Kamo i u što je uprt pogled misteriozne sfinge? Bilo je pitanje kojim je Athumanunh započeo svoje lutanje krugovima oko piramida, pa je sada već i vrijeme da odgovori na ovo pitanje. No, kao što to uvijek i biva kada Athumanunh 'zaluta' u drevnim i starim pričama, što čuvaju i dobro skrivaju tajne i misterije, Athumanunh mora krenuti nekim redom koji je samo njemu svojstven.

Što je i koga zapravo predstavljala sfinga? Odakle joj naziv i zašto baš – sfinga?! Grčka riječi 'sfinks, sphinx, sfingo' označavaju davitelja, nekoga tko davi. Tako je kod starih Grka, u njihovoj mitologiji, sfinga bila demon smrti, neman s krilatim lavljim tijelom te ženskom glavom i grudima, a kćer je ona 'zmajoglavog' i 'zmijonogog' Tifona i zmije djevojke Ehidne.

U drevnom Egiptu, pak se sfinga naziva malo drugačije, pa je njezin naziv 'seshep ankh', što bi u prijevodu označavalo živo obličje nečega, odnosno označavalo bi božanstvo (boga) čiji je oblik isklesan u kipu (drvenom ili kamenom). Drevnim Egipćanima taj naziv bio je zajednički za sva obličja božanskih kipova. Obličje pak 'prave egipatske sfinge' je nešto sasvim drugo.

Drevni Egipćani nisu baš pretjerano voljeli sfingu, niti su joj se ikada klanjali, jer oni imaju svoje bogove. No, sfinge u drevnom Egiptu postoje u velikom broju, a postavljane su uz hramove i grobnice faraona, pa one tako imaju ulogu čuvara (demona smrti) i sprječavaju neželjene osobe da ne uznemiruju i ne narušavaju pogrebni mir faraona. Nadalje, u drevnom Egiptu postoje tri oblika sfingi (glava čovjeka – faraona, glava sokola – Horusa i glava ovna – po Athumanunhu). Lav drevnim Egipćanima predstavlja odvažnost i hrabrost, pa se tijelu lava dodavala glava faraona kako bi se naznačila njegova hrabrost i moć.

U drevnim egipatskim zapisima sfinga na platou Gize naziva se jednostavno 'Hu'. Doista, ponekad se može iščitati i 'Hu em Men Nefer' (sfinga pokraj Memfisa – po Athumanunhu), a ponekad i 'Hu en Heru em akhu' (sfinga Horusa na horizontu – po Athumanunhu), ali opet, po Athumanunhu, to nije tajna sfinge! Evo i zašto.

U drevnim zapisima što nalaze se između 'šapa' sfinge stoji i zapis faraona Tutmozisa IV. koji priča slijedeću priču: 'Sine, moje oči su uprte u tebe godinama, muči me pijesak ove pustinje, u kojoj sam zakopan. Otkopaj me, a ja ću dati tebi prijestolje Egipta! ...' Faraon Tutmozis IV. vladao je Egiptom od 1401. do 1391. godine p. K., pa po Athumanunhu to znači da je sfinga već tada bila izgrađena i ne predstavlja njega.

Sada Athumanunh opet ide malo računati, a Vi samo trebate pozorno slijediti te račune i tajna piramide bit će Vam na trenutak vidljiva. Idemo. Dakle, danas mi 'homo tehnicusi' tvrdimo da je sfinga na Gizi klesana 2500. godine p. K., a Egiptom tada vlada faraon Kefren iz četvrte dinastije. Već tada 1800 godine prije Kefrena moćno Sunce izlazi u zviježđu Bika, a izlazit će još i 300 godina nakon Kefrena!

Nadam se da Vas sada nisam zbunio, jer zašto bi Kefren klesao 'spomenik' koji skroz krivo 'gleda' i skroz je krivo 'opisan'. Po Athumanunhu stvar je jednostavna sfingu je isklesao netko drugi, a možda i Kefren, ali po nečijim drugim uputama, odnosno sfinga je trebala označavati nešto sasvim drugo – sjećanje na nešto što mnogo je starije od Kefrena i tadašnjih Egipćana.

Doista, spomenik u obliku lava mogao je biti izgrađen samo u jednom razdoblju, a to je naravno bilo doba Lava, koje je trajalo od 10970. do 8810. godine p. K., (to pak je Vrijeme Athumanunhove Atlantide, odnosno onih koji su preživjeli kataklizmu), a otuda onda i ekvinocijska oznaka ima oblik lava. U to vrijeme tri zvijezde 'Orionovog pojasa' (Alnitak, Alnilam, Mintaka – po Athumanunhu) dosizale su  najnižu točku svoga svemirskog ciklusa, odnosno, bile su zapadno od Mliječnog puta (11 08') točno iznad južnog obzora na meridijanskom prijelazu. Kada je Sunce tog jutra prije 10 450 godina izašlo u drevnom Egiptu, oni koji su bili na zapadnoj obali Nila doista su vidjeli prizor koji je morao biti božanski, a opetovat će se tek za 26 000 godina.

Drugim riječima, Athumanunh je uvjeren da su tadašnji graditelji piramida i sfinge, ma bili oni Atlantiđani, ili neki drugi, a nakon sloma 'nebeskog mlina', doista doživjeli predivan izlazak moćnoga Sunca koje je prešlo iz zviježđa Djevice i ušlo u zviježđe Lava. To pak se moralo zabilježiti i prenijeti tu veličanstvenu sliku Neba na Zemlju.