Egipatska religija obiluje mnogobrojnim mitovima. Najpoznatiji su mitovi o Ozirisu i Izidi i borbi između Horusa i Seta. Detaljno ih je opisao grčki pisac Plutarh (o. 46. - iza 120. g. po Kr.). Prema Plutarhu Oziris je bio prvi gospodar zemlje koji je prve divlje ljude naučio jesti, obrađivati zemlju i uzgajati stoku. Također ih je naučio štovati bogove i pisati, a sastavio je i prve zakone.

Ubojstvo Ozirisa
Njegov brat Set bio je željan vlasti i bio je na njega ljubomoran, pozvao ga na svečani  ručak pa je uz pomoć zavjerenika ubio Ozirisa.  Tifon se za Ozirisove odsutnosti nije usudio išta poduzimati zahvaljujući tome što je Izida bila na oprezu i održavala red. Kada se Oziris vraćao s putovanja, Tifon mu je postavio zasjedu uz pomoć etiopske kraljice Arso i sedamdesetdvojice zavjerenika. Tajno uzevši mjeru Ozirisova tijela Tifon je naredio da se načini veličanstven, raskošno ukrašen kovčeg i donese na gozbu. Svi su uzvanici bili zapanjeni i očarani kovčegom, a Tifon je u šali obećao da će pokloniti kovčeg onome kome bude odgovarao po veličini. Jedan za drugim uzvanici su lijegali u kovčeg, ali nikome nije odgovarao. Na kraju je Oziris legao u kovčeg i mogao se u njemu ispružiti koliko je dug. U tom su se trenutku svi prisutni bacili na kovčeg da ga zatvore. Jedni su zakivali poklopac a drugi su ga pečatili rastopljenim olovom. Dovršivši posao kovčeg su odnijeli do rijeke i otisnuli ga prema moru tanitskim rukavom Nila koji je još i danas poznat kao "prokleti", a škrinja je otplovila u Biblos, na feničkoj obali.
Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u Egipat. Posthumno je zaželjela sina s njim, međutim i dalje je još prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa, uskrsnula je Ozirisa.  (Plutarh, Izida i Oziris, 13)

Kada je Set saznao da je Izida pronašla Ozirisa dao se u potragu za tijelom. Nakon što ga je pronašao rasjekao ga je na četrnaest dijelova koje je potom razbacao po Egiptu. Izida se ponovno dala u potragu za dijelovima tijela. Pronašla je sve osim njegova spolovila. Izida je od sakupljenih dijelova tijela obnovila mrtvo tijelo muža, obavivši pritom obred balzamiranja putem kojeg je Ozirisa vratila u život. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje.

Tajna moći bogova faraona

Vladavina egipatskih faraona dijeli se na 31 dinastiju. Faraoni su bili bogovi-kraljevi jer su im bogovi osiguravali neograničenu moć. Drevni hvalospjev govori: "Pozdrav tebi, o Nile, koji izvireš iz zemlje i daješ život Egiptu". 
Egipat - oaza duga 1000 kilometara, svoj život i plodnost duguje rijeci Nil.
No, drevni Egipat svoju dugovječnost duguje i religiji. Čvrsta središnja uprava i zajednička vjera bili su potrebni da drže zajedno ovaj ogromni prostor, a faraoni i vjera su upravo to i pružili.
Vladavina egipatskih faraona dijeli se na 31 dinastiju, a trajala je otprilike od 3100. do 323. prije Krista. Faraoni su bili bogovi-kraljevi, a svoju su moć učvršćivali uz pomoć raznih bogova. Do današnjih dana su u predajama, ali i povijesnim dokumentima sačuvana saznanja o brojnim egipatskim božanstvima i kultovima vezanim za njih. Tajne utkanosti egipatske religije u život drevnog Egipta, suvremena znanost otkriva korak po korak.

Bog sunca Ra iz Heliopolisa veže se za faraone "sinove Raa". Svako jutro on putuje preko neba pobjeđujući kaos i zlo. Čak i noću čuva od zla, sve dok se ujutro ponovno ne rodi. U kultu Raa vladari su s njim dijelili pobjede. Bogovi ostalih većih mjesta, poput Tebe i Memfisa, postajali su mu saveznicima. Tako, kad je dinastija iz Tebe sjela na faraonsko prijestolje, sa sobom je donijela svog boga te je stvoren Amon-Ra. Isto se dogodilo i s drugim bogovima: faraoni su znali zadobiti poštovanje raznih plemena time što su mjesne bogove vezali uza se. S vremenom su svećenici pokušali uvesti red u to veliko skupljeno mnoštvo bogova, stvarajući božanske obitelji, primjerice, Enead sa devet razina vrhovnih bogova. Najodvažniji od svih Amenofis IV, objavio je kako je Aton, sunce što širom otvara ruke i daje život svijetu, jedini Bog, a svi su ostali njegove sluge. 

Kao kraljeve-bogove, faraone nije mogla uništiti smrt. Tvrdnje da su faraoni besmrtni, učvršćene su kada su Egipćani otkrili kako mumificirati mrtva tijela. Besmrtnost su u doba raznih dinastija izražavali gradnjom ogromnih piramida. Kasnije su se kult mrtvih i vjerovanje u besmrtnost, raširili i do vremena 18.dinastije, oni koji su mogli platiti i držati se pravih pogrebnih obreda, osigurali su sebi besmrtnost. Postojali su i priručnici s potrebnim uputama, nazivani "Tekstovi iz ljesova", upravo zato jer su se često stavljali u ljesove. Najpoznatija je takva knjiga "Izlaženje po danu", ili kako je nerijetko zovu, "Egipatska knjiga mrtvih". 
Egipćani su se osiguravali razvijajući magične tehnike prolaska kroz smrt, a obožavali su bogove i božice koji su im u tome mogli pomoći. Među najpoznatijima bili su Izida i Oziris. Oziris je izvorno bio bog plodnosti Donjeg Egipta. Govorilo se da je Oziris civilizirao ljude Egipta, da se okane ljudožderstva. Kult božice Izide, kasnije je povezan s Ozirisovim kultom, a rezultat je mit i kult umirućeg i ponovno uzašlog boga.

Kada je Ozirisa utopio zli brat Set, Izida je spasila njegovo tijelo, zanijela s njime sina, a balzamiranjem je Ozirisu osigurala besmrtnost. Izida je začela Horusa i podizala ga je u tajnosti kako bi ga zaštitila od opasnosti. Kada je odrastao, postao je narodni bog Egipta i predak faraona koji su sebe zvali "živućim Horusom".