Vilinska legenda traje i dalje, u različitim dijelovima svijeta na različite načine, štujući različita bića. No ipak, riječ je o neugasivoj tradiciji. Još uvijek neka mjesta štuju vilinski folklor i vjeruju u vile jednako jako kao što su to i u starim vremenima. Međutim, vilinska je legenda vjerojatno najraširenija u Europi, osobito na području Britanskog otoka i Irske. Ovdje su priče o vilama i patuljcima duboko prožele priče iz ljudske povijesti. Spomenimo samo neka od tih mjesta.

U Engleskoj se za brežuljke u području gorja Burrow u pokrajini Berkshire vjeruje da su na tom području nekada živjele brojne vile koje su vrlo rado pomagale ondašnjim ljudima. Legenda spominje seljaka koji je da izore njivu slomio plug, pa je otišao doma da donese alat kojim će ga popraviti. No kad se vratio, plug je već bio popravljen, jedino što od tajanstvenih dobročinitelja nije bilo ni traga ni glasa.

No nisu sve one dobroćudne. Vile iz Blaskdown brda u Sommersetu ne podnose uljeze na svom terenu, a osobito one koji ih ugledaju. Kaže se da je u 17. stoljeću onim krajem projahao konjanik. Ugledavši vilu, on joj se pokušao približiti, ali vila je nestala, mada je i dalje mogao osjetiti nadnaravnu prisutnost svuda oko sebe. Odustavši od traganja za nestalim bićem, on odjaši doma. No vilinsko prokletstvo ga je slijedilo i kad stiže do kuće, pade obamro i više se nikada nije povratio.

Nešto bolje su prošli radnici koji su iskopavali ruševine dvorca na vilinskom brdu u Bishoptonu. Navodno su mnogi tijekom iskopavanja čuli glasove koji su prijetili radnicima, govoreći im neka odmah napuste iskopine. No kako se zapravo ništa osim fantomskih prijetnji nije desilo, radnici su nastavili svoj posao. Na kraju je nađen jedan veliki hrastov sanduk. Međutim, nade da je pun blaga izjalovile su se kad je sanduk otvoren i kad je ustanovljeno da je zapravo pun čavlića.

Nije to jedino mjesto na kojemu se mogu čuti vilinskim glasovi. U Butcombeu u Avonu smatra se da žive vile i goblini, i pojedinac često može razaznati neke čudne, udaljene glasove. Mnoge pustopoljine, od kojih je možda najpoznatija ona u Dartmooreu u Devonu, okupljališta su vilenjaka koji ondje plešu svoje vragolaste plesove, ostavljajući tragove, krugove u travi ili žitu.

U zapadnom Sussexu, u blizini Patchinga, na brdu Harrow nalazi se mjesto za koje lokalni stanovnici vjeruju da je bilo posljednje prebivalište vila u Engleskoj. Vile su tamo živjele, prema pričanju mještana, u starim rudnicima, no s dolaskom arheologa koji su počeli istraživati to područje, vile su zaključile da su se ljudi previše njihovim nastambama i samo su odjednom nestale iz tog kraja.

Mada su u prošlosti na otoku Man vile često viđane, posljednji put to se dogodilo u Lough Goayru. Inače, južni obronci su bili oni na kojima su ljudi najčešće viđali vile. Ovaj otok bio je pod zaštitom irskoga boga mora Manannana.

U Nafferton Slacku u području Humberside još i danas postoji veliki kamen za koji se vjeruje da ima magična svojstva, odnosno da je neka vrsta ulaza u svijet vila i iz njega se često može čuti vilinska glazba i glasovi. Nešto slično vjeruje se za pećinu zvanu Ogo u Llanymynech Shropshireu.

Za obale otoka Wight vjeruje se da su mjesto na kome vile održavaju svoje svetkovine i gozbe. Očevici tvrde da su vidjeli čovječuljke odjevene u crveno koji plešu u vilinskim kolima. Jednog očevica čak su i smanjili uz pomoć nekog smeđeg praška i uveli u svoje igre da bi ga na kraju sretno vratili u njegovu normalnu veličinu.

Očevidac Willy Howe koji je kod Wold Newtona u području Humberside ugledao ulaz u vilinski svijet, bio je oprezniji, ponuđeni pehar s vinom nije ispio već je vino prolio, znajući da bi, ako ga ispije, mogao postati vilinskim zatočenikom, ali je pehar ponio sa sobom kao dokaz o susretu s vilama.

U području Sowerbyja u južnom Yorkshireu vjeruje se da će onaj koji devet puta optrči brdo Pudding Pie i zatim zabode nož u središte brijega dobiti moć da čuje vile koje žive unutar brda.

Wales nosi svoje priče i magična mjesta. Vile se ovdje sastaju u Beacon Ringu u Trelystanu, područje Powysa. Za Castell Dinas Bran u Llangollenu vezana je priča o tome kako je vila namamila nekoga pastira na ples, pa se zatim pretvorila u đavola i bacila čini na pastira, tako da je ovaj plesao i dan i noć sve dok ga nije našao njegov gospodar i raskinuo urok.

Jedan drugi pastir na području Frenni Fawr bio je uvučen u vilinsko kolo i na taj način prebačen u Zemlju vila gdje je upozoren da ništa ne smije jesti ni piti. No znatiželja mu nije dala mira pa je okusio vodu iz jedne od fontana kako bi otkrio razloge toj zabrani. Istoga trenutka bačen je nazad u ljudski svijet.

Gore je prošao mladić koji je u Llyn Cwellynu u području Gwynedd na sličan način našao put u vilinsku zemlju. No kad se napokon vratio u ljudski svijet, ondje je već bilo prošlo sedam godina i svi su ga smatrali mrtvim, njegovi roditelji su umrli, a draga mu se udala za drugoga. Razlog više zašto ne nasjedati vilinskim trikovima.

Vjeruje se da je posljednje velško vilinsko boravište Craigy-Ddinas u Pontneddfechanu.

U škotskom brijegu Burnswark, pokrajina Dumfries, žive vile koje, ako im se ljudi zamjere, otimaju mladiće i djevojke, tjerajući ih da im služe. U Dundregganu su vile pokušavale oteti dojkinje za svoju novorođenčad. U jednom slučaju muž je uspio spasiti svoju ženu od vila koje su se pojavile u obliku kovitlaca vjetra i pokušale je odnijeti tako da je u vjetar zabio željezni križ. Kako je poznato da se vile boje željeza, vjetar je popustio i žena je bila spašena. Drugi put je žena koja je već bila uvučena u brdo spašena na taj način da je po brdu poprskana sveta brda.

U brdima Eildon u pokrajini Roxburgh bio je zatočen pjesnik Thomas na koga je vilinska kraljica bacila urok, učinivši ga svojim slugom. Nakon sedam godina ga je pustila nazad u ljudski svijet, ali je ostao žigosan vilinskom kletvom tako što jednostavno nije mogao govoriti laži, čak niti najmanju, najneviniju laž. Danas se vjeruje da on živi zajedno s ostalim vilama u brdu Tomnahurich u Invernessu.

U Irskoj, najdraže mjestos vila predstavlja Dun Aengus, Inishmore na otoku Aran. Ulaz u svijet vila može se naći u brdu Konckmy u pokrajini Galway. Također, vjeruje se da je ondje sahranjen vilinski kralj zajedno sa svojom ženom Onagh. Još jedan ulaz je u jezeru Lough Gur u pokrajini Limerick. To je ulaz u Zemlju mladosti Tir-na-nog, u koju su se vratili svi iz plemena Tuatha de Danann. Vjeruje se da kralj ovog plemena Dagda živi u brijegu u pokrajini Meath gdje se nalaze grobnice koje još i danas opsjedaju vile i mali ljudi. S druge strane, grobnice vila nalaze se u Slieve Guillionu u pokrajini Armagh i stoga je ta planina začarana.

U pokrajini Antrim na jezeru Lough neagh ljudi, osobito oni koji su daroviti i mogu vidjeti vile, mogu čuti vilinske glasove i zvukove muzike i smijeha jer se vjeruje da se na dnu jezera održavaju vilinski festivali.

(V. Faust)