Hajde da malo Athumanunh napiše i neke priče o postanku i nastanku otočja, planina, rijeka, jezera, mora ... dakako, onako kako je to moglo biti u starom i drevnom Hrvatskom bajoslovlju, a na samo Athumanunhu svojstven način. Današnja će onda Athumanunhova priča pričati o nastanku otočja Kornati, sutra o Velebit planini, prekosutra o moru našem lijepom plavom Jadranskom ...

Mir između bogova i divova nije potrajao dugo i opetovano su divovi osjetili oholost, pa je nova pobuna protiv bogova bila na pomolu. No, ovaj puta u taj rat uključeni će biti i ljudi, a s njima i 'mitski pravednici', ali i ostali bogovi Nava, kao i bogovi Podzemlja. Tako su na strani Sveboga sada sa svojim silnim vojskama stigli Zvonimir, Branimir i Tatomir, a tu je i bog rata jarosnoga Gerovit (Jura – naziva ga Athumanunh).

Jura je kod starih Hrvata bio bog rata i razaranja, s njim je uz bok jahao apokaliptični par Smrt i Razaranje, no, u miru Jura postaje bog kovača oružja. Jura je bio opasan sa sedam mačeva (sedam je plemena jednog naroda – po Athumanunhu), a štitilo ga je jato crnih vrana zlokobno grakćući. Na strani bogova svijetla otvoreno se sada borila i krilata božica pobjede, predivna Bojana, ali i mnoga druga božanstva. Na stranu brata Jakše stao je i bog Vodan, bog svih mora, jezera i rijeka, a njegovo oružje 'trobod' bilo je smrtonosno za mnoge divove i nemani što stali su na stranu tamne strane.

Na stranu bogova tamne strane stali su divovi poput Orjena, Snježnika, Kleka i Triglava ... no, opet su neki divovi radije stali na stranu bogova, a među njima bili su Regoč i Veli Jože, ali i mnogi drugi ... U početku mračna je vojska bila snažnija, a ginulo je mnogo ljudi, jer Athumanunh i njegovi moćni mitski pravednici upali su u zasjedu 'Starih' koji su u svojim bijelim magijama sada već bili zastranili u crnoj magiji i otvoreno stali nastranu tamne strane.

'Stari' je ovdje naziv koji Athumanunh rabi za Kelte. Naime, u to doba Hrvati su krenuli kroz 'vrata naroda' s ostalim narodima Slavenskim, ali i drugim, pa su u dodir došli sa prastanovnicima Europe – Keltima koji su živjeli na područjima u koja su pristizali novi narodi tijekom 'Velike seobe'. O 'Starim' (Keltima) jednom drugom prilikom pisat će Vam priče Athumanunh, a sada je bolje da se vratimo na Kornate.

Dakle, Kornat je bio div zapovjednik vojske divova koji su otkidali velike dijelove stijena i bacali ih na božansku vojsku čime su nanosili teške gubitke ljudima, ali i bogovima. No, tada na scenu stupaju zagonetnik Tatomir i bitkama vičan Athumanunh. Njih dvojica primijetili su da snaga i moć divova leži upravo u ovom velikom kamenju i stijenama. Dakle, divove treba odvući na mjesto gdje neće moći naći kamenje i stijene.

Tako su Tatomir i Athumanunh zatražili trenutačno primirje s divovima i izašli pred samog Kornata, zapovjednika svih divova. Znajući za hrabrost i svojeglavost, ali i ne baš pretjeranu inteligenciju divova, Athumanunh i Tatomir uspjeli su nagovoriti Kornata da on dovede divove do  mora i da se bitka nastavi u moru. No, kada su divovi zagazili u more sve su teže pronalazili veliko kamenje koje bi bacali na bogove i ljudske ratnike, pa su ubrzo i poraženi, odnosno oboreni u more.

Dakle, od tijela Kornatovih vojnika, divova divovske vojske, nastali su Kornati, današnje predivno otočje našega mora Jadranskog. Još je ostalo da Vam opišem kako su Hrvatski ratnici pod zapovijedanjem Legatusa Legionisa Hastatusa uspjeli poraziti vojsku 'Satrih'. No, i tu je umiješana Athumanunhunova tajna i zagonetka, jer Athumanunh će u pomoć dobiti ratnike strijelce - zagonetne i nepredvidive Hajde.

Tko pak su sada Hajdi? Hajdi su krilati vilinski glasnici Sudbine, a danas postoji u Gorskom kotaru pećina koja se naziva 'Hajdova hiža', e tu pak je skrivena tajna susreta Hajda i Athumanunha, ali i to je već neka druga priča i o njoj opet jednom drugi put, jer ipak se Athumanunh mora 'koliko toliko' držati niti vodilje kroz Hrvatsko bajoslovlje kako ne bi bilo puno nerazumijevanja ...

Dakle, novim porazom tamne strane i novom pobjedom sila Dobroga u Hrvatskom bajoslovlju stvari se odigravaju sve većom brzinom. Rođena su nova božanstva poput: Vesne, Kaje, Lade, Sirin, Kostren, Tur ... Liburnija, Adriana ... Korab, ali i mnoga druga magična i mitološka bića i nemani, kreature ... U podzemlju usred Paklene došlo je do raskola, pa su tako zmajevi i vukodlaci istjerani na površinu, jer su se veselili igrama boga Rujimira (boga vina i igara – po Athumanunhu), a to pak je probudilo 'zelenu sjenu' kojoj nije mogao nauditi ni sam Crnobog.

Tako je još jedna bitka Dobra i Zla okončana, ali svima je bilo jasno da se Zlo ne može u potpunosti poraziti, pa iako su se svi opuštali uz igre boga Rujimira, ipak su neki bili i na oprezu, a Vi sigurno pogađate – na prvim crtama Dobra moćno su stajali 'mitski pravednici', bezvremenski ratnici istine, štitovi neprobojni, uvijek pozorni ratnici koji voljeli su čistog srca Ljubav i Istinu koju Nebo toliko ljubomorno čuva ... jer oni znaju da Pravda ipak negdje postoji i da uvijek dolazi, polako, ali sigurno ...