Legne Morena u Zlomirov krevet i po grudima njegovim zlim raspusti svoje zlatne kose koje postanu odmah crne. Preobliči se Morena u čistu poslušnost i podređenost, pohotu i podatnost. Unama njezinim raširi se mraz i hladnoća, a tijelo joj postane blijedo, dok su joj oči poprimale boju prezrele maline. Duše Morene i Zlomira se spoje, Morena se preda Zlomiru, a on joj otvori riznicu svoga tamnog srca. Morena prihvati bijes i zlo iz njegovog srca, pa prihvati poljubac smrti i jad. Morena postane dio Zlomira, a on je ispuni u cijelosti.

Nakon kratke crne ljubavne igre Morena ustane i obuče crnu haljinu, pa svoje crne kose pospe pepelom i na glavu stavi krunu tame ... Postane Morena tako kraljica Tame i gospodarica Zla, pa počne ona Svijetom lutati, rušiti i uništavati srcem zarobljenim i okovanim lancima vječitih zabluda. Stane se Morena uvlačiti kroz ključanice zaspalih muškaraca u namjeri da im ljubi usne s kojih se hranila njihovim tijelima i pila im krv.

Dok je Morana podlijegala Zlu u Navu opet zavlada bol i poteku suze. Bedemi tvrdoga grada Vidingrada okite se crnim zastavama. Trgne se Svebog i ugleda da se i četvrta stabljika orosila ... ubrzo iz te rose izlete tri ljute Nore, tri božice Osvete kojima Svebog nadjene imena redom: Srđba, Doma i Osveta. Krenu te tri božice Svijetom tražiti Morenu i putom stanu zatirati tragove svim ubojicama, krvolocima i rušiteljima obiteljskih veza. Te crne Nore, Athumanunh ih naziva crnim vilama, kretale su se Svijetom nevidljive i ogrnute plavičastom maglom u opravama što im ističu grudi s crvenim pojasevima koji pak su isticali i naglašavali  njihove strukove.

Oči tih vila osvetnica bile su zakrvavljene, u kosama klupko zmija zamršenih, a umjesto prstiju imale su oštre kandže. Silovito su kažnjavale svaku nepravdu i gorljivo štitile sirotinju, a posebno beskućnike i djecu siročad. Oproštaj nisu dopuštale ni bogovima, a kamoli ljudima, žestoko su se borile mačevima i čistom savješću. Zlotvore su mučile dok ne bi razum izgubili, a njihova moć rasla je dok su suze tekle, a u strahu raslo im je strahopoštovanje i čast.

Još i danas ljudima pred crnim vilama osvetnicama drhte nečista srca i blijeda lica, a Athumanunh ove strašne božice Osvete izjednačuje s Meduzom ili Džunama strašnim ... bilo bi to dosta od Zlu.