovna bića koja su na ovaj ili onaj način povezana sa duhovnim razinama Marsa i Venere, iako fizička razina tih svjetova nije pogodna za boravak fizičkih ljudskih bića ili nekih drugih vrlo naprednih fizičkih bića.
Treba biti jasno da je čovjekova sposobnost putovanja svemirom vrlo ograničena. Zemlji najbliže sunce nalazi se na udaljenosti od četiri svjetlosne godine, što znači da je ono udaljeno otprilike 37 843 200 000 000 kilometara. Čak i kada bi ljudi mogli putovati brzinom od 30 000 kilometara na sat, bilo bi potrebno 144 000 godina da se prevali ta ogromna udaljenost. Ovdje postaje nepobitnom činjenicom da bi takav makrokozmički, fizički poduhvat, čak i pri dva ili tri puta večim brzinama, bio potpuno nemoguć za relativno maleno, mikroskopsko fizičko ljudsko biće.
Organizam zemaljskog čovjeka nije stvoren kao instrument za njegovo napuštanje životno neophodnog boravišta ili područja života. On nije stvoren za život u bestežinskom stanju bez kisika ili za područje gdje ne postoji gore ili dolje, istok ili zapad, niti jug ili sjever. Ta područja, kao i brojna druga koja su smrtno opasna za fizičkog čovjeka ne mogu biti savladana u tolikoj mjeri da on može stvoriti trajne i normalne životne uvjete na Mjesecu, Marsu ili Veneri ili na drugima planetama u našem sunčevom sustavu. Tome treba dodati četrnaest dana dugi dan na Mjesecu, gdje sunce zrači svoju smrtonosnu vrućinu direktno na mjesečevu površinu bez atmosfere, kao što jednako duga mjesečeva noć otvara prostor za smrtonosno hladne temperature svemira, što čini manje ili više nemogućim životne uslove za životinjska ili fizička bića.
Zemlja je božanstveni raj u usporedbi sa tom kamenitom pustinjom smrti. Ovime sam dao mali uvid u zakon kozmičkog putovanja svemirom.
Ja ne mogu reči da li toliko spominjani leteći tanjuri predstavljaju kozmičke vizije obučene u fizičku manifestaciju ili oni predstavljaju običnu, materijalnu, fizičku pojavu koja ima svoje tajno boravište ovdje na Zemlji, jer nisam dobio nikakve intuitivne ili kozmičke impulse da bi posvetio svoje vrijeme tim letećim manifestacijama, kao što nikada sa njima nisam bio u bliskom kontaktu.
Srdačni pozdravi
Martinus
Iz pisma br. 18, 1966.
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1995.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (28.04.2010.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
