Jutro Ragnaroka sve je bliže, pa Athumanunh mora požuriti ako želi nastaviti svoje koračanje kroz mitologiju Skandinavije (mitologiju Sjevera, Nordijsku mitologiju – po Athumanunhu). Dobro, gdje je danas zalutao Athumanunh?

Visoki ratnici svijetle kose, odjeveni u bijele lanene tunike opšivene bijelom svilom, svijetle, gotovo blijede puti, dugi lukovi od tisovine i izuzetno plave oči, šutke motre na Athumanunha. Athumanunhova crvena husarska dolama opšivena zlatnim koncima njima je nepoznata, ali čuli su već od patuljaka da je Athumanunh zaglavio u jeku bitke između Valhale i dvorane Sessrumnir, negdje na granici Sna i Jave, negdje na poljanama Midgarda ... negdje u tajnama, enigmama i misterijima Mithlanda.

No, dobro, Athumanunh je u predivnoj zemlji Alfheim, zemlji 'svijetlih vilenjaka', negdje na granici prema zemlji Svartalheim, zemlji 'tamnih vilenjaka', a tu se našao nakon što je napustio zemlju Vanaheim, odnosno, zemlju magije i čarobnjaštva. Ipak, prije nego Vam ispriča priče o zemljama vilenjaka, Athumanunh će Vam malo ispričati nešto o samim vilenjacima.

Vilenjaci su u početku, u mitologiji bili duhovi mrtvih koji su donosili plodnost, a tek kasnije vilenjaci postaju nadnaravna bića, u obličju čovjeka, ali Athumanunh razlikuje dvije vrste vilenjaka: predivna i za čovjeka dobronamjerna stvorenja, ili svijetle vilenjake (liosalfar – po Athumanunhu), te ružne, zločeste i pakosne kreature, ili tamne vilenjake (svartalfar – po Athumanunhu).

Svijetli (bijeli) vilenjaci štuju i obožavaju Prirodu (drveća, planine, rijeke, jezera, slapove ...), a nerijetko i podižu svoje nastambe (kuće, skloništa, ili čak cijele gradove u skladu s čistom i netaknutom Prirodom) u mističnim i čarobnim mjestima.

Tamni (crni) vilenjaci pak svoje nastambe grade pod zemljom ili u mračnim špiljama. Tamni vilenjaci imaju crnu kosu i crne oči, a ponekad i crnu kožu. Za razliku od crnih vilenjaka bijeli vilenjaci su blijede kože, plave (svijetle) kose i plavih očiju. Oni su općenito visoki (većinom visine normalnog čovjeka, ali znaju biti i vrlo visoki – po Athumanunhu) i mršavi (normalno uhranjeni, nisu anoreksični – po Athumanunhu).

Ponekad, svijetli vilenjaci imaju također šiljaste ušne školjke, ali nije opće pravilo. Moguće je i seksualno općenje između svijetlih vilenjaka i ljudi, dok je to kod tamnih vilenjaka isključeno, jer su drugačije građe i mnogo su niži od svijetlih vilenjaka. Svijetli vilenjaci žive u Alfheimu, a tamni vilenjaci u Svartalheimu.

Jedni i drugi imaju zajedničku karakteristiku, a to je da su izuzetno opasni ako im se nanese uvreda, a lako ih se udobrovolji maslacem i medom. Vilenjaci izuzetno obožavaju ples i muziku, pa ih se, za vrijeme noći bez Mjeseca, ali i u maglovitim jutrima, može vidjeti kako plešu svoje vilenjačke plesove.

Dobro, bilo bi to za uvod, a sutra idemo dalje, Athumanunh će Vam ispričati (napisati) priče o bajnoj božici Freyi, njezinom nevjernom suprugu bogu Sunca ljetnog, nevjernom Oduru (Od – ponekad nazvan i pomiješan s Odinom – po Athumanunhu), malo o božici Skadi, božici lova i Zime, pa o njezinom nevjernom suprugu bogu Sunca zimskog ... i tko zna što još mu padne napamet prije nego stigne u Asgard gdje će dočekati jutro Ragnaroka ...