Kentaur (grč. Kentauroi, lat. Centauros)
U davna i drevna vremena u sjevernoj grčkoj pokrajini Tesaliji živjela su primitivna, divlja i ratoborna plemena. Ta divlja plemena povremeno bi bila saveznici Grčke, a Grci su ih opisivali kao neobične ljude koji su 'konjolikim' plesovima dozivali kišu.
Da li na temelju tih priča ili zbog nečeg drugog kasnije se razvio mit o kentaurima. Kentaur je u grčkoj mitologiji vrlo neobično biće – gornja polovica tijela mu je ljudska (čovjek), a donja polovica životinjska (konj). Kasnije mitologija opisuje kentaure kao vrlo pohotna stvorenja koja su uvijek i svugdje spremna na svađu i sukobe.
Athumanunh je sasvim uvjeren da su Tesalijci u nekom trenutku mitološke priče pomiješani s Kentaurima, jer upravo taj stari narod Tesalije stalno je bio prikazivan na konjima i slovili su za mitske jahače.
U mitologiji zanimljiv je i onaj dio gdje su prgavi i uvijek svadljivi Kentauri, ali i lukavi, znali doskočiti i 'božanskim stvarima', kao npr. lapitskog junaka Keneja bogovi učiniše neranjivim na sve poznato i nepoznato ljudsko oružje, međutim lukavi Kentauri dobrano su ga 'namlatili' oboružani kamenjem i granama drveća.
Kentauri su pokušali oteti Hipodamiju i ostale lapitske žene na sam dan vjenčanja Hipodamije i lapitskog kralja Pirita, sina Iksionovog, tkozna kako bi se sve na kraju završilo da se tu nije našao još jedan junak – Tezej utemeljitelj gradova – po Athumanunhu, koji je nesebično priskočio sa svojim ratnicima u pomoć kralju Piritu, pa su na kraju Kentauri poraženi i uništeni u toj mitološkoj 'Kentauromahiji'.
Baš kao 'Gigantomahija' i 'Titanomahija', tako je i 'Kentauromahija' u mitologiji zapravo metafora, pa je i ovaj rat s Lapitancima zapravo mitološki prikaz borbe između civiliziranosti i barbarizma.
Kentauri su poznati kao veliki ljubitelji vina. Ipak, jedan je kentaur bio sasvim drugačiji od ostalih, bio je on svijetla iznimka među svadljivim i nasilnim kentaurima. Bio je to kentaur Hiron, sin boga Krona i Filire, kćerke boga Oceana. Kad je majka Filira vidjela kakvo je stvorenje rodila, zauvijek se odrekla sina. Mali Hiron povjeren je u skrb bogu svijetla i čuvaru života, Apolonu.
Dok bi se drugi kentauri opijali vinom i zapodijevali svađe, dotle je mali Hiron upijao božanska znanja svog skrbnika Apolona. Kad je odrastao Hiron je postao najpoznatiji liječnik, znanstvenik i prorok drevne Grčke. Nemali put njegove savjete tražili su i sami bogovi, a s vremenom Hiron je postao i učitelj mnogih mitoloških junaka, pa i učitelj jednom kasnijem grčkom bogu (Asklepij).
Ahileja je baš Hiron naučio jahanju, lovu, sviranju i liječenju (vidanju ratnih rana – po Athumanunhu). Kasnijeg grčkog boga Asklepija Hiron je podučio temeljima medicine. Hiron je bio veliki prijatelj Herakla (Herkula), ali sudbina mu nije bila naklonjena iako je živio mudro i nesebično prema svima.
Tijekom izvršenja svojeg četvrtog zadatka, (lov na bijesnog erimantskog divljeg vepra), Heraklo se zavadio s kentaurima oko prava na njihovo vino. U toj svađi Hiron je želio posredovati, ali ga je, u žaru sukoba i borbe s kentaurima, greškom pogodila otrovna strijela koju je ispalio sam Heraklo.
Hiron je trpio užasne bolove, ali zbog svoje besmrtnosti nije mogao umrijeti. Njegov veliki prijatelj Heraklo uzaludno je tražio lijek i bezuspješno isprobao tisuće raznih lijekova, ne bi li pomogao ranjenom prijatelju kentauru Hironu. Kad su napokon Heraklo i Hiron spoznali da neće uspjeti pronaći lijek, zajedno odluče da izađu pred samog Zeusa i zatraže njegovu pomoć.
No, čak ni svemogući Zeus nije mogao pronaći lijek, ali je ipak Hironu oduzeo besmrtnost, tako da je na kraju Hiron spokojno i bez boli umro. Heraklu je bilo jako žao, a i sam Zeus bio je nezadovoljan smrću Hirona, pa je odlučio da ga zbog njegovog primjerena života zauvijek postavi na Nebo među zvijezde.
Eto, tako je po legendi nastalo zviježđe Kentaur, u čast i slavu najmudrijeg i najboljeg među kentaurima, Hirona.
Dakako, mitološka priča ovime nije završena, Athumanunh će odškrinuti poklopce svojih starih i prašnjavih sarkofaga i iz njih izvući još starije i mudrije mitološke priče, pa će Vam pokloniti još jednu nevjerojatnu priču o Lapitima i Kentaurima tim zakletim mitološkim neprijateljima, o susretu Tezeja i Piritoja (Pirit) koji je započeo krađom i neprijateljstvom, a završio mitološkim prijateljstvom.
Athumanunh će Vam otkriti zašto su zapravo Kentauri pokušali oteti (silovati) Hipodamiju, tu predivnu mitološku krotiteljicu konja i kako su sve to zapravo zakuhali jarosni bog rata Ares i uvijek svadljiva Erida ...