JEDNOROG

Popularna predodžba o jednorogu odgovara prikazu na jednoj od šest čuvenih tapiserija s kraja 15. st., Gospa s jednorogom, a koja je izložena u francuskome muzeju srednjovjekovne umjetnosti u Parizu Musee de Cluny.  Jednorog je fantastična, izmišljena životinja s tijelom konja, i s kozjom glavom, s dugačkim rogom posred čela, zbog čega je i dobio latinski naziv unicornis.

Mit o jednorogu prvi se put pojavio u spisima grčkog povjesničara Kresije, liječnika kralja Kira mlađeg (423-401.pr.Kr.), a zatim i kralja Artakserksa II. Mnemona (404-358. pr.Kr.), dvojice braće i suparnika koji su Perzijsko carstvo gurnuli u kaos. Zbog toga se podrijetlo mita o jednorogu često pripisuje Perzijancima. U svojem je prikazu Ktesija, koji je s Artakserksom putovao u Egipat i Indiju, spomenuo medicinska svojstva pripisana rogu te bajkovite životinje, koja je zapravo bila bijeli indijski nosorog. Poput legendarnog jednoroga, i nosorog je poprilično samotna i plašljiva životinja koja se hrani isključivo biljem, živi u močvarnim područjima i na čelu ima jedan ili dva roga. Osim toga, nosorogu je praktički nemoguće prići zbog njegovog iznimno razvijenog osjetila njuha. Smatra se da je prah od smrvljenog nosorogova roga afrodizijak, a jednorog je, unatoč prividnoj dražesti, krhkosti i ženstvenim odlikama koje mu se pripisuju, zapravo muški itifalički simbol.

Jednorog se često pojavljuje u srednjovjekovnoj kršćanskoj ikonografiji. Kao simbol čistoće i djevičanstva, počeo se povezivati s Djevicom Marijom. Zbog plašljive naravi, zbog vjerovanja da ga je teško pripitomiti, kao i zbog legende po kojoj mu se jedino djevica može približiti i ukrotiti ga, doživljavalo ga se i kao prikaz malenog Isusa. Prema jednoj legendi iz 11.st., onaj tko popije iz njegova roga bit će zaštićen od svih vrsta otrova. Alkemičari su jednoroga poslije povezali s jelenom i tako dobili savršen par. Time je došlo do neobične inverzije, koja je, iako vjerna mitu o jednorogu, u sjećanje prizivala činjenicu da su ljudi u davnini, a osobito u Egiptu, vjerovali da je nebo, koje predstavlja božica Nut, žensko načelo, a zemlja, utjelovljena u liku boga Geba, muško. Alkemičari su, stoga, vjerovali da jednorog predstavlja um, sumpor i muški princip, a jelen dušu, živu i ženski princip. Prema tome, njihovim spajanjem nastaje božansko biće.

ZMAJ

Ne želimo miješati dva raznorodna pojma ili izvoditi akrobacije ne bismo li ih nekako povezali, no sigurno je da postoje brojne sličnosti između zmaja, bića iz mitova i legendi, i dinosaura koji se, iako je doista postojao, ne doima manje fantastičnim. Na određeni način, dinosaur se može doimati još nestvarnijim, jer je prošlo više od 100 milijuna godina otkako su ta stvorenja posljednji put hodala zemljom. Ljudi, čiji prosječni životni vijek traje 70 ili 80 godina, teško mogu zamisliti razdoblje od 100 milijuna godina. Može li taj veliki gmaz iz mezozoika biti zmajev predak? Je li moguće da su ljudi u zakutcima psihe pohranili podsvjesna sjećanja na postojanje toga divovskoga gmaza?

Bilo kako bilo, iako ne znamo jesu li ljudi u pradavna vremena nailazili na kosture dinosaura, jedno je sigurno: ikonografija zmaja često prikazuje kao fantastično stvorenje koje riga vatru i nalikuje na velikog gmaza s krilima ili perajama, dugačkim repom, dugačkim stopalima s kandžama, a ponekad i plivaćim opnama. Tako se prikazuje barem na zapadu.

U Kini je, pak, zmaj mitski lik, simbol yanga, plodnosti i aktivnosti, a simbolizira ga velika zmija sklupčana u sredini zemlje, odgovorna za stvaranje svijeta. I na zapadu i u Kini nebo i zviježđa također se često prikazuju u obliku velike zmije koja prekriva zemlju. U simboličkome smislu, mit o zmaju stopio se i poistovjetio s potencijalom za praiskonsku energiju - kreativnu i destruktivnu, nebesku i zemaljsku - koji ljudi nose u sebi i dijele sa zemljom. Kao da je neka nevjerojatna, nezamislimo moćna sila zatočena u utrobi zemlje i duboko unutar ljudskoga bića.

Zbog toga je ubijanje zmaja postalo ciljem nastojanja kojima čovjek želi nadvladati primitivne iskonske sile zbog kojih su ljudi zatočeni u beskrajnom, paklenom ciklusu rođenja i smrti, potom novog rođenja i nove smrti, i tako unedogled. Mitovi i simboli povezani sa znanjem ušli su u alkemijski simbolizam. Kao u slučaju jelena, ženskog i pasivnog principa žive, i zmaja je trebalo žrtvovati kako bi se iz njega izvadio sumpor, muški aktivni princip.

Jednoroga i zmaja u drevno doba nisu smatrali čudovištima ili nakazama. Čak i da ih jesu doživljavali na taj način, ne smijemo smetnuti s uma da su u antici i u srednjem vijeku čudovišta, baš zbog monstruoznosti, neobičnosti i rijetkosti, smatrana božanskim stvorenjima. zbog svojih su specifičnih odlika postala zemaljskim glasnicima bogova i njihova je pojava stoga bila iznimno važna, a njihova nazočnost dobrodošla. Upravo se zato lov na jednoroga pretvorio u mističnu potjeru. Kroz snove, legende ili mitove, čovjek je zapravo tražio sebe; bila je to potraga za svjetlom, istinom, ljubavlju, čistoćom i srećom - ciljevima kojima su ljudi oduvijek težili i kojima će i ubuduće težiti.

(D. Colin)