Kada ih proučimo malo podrobnije, čini se da mitološki razvoj tih božica ljubavi odražava postupno pripitomljavanje žena - neki bi rekli zaslugom muškaraca. No, vrlo je vjerojatno da je sama žena uvelike, ili barem u jednakoj mjeri, sudjelovala u tom procesu, budući da su se, kako su se ljudske zajednice sve češće počele naseljavati na jednome mjestu, postupno razvijali i učvršćivali i novi društveni odnosi.

Nadalje, čini se da je s razvojem poljodjelstva više od 60% poslova vezanih uz zemlju pripalo ženama. Moguće je čak i da su žene izumile zemljoradnju, koja je, posve očito, bila velika prekretnica u povijesti čovječanstva. Zemlja simbolizira majčinsku funkciju, ona je simbol plodnosti i obnove i ima značaj svetosti. Riječ je o odlikama utjelovljenima u liku božice-majke, koja se može usporediti sa židovskom i kršćanskom Evom kao prvom ženom i prvom majkom živih ljudi (hebr. havvah, majka živih).

INANA, PRVA EVA

Legenda o velikoj sumerskoj božici Inani najvjerojatnije je nastala početkom 3. tisućljeća pr. Kr., tj. barem 2.000 god. prije nego što je nastala priča o Evi. Ipak mitsko i inicijalsko putovanje božice Inane ima nekoliko dodirnih točaka s pričom o Adamovoj družici, onako kako je opisana u Postanku. Npr. sumerski mit bilježi kako se Inana, kći Ana, boga neba, naslonila na stablo jabuke diveći se ljepoti svoje stidnice, kada je odlučila krenuti u potragu za Enkijem, "gospodarom zemlje" i vladarem Abzua (svježih podzemnih voda), kojeg je oduševio njezin dolazak. Preplavljena putenim osjećajima, iskoristila je sve svoje čari kako bi zavela Enkijeva sina Dumuzija te se s njime sjedinila. Njihovo je sjedinjenje prikazano kao puteni poljodjelski obred, u kojem je Dumuzi uspoređen s oračem, a Inana s bogatom, natopljenom, plodnom zemljom koju oplođuje njegovo sjeme. Za Sumerane je to božansko spajanje, opisano u dugačkom ciklusu pjesama klinastim pismom urezanih u pločice, bilo izniman i svet događaj. Stječe se dojam da su u njemu pokušavali opravdati sjedinjenje muškarca i žene, istovremeno odgovornost za inicijativu prebacujući na ženu. Nadalje, pokazalo se da je to puteno sjedinjenje za Dumuzija, kao i za Adama kojeg je Jahve kasnije prokleo, bilo kobno.

(D. Colin)