Kadmo, brat Europe (ovo nije Oceanida – po Athumanunhu), jako je volio i naprosto obožavao svoju sestru (a tko ne bi volio sestru svoju – po Athumanunhu), pa kad ju je Zeus ugrabio, Kadmo se hrabro uputi u potragu za sestrom svojom. Mnoge je mjesece Kadmo uporno tragao i lutao okolnim zemljama, ali nikako nije mogao ući u trag svojoj sestri. Odluči on tako posjetiti proročište u Delfima i tamo zatražiti pomoć i savjet samog boga Apolona.

Na upit što mu valja činiti, bog Apolon, kroz svoje proročice umiri Kadma odgovorom: 'Tvoja je sestra na sigurnom i nemoj je više tražiti. Tvoja je sudbina zapisana negdje drugdje. Kad izađeš odavde, ugledat ćeš kravu. Slijedi je! Na mjestu gdje ona iscrpljena stane da otpočine ti utemelji veliki grad!' Kad je napustio Delfe, Kadmo doista ugleda kravu koju stade pratiti sa skupinom svojih ljudi. Tako je Kadmo s ljudima svojim dugo pratio kravu, a onda krava odjednom iscrpljena stane i klone na tlo.

Baš onako kako je bog Apolon kroz proročište i obećao. Kadmo zapovjedi ljudima svojim da na tom mjestu prinesu žrtvu božici Ateni, a ljudi odmah krenu zahvatiti malo vode s bistrog izvora koji je bio nedaleko. Kad su ljudi počeli zahvaćati vodu izvora, odjednom se pojavi divovska zmija koja proždere sve ljude Kadmove.

Kadmo, veliki junak, bez straha napadne strašnu zmiju i ubije je velikim kamenom, a kad je žrtvovao kravu božici Ateni, pravedna i mudra ljepokosa božica Atena pojavi se iznenada i u znak zahvalnosti za naklonost i žrtvu obeća Kadmu: 'Izgubio si sve svoje ljude, ali ja ti obećavam da ćeš imati najvjernije ljude i najhrabrije ratnike koji su ikada zemljom koračali. Uzmi zube zmije i zasij ih u polju!'

Kadmo posluša božicu, pa kad sve načini kako je ona tražila, iz zemlje stanu nicati odrasli ljudi, redom vrsni i hrabri ratnici u punoj bojnoj opremi. No, ti ratnici pokažu neprijateljstvo spram Kadma i bijahu riješeni da ga napadnu. Još jednom božica Atena posavjetuje Kadma: 'Baci među njih kamen!' Kadmo to brzo učini, a ratnici se međusobno zavade i posvađaju oko toga kojeg je od njih Kadmo ciljao.

Razvije se strašna bitka među ratnicima 'zmijske sjetve', pa kad se oni međusobno pobijaju, te ih ostane svega pet, Kadmo opet po savjetu božice stane miriti ratnike. Ratnici u znak zahvalnosti Kadma izaberu za vođu i po njegovom nalogu utemelje slavni grad Tebu (to je grčka Teba, nikako je ne zamijeniti i pomiješati s egipatskom Tebom – Uaset Luxor – po Athumanunhu).

Kadmo i njih petorica bili su zapravo prvi 'spartoi' – na drevnom grčkom jeziku to bi značilo – sijati – po Athumanunhu. Bijahu oni zapravo 'praoci' legendarnih junaka i ratnika Spartanaca koji onako hrabro izginuše do posljednjeg, njih tristotinjak, pod vodstvom svog legendarnog kralja Leonide u Termopilskom klancu, gdje zauvijek osta' zapisana u stijeni njihova hrabra i časna poruka:

'Putniče, obavijesti Spartu da smo svih tri stotine izginuli ovdje pokoravajući se zakonima voljene domovine.' Bijahu to legendarni junaci kojima će se Athumanunh i ovom prilikom, nakon toliko minulih stoljeća, pokloniti u tišini noći, nad poljima gdje zauvijek žive hrabri i časni ratnici …