Nakon havarije, te nakon uspješnog katapultiranja iz zrakoplova nad kojim je izgubio nadzor, Athumanunh se uspješno i 'mekano' prizemljio. Još jednom Athumanunh je imao sreću jer je padobranom pao na manji šumski proplanak koji nije bio pošumljen što je inače prava rijetkost u kišnim šumama.

Čim je dotaknuo tlo, Athumanunh smota svileni padobran i počne tražiti kutiju 'First Aid' i 'paket za preživljavanje'. No, otkako je doskočio na proplanku Athumanunh je stalno imao čudan osjećaj da ga netko cijelo vrijeme promatra i prati što radi. Poradi toga Athumanunh provjeri svoj 'HS2000' koji mu je bio za pojasom u futroli i pričvršćen za natkoljenicu.

Kada je pronašao obije kutije koje su se također automatski katapultirale iz zrakoplova Athumanunh stane preslagati korisne stvari u svoju vojničku naprtnjaču. Bilo je tu svega, od lijekova, tableta za pročišćavanje vode, baterijskih uložaka, kompasa, CSO-a (Cjelodnevnih suhih obroka – po Athumanunhu), energetskih i vitaminskih vrećica za pripravku napitaka, čokolada, igle i konca, šibica, upaljača ...

Prvo što je ipak Athumanunh uradio je da je namjestio baterijske uloške u svoj PLB (Personal Location Beacon) kako bi aktivirao COSPAS-SARSAT (satelitski orijentiran sustav potrage i spašavanja – po Athumanunhu), jer iako je poslao 'Mayday' poruku svojoj bazi Athumanunh nije bio siguran da će ga tako lako pronaći u ovim gustim kišnim šumama.

Athumanunhu tada napamet padne sudbina kobnog 'leta 19 FT' gdje je pet američkih torpednih bombardera tipa TBM Avenger (Torpedo Bomber Medium Osvetnik – po Athumanunhu) nadnevka 5. prosinca 1945. zauvijek odletjelo u zaborav, odnosno nikada se nisu vratili sa rutinskog leta, a niti su ikada pronađeni njihovi ostaci. Athumanunha prođe jeza i pomalo se strese, zar bi se to moglo dogoditi i Athumanunu? Što pak se stvarno dogodilo s 'Letom 19 FT', poslušajte priču:

Nadnevka 05PRO1945 bio je zimski dan tipičan za južnu Floridu, promjenljivi vjetrovi, prohladno jutro, mirno popodne i vedro nebo. U vojnoj zrakoplovnoj bazi Fort Laurderdale sve je vrvjelo kao u košnici. Drugi svjetski rat netom je završio prije samo četiri mjeseca.

Toga dana zadaća 'Leta 19 FT' bila je gotovo rutinska, obična navigacijska vježba, a za pet iskusnih pilota to je trebalo biti uobičajena rutina, ali malo tko je mogao naslutiti da će njihova operacija završiti s oznakom – Najčudnija neriješena tajna mora. 'Let 19 FT' bio je pod zapovjedništvom iskusnog poručnika-pilota Charlesa C. Taylora.

Zrakoplovi tipa Avenger TBM bili su jedni od najpouzdanijih zrakoplova svoga doba, jedni od najvećih i najsnažnijih u svojoj klasi gonjeni vijčanim (propeler, elisa – po Athumanunhu) motorom, zrakoplov koji je bio vrlo pouzdan. Mogao je poletjeti s nosača zrakoplova ili sa uzletišta na tlu. Motor je bio pouzdan tipa 'Wright Cyclone' snage šest tisuća 'konja' (KS – po Athumanunhu).

Kontrola leta i dežurna meteorološka postaja baze priopćile su prije polijetanja zapovjedniku 'Leta 19 FT' vremenske prilike koje ih očekuju: 'Površinski vjetrovi od dvadeset čvorova s udarima do trideset i raštrkani oblaci. Ovi uvjeti bili su idealni za ove zrakoplove, jer su za baš takve udare vjetra i građeni.

U 1400 sati svi zrakoplovi zauzeli su formaciju i krenuli prema meti (brod olupina na otvorenom moru – po Athumanunhu), točnije smjerom prema istoku 160 milja, potom okrenuti na sjever 40 milja, a potom smjerom zapad-jugozapad natrag prema bazi. Upravo taj 'trokutni smjer' podudara se s granicama 'vražjeg trokuta'.

Točno u 1600 kontrolni toranj primio je paničnu poruku poručnika Taylora: ' Ovo je žurno, kontrolnom tornju 'Let 19 FT' izgubili smo smjer, ne vidimo tlo ... ponavljam ... ne vidimo tlo!' Kontrolni toranj odmah je stavljen u stanje pripravnosti višeg stupnja: 'Koji je vaš trenutni položaj 'Let 19 FT'?' Poručnik Taylor i dalje je uznemireno odgovarao: 'Moji instrumenti su poludjeli, ne mogu točno odrediti položaj, a isto je i s ostalim zrakoplovima. Ne znamo gdje se nalazimo, mislim da smo se izgubili.'

Kontrolni toranj, točnije dežurni časnici i dočasnici u nevjerici su pogledavali jedni druge – zar je moguće da se pet iskusnih pilota izgubi i ne može odrediti svoj trenutni položaj! Tada je zapovjednik kontrolnog tornja zapovjedio: 'Let 19' odmah zauzmite smjer leta prema zapadu!'

Poručnik Taylor i dalje je uznemireno odgovarao: 'Ne znamo gdje je zapad ... sve je na instrumentima krivo ... čudno ... više nismo sigurni ni u jedan smjer. Čak ni ocean ne izgleda kako bi trebao izgledati ... mislim da smo na 225 milja sjeveroistočno od baze ... ali što je sada ovo? Kao da ulazimo u nekakvu 'bijelu vodu' koja se uzdiže s površine oceana. Potpuno smo izgubljeni ... ' Nakon toga veza je zauvijek izgubljena s 'Letom 19'.