LAVANDA

 

(lavandula vera var.fragrans)

 

Lavanda, lavandula dolazi od latinskog lavare što znači – prati.

Drevni narodi običavali su koristiti cvjetove i lišće za parfimiranje svojih kupki.

I pralje su ju koristile u svojim praonicama i stavljale ju u svoje rublje da bi njegov miris održale svježim.

Lavanda je izvrstan antiseptik i opći harmonizator.

Priprema za san pa djeluje protiv nesanice, nemirnih noći i mrzovoljnih buđenja, a blag melem od nekoliko kapi na solarnom plexusu i na tabanima je spasonosan.

Lavanda je esencija duše, magnetiče i formativne, savršen simbol nježnosti i majčinske ljubavi koju mitologija prezentira kroz crte Boginje Majke, Demetre, koja je isto što i egipatska Izida, frigijska Cibela i rimska božica agrikulture Cerera.

Boginja plodnosti koja je čovječanstvu dala ječam i pšenicu, nježna i darežljiva Demetra je povezana s mitom svoje kćeri Kore.

Ugrabljena od Hada, boga podzemlja koji ju je želio oženiti, Kora je nestala (na očaj svoje majke koja ju je obožavala i putovala zemljom uzduž i poprijeko ne bi li ju uspjela pronaći).

Kad je saznala da je njezina kći zatvorenica Hada u podzemnom svijetu, Demetra je u svom očaju uzrokovala da zemlja postane suha i neplodna , što je biljkama onemogučilo rast sve dok joj Zeus nije pristao pomoći.

Pronađen je kompromis koji je omogućio Hadu da zadrži Koru (koja je postala Perzefona) tri mjeseca u godini, dok Demetra preplavljena radošću može imati svoju voljenu kćer devet mjeseci.

 

Ta alegorija ciklusa godišnjih doba vegetacije i nezaobilaznih devet mjeseci trudnoće odnosi se također, i prije svega na ljudsku dušu, Koru.

 

Kao kći sveopće "Duše" ona ju napušta da bi se inkarnirala na zemlji, no konstantna ljubav, briga, nježnost i darežljivost njene božanske Majke nikada joj ne prestaje davati podršku, utjehu i duhovnu hranu.

Pateći zbog kćerke (čovječanstva) i radujući se s njom Boginja Majka utisnula je u žensku dušu sjećanje na prirodnu sklonost prema nježnosti, predanosti , odanosti i odricanju, a sve to su i vrline prave biti Lavandule vere.

 

Sva veličajnost Lavandule vere dolazi iznutra, a njena ljepota je jednostavna, izvorna, skromna i suptilna.

 

Kad gledamo tu malu biljku koja stvara svoj cvjetni vrh bez razmetanja ili hvalisanja, podnosi najjače sunce i veže se za najsušnije tlo, podnosi najgrublje oluje nikada ne odbijajući niti prestajući parfimirati zrak svojim blažećim mirisom, možemo pomisliti o društvenoj egzistenciji kao ispraznoj i strašno pretencioznoj.

 

A nije li istina da ta mala hrpica plavih cvjetnih klasova, koja je zadovoljna svime, bez ceremonija zahvaljuje na onome što joj život pošalje na put, bilo to iskušenje ili užitak?

Ona dodiruje dušu onih koji joj priđu, ali tako diskretno da se ponekad zastidimo što toga nismo bili svjesni.

Od svog života ona stvara trajnu molitvu, a s obzirom na pojam „vera“ što na slavenskim jezicima zvači „vjera“ primječujemo lako da joj i ta interpretacija bezrezervno pristaje.

 

Najizraženija stvar u vezi lavandule je nesumnjivo njezina diskrecija – što nikako ne smijemo i ne trebamo poistovječivati s hipokrizijskom skromnošću nametnutom kukavnom pobožnošću.

Njezine vrline prije svega su (rezultat puno rada na sebi) ju potakle da odloži svoju osobnost.

Ona služi i zahvaljuje, podržava one koju ju uznemiruju i uživa u tome.

Čak i kad je umorna uvijek pronalazi načina da podrži svog bližnjeg.

Opsjednuta ljubavlju ona se iscrpljuje do krajnjih granica svoje snage.

Svojom postojanošću i strpljenjem pere srce i tijelo onih s kojima dođe u kontakt.

Neumorna.

Uvijek dobre volje, nepresušne nježnosti lavandula vera njeguje i smiruje, sluša i liječi tisuću bolesti.

Brine o djeci, odraslima, ostarjelima, životinjama, biljkama, zemlji inebu.

Čuva svakoga jednakom ljubavlju i ako postoji itko na svijetu koga zanemaruje, to je ona sama.

Kao svaka prava majka pred svojim djetetom zar ne?