Jutro je osvanulo bez Sunca, ali nevjerojatno blistavo i vedro. Zlatni je pijetao zakukurikao i probudio bogove, ali i ratnike Valhale. Athumanunh je izašao i na nebu ugledao znakove da bi ovo mogao biti prekrasan dan, ali dan koji će se uskoro pretvoriti u suton za bogove i ljude Devet Svijetova.

Odjednom Heimdal je puhnuo u svoj rog i bio je to napokon signal koji su čekali bogovi i ljudi. Bogovi na čelu s Odinom izjahali su prvi u svojim blistavim oklopima i zauzeli složaj za bitku. Dveri Valhale, njih 850, otvore se iznenada i istodobno, te veliki broj ratnika, koji su zauzeli složaj 100 liga u svim smjerovima (oko 5 kilometara – po Athumanunhu), krene složno na bojno polje Vigrid.

Složaj divova kretao se oprezno u tri smjera prema bojnom polju Vigrid. S juga su pristizali 'Vatreni Sinovi Muspela' predvođeni Surtom. Sa sjevera plovio je Loki na brodu Naglfar izgrađenom od nokata mrtvaca sa 'Mraz divovima', a ispred njega kretala se strašna zmija Jörmangandr koja je podizala rušilačke valove ispred sebe. S istoka stizao je vuk Fenris i Hel sa 'mrtvima pakla' iz Nifelheima.

Thor je sa svojom skupinom krenuo prvi i sukobio se sa strašnom zmijom Jörmangandr. Nakon kratke, ali žestoke borbe Thor je ubio zmiju, ali je nakon devet koraka i on pao otrovan otrovom koji je zmija ispljunula na njega. Rijetki su ratnici i bogovi iz Thorove skupine preživjeli, ali strašna je zmija zaustavljena.

Nakon toga krenuo je sam Heimdal sa svojom skupinom i udario na Lokia i njegove 'Mraz divove'. Razvila se još strašnija bitka, a Loki i Heimdal pali su ubivši jedan drugoga. Još je manje ratnika i bogova preživjelo ovaj sraz. Zemlja je počela tonuti u more od siline ovih bitaka, a Zvijezde su padale s Neba pogođene snagom oružja divova i ljudi.

Potom je planulo i samo Nebo jer u bitku su krenuli Vatreni divovi, ali brzo im se ispriječi sam bog Freyr koji i padne prvi pogođen 'vatrenim mačem' Surta. Potom su navalili ljudi, odnosno odabrani ratnici među kojima je bio i Athumanunh. Ovdje se razvila pomalo neravnopravna bitka, ali u posljednji trenutak na bojno polje pristigli su i vilenjaci, za njima patuljci, a i same valkire krenule su u žestoki karijer.

Surt je zaustavljen, ali je bijesan stao bacati vatrene kugle na svih Devet Svjetova koji su uskoro planuli poput buktinja. Posljednja skupina divova, planinski divovi, koju je predvodio vuk Fenris i mrtvi iz pakla koje je vodila sama Hel sukobili su se s božanskom glavninom koju je predvodio Odin i Tyr.

Posljednje što je Athumanunh vidio bilo je da je pas čuvar vrata pakla Garm, iz paklene pećine Gnipahelira, skočioi oborio s konja samoga Tyra boga rata. Tyr i Garm umrli su u samrtnom gušenju (tyr je jednom rukom zadavio Garma, a Garm je svojim čeljustima udavio Tyra – po Athumanunhu).

Athumanunh je još vidio i da je vuk Fenris progutao boga Odina i Sleipnira, ali ga je potom ubio osobno bog Vidar sin Odinov. Svijet se u groznici rušio, zemlja je tonula u more, a ljudi, bogovi, vilenjaci, patuljci i divovi umirali su od rana zadobivenih. Odjednom je pao mrak i nastala je strašna grobna tišina.

Athumanunh je nakon nekog vremena čuo kako netko doziva njegovo ime iz daljine. Prvo je pomislio da je to jedna od valkira, a potom je raspoznao glas svoga narednika Blaža koji ga je tresao za kragnu husarskog kontuša. 'Dobro je natporučniče moj! Dobro je živ si mi, hahaha, dečki natporučnik je živ dajte 'amo čuturu s rakijom da nam natporučnik dođe k sebi! Hahahaha ...

Athumanunh ispljune dlaku konjske grive i blato koje mu se našlo u zubima nakon što je njega i konja pogodio švedski falkonet. Rana na ruci Athumanunha užasno je pekla, a dobri Blaž već ju je previjao i ispirao rakijom. Dakle, Athumanunh je preživio žestoki juriš i zasjedu švedskih draguna.

Taj sedamnaesti studeni 1632. Athumanunhu je osvanuo još više siv, jer jutros su mu javili da je, od zadobivenih rana, umro njegov prijatelj poručnik Toma Gašparić, iz Forgačeve pukovnije koja je jučer prodrla duboko u švedsku pozadinu, napravivši tamo silni nered i zamalo zarobivši samog švedskog kralja Gustava Adolfa.

Husari, njih šestorica s natporučnikom Athumanunhom, na brzinu iskopaju blatnjavu raku i u nju spuste posmrtne ostatke mladoga (premladoga – po Athumanunhu) poručnika. Athumanunh u bisagama poručnikova sedla pronađe meki uvojak plave kose koji pažljivo položi u poručnikovu već ukočenu šaku.

Husari stanu zatrpavati poručnikovo tijelo umotano u crvenu kabanicu, a Athumanunhu niz opuštene brčine počnu se kotrljati debele, muške, vojničke, najteže suze, suze koje može samo vojnik proliti nad poginulim suborcem. No, Athumanunh samo šmrkne i promrmlja: 'O prokleta tuđino, a volio sam ga kao vlastita brata …'

Tada među husare dojaše pobočnik grofa Holocka i stane vikati: 'Na, was ist den los!? Vorwärts Hussaren, vorwärts! Weitergehen auf die Spitze Marschkolonne!' Athumanunh pogleda pogledom koji je skamenio pobočnika i kroz zube procijedi: 'Idi do vraga! Nikuda mi ne idemo dok ne sahranimo našeg mladca kao ljudi! Jel' ti to jasno!?' Narednik Blaž i ostala četvorica husara stisnu se uz Athumanunha i dopola izvuku svoje sablje, no, Athumanunh ih smri pokretom ruke.

Pobočnik se tada glupo naceri i doda: 'No, dobro … hrabro Kroat! Für Kaiser Kroat!' Austrijanac se udalji. Teške pahulje mokroga snijega stanu padati sve gušće. Athumanunh samo tiho doda: 'Neka je prokleto ovo Vrijeme vojnika koje nam uze poručnika najmlađeg među nama ... Kako li sam samo bio ponosan kada sam vas, svih 150, poveo iz Zagreba, a sada pade i on, a nas osta' svega šest …'

Athumanunh pokretom ruke pokaže husarima da uzjašu, a oni to učiniše šutke. Nakon nekoliko trenutaka sva šestorica okrenu se istodobno prema svježem humku. Na krutim vojničkim obrazima s kojih se više ništa nije dalo pročitati, kao da su se pahulje caklile … možda pak i nisu bile pahulje, možda su to ipak bile vojničke suze … husari nevoljko potjeraju svoje konje u kas, te požure na čelo duge kolone carskih trupa koje su se povlačile na nove položaje, nakon ove još jedne neriješene bitke pokraj grada Lützena.

Ragnarok je završio, Athumanunh je preživio strašnu bitku i vrijeme je da krene na svoje novo lutanje u neku novu mitološku priču, u neko još misterioznije vrijeme, tko li to samo zna ... ali, vidjet ćemo već sutra gdje bi to moglo biti.