Iako ova teza nikada neće moći biti dokazana, činjenica su mnogi pokopi uključivali pohranjivanje dobara u grob navodi nas na zaključak da su Kelti vjerovali da je prelazak iz života u smrt bio putovanje u nekakvo novo postojanje na koji su mrtvi trebali poći pripremljeni. Koliko možemo vidjeti iz kasnijih književnih izvora, odredište mrtvih bilo je viđeno kao nekakvo nezemaljsko, magično područje, ili Drugi svijet, koji je također bio dom nadnaravnim bićima i čudovištima. Granice tog svijeta bile su promjenjive, te su ih svi smrtnici mogli prijeći i ući u drugi svijet - no na vlastitu odgovornost. U određenim važnim trenucima promjene godišnjih doba ta fleksibilna granica gotovo je u potpunosti nestajala - primjerice, na dan Beltaine (1. svibnja) i Samhain (1. studenoga). U te dane stanovnici drugog svijeta mogu vrebati smrtnike, pojavljujući se iz jama i drugih grobnih mjesta za koje se vjerovalo da su ulazi u drugi svijet.

U keltskoj književnosti, putovanja na drugi svijet bila su česte teme. U Irskoj, stanovnici tog kraljevstva bili su poznati kao Tuatha De Danann (Djeca božice Danu) i živjeli su u Tir na NOg (Zemlja mladosti) ili u Tir na mBeo (Zemlja žena). Pošto smrt nije bila preduvjet za odlazak na drugi svijet, u nekim pričama se spominje kako su žene smrtnika bile otete kao mladenke za muškarce s drugog svijeta ili junake koji su otišli na drugi svijet i nikada se nisu vratili.

Iako su pripovijedači često smještali te tajanstvene i prelijepe svjetove unutar drevnih mjesta na kojima su se obavljala pokapanja, poznatih u Irskoj kao sidhe (vilinska brda), često su zamišljali i idilične otoke Drugog svijeta, daleko na morskoj pučini. Primjeri za to su Emhain Abblach (Predio jabuka) iil Magh Meall (Veličanstvena ravnica). Irske bajke poznate kao immrama opisuju pomorska putovanja na drugi svijet, prilikom kojih malene skupine junaka ili svetih ljudi posjećuju niz otoka gdje u tajanstvenim i simboličnim avanturama moraju dokazati svoju inteligenciju i hrabrost. Neke su otoke posjećivali duhovi čudnih zvijeri kao što su čudovišne mačke, drugi pak otoci imaju izvore vina i stabla uvijek puna plodova i egzotičnih ptica; treće nastanjuju prekrasne žene Drugog svijeta.

(Iz "Kelti" Juliette Wood)