U mitološkim pričama Pueblosa, a naročito kod Hopi plemena, Kokopeli je taj koji nosi nerođenu djecu na leđima, a kada sretne ženu poklanja joj dijete. Poradi toga sve mlade djevojke Pueblosa bježale bi od nepoznatog svirača flaute, jer bojale su se susreta sa zavodnikom Kokopeliem.

Nadalje, Kokopeli vrlo često sudjeluje u ritualima vezanim uz brak, a sam Kokopeli ponekad se u drevnim prikazima prikazuje s družicom, koja pak se zove Kokopelmana. Za vrijeme punog Mjeseca (dakle, mjesečnica kod žena Pueblosa povezuje se opet s Kokopeliem – po Athumanunhu) može se vidjeti sjena Kokopelia na Mjesecu.

Kokopeli je također odgovoran za razmnožavanje divljači, a iz tog razloga, on se vrlo često prikazuje u društvu ovnova i jelena. Druge biće koje se povezuje s Kokopeliem je pustinjska muha pljačkaš koja je izuzetno seksualno aktivna. U domeni poljoprivrede i zemljoradnje Kokopeli također ima svoju ulogu, a posebno kada raste i dozrijeva kukuruz.

Kada Kokopeli zasvira na svoju flautu i zapleše na prvom proljetnom suncu znak je to rastjerivanja zime i dolazak proljeća. Mnoga Pueblo plemena, kao što su Zuni, Kokopelia povezuju i s kišom (ples kiše – po Athumanunhu).

Prvi prikazi Kokopelia na stijenama datiraju iz vremena od 750. do 850. godine, ali i na keramici plemena Hohokam. Kokopeli pak je najvjerojatnije astečki trgovac (pochtecatl – po Athumanunhu) koji je stigao iz Srednje u Sjevernu Ameriku, a kako je na leđima nosio vreću sa sjemenjem, nije teško nastaviti priču.

Isto tako, frula ili flauta, u to doba nosili su je trgovci koji bi sviranjem najavljivali svoje mirne namjere i pozivali na trgovanje (Athumanunh čak i danas ponekad čuje trubu iz nekakvog kombija i zna da se nešto prodaje, jer kada je Athumanunh bio maleni dječak tako je stizao sladoled u njegovo selo).

Dobro, sada još malo nešto i o konkvistadorima. Dakle, konkvistadori (špa. conquistador - osvajač), su španjolski vojnici, istraživači i pustolovi koji su u službi svoje vlade (kralj – po Athumanunhu), vršeći strahovita nasilja nad starosjediocima, osvojili za Španjolsku u 16. stoljeću golema područja u Srednjoj i Južnoj Americi. Naziv konkvistador predstavljao je sličnost s nedavno prije dovršenoj rekonkvisti, a to pak je neka vrsta kršćanskog križarskog rata čiji je temeljni cilj bio (ponovo) osvajanje Iberijskog poluotoka koji je potpao pod vlast muslimanskih Maura (711. - 1492.)

Konkvistadori su bili vojnici - pustolovi koji su sami financirali svoje ekspedicije, a sve što su posjedovali 'bacali' su na samo jednu kartu: spremno su riskirali život samo da bi postigli cilj ekspedicije. Svi konkvistadori silno su željeli bogatstvo, ali kada bi ga stekli, nisu se mogli skrasiti na zemlji i živjeti od ratarstva. Sve što su stekli bili su u stanju prokockati u samo jednoj noći pijanstva.

Konkvistadori su svi redom, bez iznimke, posjedovali osobine koje su bile nužno potrebne tijekom osvajanja: vjerski fanatizam, neutaživu žeđ i želju za zlatom, strogost prema sebi i drugima i herojska čelična stega. Bili su oni naviknuti na život u blatu, na tjelesno iscrpljivanje, neprekidnu opasnost i neispavanost; nije bilo konkvistadora koji nije zadobio barem jednu povredu ili bojnu ranu, gledali su smrti u oči, a kada netko neprestano gleda smrti u oči, onda mu ona postaje manje strašna.

Tijekom bitaka sa Pueblosima konkvistadori su bili izuzetno okrutni i nemilosrdni, pa iako ih je bilo brojčano manje, imali su konje, moćna oružja i strategiju ratovanja kakvu Pueblosi nisu poznavali, ali netko im se ipak mogao suprotstaviti: bili su to portugalski vojnici i Athumanunh, a spoj Athumanunhovog znanja taktika toga doba i hrabrosti Portugalaca bio je 'preopasan i poguban mix' za konkvistadore.

Dakle, portugalski siromašni plemići koji se nazivaju hidalgo i Athumanunh kao lukavi Kokopeli prevarit će i nadmudrit konkvistadore i Coronada u bitki kod stijenja Los Santos (kod današnjeg Santa Fe – po Athumanunhu) i vratiti ih natrag u Kaliforniju bez zlata i srebra, sa samo nekoliko bakrenih ruda.