Dakle, kada se zvijezda Hawalandha pomakne za slijedećih 30 stupnjeva i nađe se u odnosu na tajnovitu planinu Wyghen na oko 240 stupnjeva, ona ulazi u zviježđe Pustinjskog lovca (Khepher) u kojem su opet dvije sestrinske sjajne zvijezde. (Ako se bolje pogleda to su zapravo Mala kola – po Athumanunhu).

U davno prije propalom kraljevstvu Deserthye koju pregaziše i uništiše mnogobrojni odredi Hladnih vatri što žare i pale tim Strašnim i Nezamislivim Vremenom, Vremenom što nastupi odmah nakon što su i posljednji Slavni gradovi, što sjećaše se još uvijek Atlantide, uništeni.

Prema kazivanju drevnih Sychytha još nešto umiješalo se da bi spriječilo Legendu koja je počela biti živa. Radi se o strašnim odredima Xurha što negdje iza Tamne strane Mjeseca uništiše civilizaciju Xawyaraca.

No, ako se zvijezda rodi i ako obasja božanskog 'Zvjezdanog ratnika', što bi opet moglo odgovarati slijedećem znaku zodijaka Sychytha (strijelcu) kojeg oni za Alanđane nazvaše Martysh (Nebeski vitez), baš kao njihovi potomci 'Hladne vatre' i Xurhy će bilježiti poraze.

Dakle, po kazivanju Sychytha Xurhy (Oni koji su jeli ljude) pali su s Neba oboreni božanskom vatrom i sakrili se u podzemlju.

Baš poput te mitske bitke iza Tamne strane Mjeseca, što zapodjenuše je Xurhy sa svojim vječitim i zakletim protivnicima Xawyarcyma, na alandskom Nebu sada se opet sve ispremiješalo i više ništa nije kako bi trebalo biti.

Na zemlji sve živo osjeća blizinu i dolazak strašne Anybeathe koju već prije najaviše mitski vjetar Actyalan i misteriozna sestra Anybeathe, tajnovita Athumazyha.

Dani su sve kraći, drveće i biljke gube lišće (osim srebrenog bora koji se još više srebri, prkosi i skriva nešto tajnovito i opasno u svojim šumama u kojima tijekom mjeseca Vjetrovnika nestajahu najelitniji odredi Alanđana koji su znali da je samo sigurnost Zimskog bedema i njihova nazočnost na njemu sigurna garancija da će se zvijezda Hawalandha ipak roditi).

Tako u tom opasnom i strašnom jedanaestom mjesecu Alandyarnyca, mjesecu kojeg Alanđani nazvaše Snježnik, počinju padati prvi 'Bijeli snjegovi' koji će prekriti i sakriti alandske strašne ratnike sve do onog trenutka kada će se zvijezda Hawalandha opet roditi na mjestu gdje treba biti i obasjati Njega na visokim planinama tajnovitog Wyghenha.

(Athumanunh će vas sada upozoriti da se sjetite da sjemenka zakopana u zemlji započinje tajnovitu pustolovinu koja će je dovesti do proljetnog buđenja)

Upravo zato Alanđani se ne boje Shonshonha (Smrti), jer njih poput sjemenke štiti debeli snježni pokrivač.

Ako pak se zvijezda Hawalandha opetovano rodi za njih će sve opet imati smisla, a ako se ne rodi onda više ništa za Alanđane nije ni važno.

Dakle, Sychythe su bili uvjereni da su Alanđani shvatili da njihova eventualna pogibija na Zimskom bedemu zapravo znači novi život.

Okolnim narodima pak nikada nije bilo baš potpuno jasno zašto su se ti strašni alandski ratnici smrzavali na samom rubu 'Poznatoga svijeta' i zašto oni tako gorljivo i tako pozorno brane, tako ljubomorno i tako uporno čuvaju, mjesto do kojega se doista nikada ni ne bi mogla probiti ni jedna vojska tog Strašnog i Nezamislivog vremena.

Ipak, Alanđani su bili tu, teško oklopljeni, potpuno naoružani i spremni na borbu do posljednjeg, samo da bi … kako su to Sychythe zapisali u kamenu Wyghenha: ' … opet vidjeli Zvijezdu Hawalandha i Nekoga ispod nje.'

Jata mitskih 'Enhuptica', što ponosno lete nad tim beskrajem vrišteće tišine, zapravo su siguran znak beskraja života i dalekih horizonta spoznaje o neuništivosti života što pokloniše ga Bogovi Okolnim narodima koji zbog neopreznosti zaboraviše na opasnosti koje se kriju u nesnošljivosti prema drugima, o nepriznavanju različitosti.

Ti, Okolni narodi, što tek trebaju postati Hrabri narodi, opet su bili neoprezni, preduboko su kopali pomračnim tajnama 'Crne magije' i tako probudiše ljudsko prokletstvo što ogleda se u užasu i teroru što izazvaše ga sada opet probuđene Hladne vatre koje su već jednom Bogovi bacili u strašan ponor Zaborava.

Eto tako, dragi moji koji ovo čitate, još nam ostaju Martysh, Raykha, Bulman i 'vatreni raspad' kojeg Alanđani zovu Nemeysolh, pa onda onih tajnovitih, ali za razumijevanje Legende, vrlo važnih 'pet dana': Nightanunh, Alantanunh, Stargatanunh, Tangatanunh i napokon Hawaland.

Nakon toga slijedi cijeli niz nevjerojatnih priča, koje doduše neće biti redom ispričane i u nastavcima posložene, ali će Vas sigurno voditi poput 'arijadnine niti vune' kroz 'labirint' što tako vješto ispreplitat će za Vas Athumanunh na koračanjima kroz legendu o Alandiji i Alanđanima, toj misterioznoj zemlji što zauvijek okovaše je led i snažno je pritiskaše snijeg, te o toj najplemenitijoj skupini ratnika što ikada zemljom koračaše …

Eh, da, samo za Vas pisat će te priče Athumanunh ponekad nježne poput leptira, pa onda uzbudljive poput oluje (Miknill indora Fahl, ta unicornh indora Shanathon – tako bi to izgledalo napisano na jeziku Alanđana, naravno – po Athumanunhu).