'Kugači' su bili, a još su i danas u Međimurju, maske koje su se pojavljivale dva tri tjedna prije samog 'fašnika' i na same dane 'fašnika'. Bile su to manje skupine od dvije do pet osoba, ili pak pojedinci. U poslije podnevnim i večernjim satima iznenada su se pojavljivali, 'iskočili' bi iz nekog dvorišta i ganjali sve koji su se nalazili na cesti, sve je živo bježalo i vrištalo kad su se 'kugači' pojavili.

Strašni 'kugači' bili su maskirani u 'cigane' (koji kradu djecu), prosjake i odrpance, vragove ..., obučeni u stare potrgane kapute i prevelike hlače koje su ponekad punili slamom (tradicionalni međimurski 'naphanci') i bili vezani oko struka lancima, ili pak užima,  poneki je imao vezana i zvona na uže. 'Kugači' su bili 'naoružani' 'hokušima', (međimurska kajkavska riječ za poštapalo, štap na koji se oslanjaju onemoćale osobe) botama, (bota je međimurska riječ za šibu ili batinu), frugama (fruga pak je međimurska riječ za kvrgu, najčešće to su kvrge vrbovog drveta).

Nerijetko se znala pojaviti i maska naziva 'baba dedu nosi', gdje je zapravo jedna osoba maskirana u dvije i to tako da sitna žena na leđima nosi jakog muškarca. 'Kugači' su lice prekrivali ženskom najlon čarapom (najlonka), ili pak tamnom tkaninom, a kako se kroz nju nije moglo gledati napravili bi rupe za oči i usta. Takvu maskiranu priliku vrlo rijetko se moglo prepoznati, pa se ponekad u takvim prilikama i 'poravnavalo' račune.

Dešavalo bi se (iako rijetko) da netko bude ozbiljno prebijen, čak izboden nožem, ili nekim drugim predmetom, a ponekad su pod takvim maskama napravljena i kakva druga nedjela. Tako su u to pred fašničko vrijeme zasunom zatvarana 'putna vrata' i 'zaklepale se hiže' (zaključavale se kuće), cure su se morale posebno 'jako dobro paziti' ('kugači su koristili priliku za 'petanje', a međimurska riječ 'petanje' označava 'šlatanje' i štipanje). Neke pak osobe nisu uopće 'smjele van' u tim danima.

Susret s takvim maskiranim prilikama najmanje je mogao izazvati strah a u gorem slučaju mogao se izvući i deblji kraj batine. Ponekad su gledaoci izazivali 'kugače' da ih ovi ganjaju, pa su im dovikivali: 'kuga-mrljuga jajca su ti duga'! To je bio osobito 'uvrjedljiv povik za 'kugače' na koji bi oni odgovorili agresivnim progonom koji je gotovo uvijek završavao batinama (ne preozbiljnim, trebala bi stradati samo stražnjica od kakve gipke šibe ili pastirskog bića). Djeca su posebice bježala i sakrivala se uz starije ljude koji bi ih zaštitili od 'kugača'.

'Kugači' su često preskakali preko plota i ganjali neoprezne cure bez pratnje. Roditelji su plašili djecu: 'ak nate dobri bo došev kugač' ili 'pozovem kugače'. 'Kugače' je znala 'nervirati' posebna maska koja je bila ni 'maškor ni kugač'. To su bile osobe lijepo obučene (u svečana odijela) i vozila se na biciklu koji je bio okićen 'krep' papirom oko kotača u raznim bojama oko špica. Isprepletene trake tog papira ponekad su ušivene na odjela i okolo šešira pa je ta osoba nazivana 'kauboj' ili pak kada je nosila papirnatu perjanicu nazivana je 'indijanac'. Takova prilika se vozila biciklom i prolazila kroz sela i nije nikada nikoga napadala kao 'kugači'.