Neizmjerni bijes, vatrena mržnja i neizreciva želja za osvetom mučile su tamnu i crnu dušu Zlomirovu. Zlomir je danima, a posebno noćima razmišljao kako će se osveti Zvonimiru, a potom se dosjeti. Crvenom zmijom otrovnicom zauzda konja paklenoga i krene jezditi 'nebeskim stazama', ali i još 'neugaženim putovima' zemaljskim, a sve u namjeri da zaskoči zlatoprstu i ružoprstu Zoranu – kraljicu jutra.

No, sve je to Zlomiru bilo uzalud, jer gdje bi god Zorana zorom zazorila, odmah bi se pojavio i Zvonimir Sunce zlaćano, a s njim se Zlomir više nije želio samo tako u boj upuštati. Tako nošen neopisivom željom, a koja mu je izgarala u dnu zla srca, smisli Zlomir novi zločesti pakleni plan. Pozove on svoju životnu suputnicu, družicu svoju u zločestoći i pakosti, crnu divu Morenu, pa joj zapovijedi neka mu Zoranu dovede kako god zna i umije.

Napije se tada Morena krvi iz ljudske lubanje, pa se preobliči u ružnu rugobu (Babaroga – po Athumanunhu), te se uputi 'stazom života' u namjeri da presretne Zoranu. Kada se susrela sa Zoranom, prerušena Morena ovako joj kaza: 'Zorana divna kćeri moja, veliko te Zlo i Nesreća snađe, jutros je Zlomir oteo tvog dragog Zvonimira i zatočio ga u podzemlju, na Jecajgori, gdje mu je svaki trag zatrt i skriven.'

Naravno, bila je to gnjusna i velika laž i obmana, ali Zorana uplašena za sudbinu svoga dragog Zvonimira, postane neoprezna i nerazborita, pa pokrije oči rukama, te gorko zaplaka, jer sve je baš kontesi Srmti povjerovala. Tako je Morena Zoranu kroz mračne šume u podzemlje Temnave dovela, pa je u dvorac Zla dopratila i potom zatvorila u mračnu dvoranu gdje se krvave zavjese paučine Smrti odmah obaviju oko divne Zorane. Morena se zlobno nasmije Zoraninoj naivnosti, pa joj na odlasku samo dobaci:

'O, Zarano divna ljepotice Nava, od sada si u vlasti Zlomira Paklenoga. Možeš suzama oči pročistiti, nesrećom razum otvoriti i tugom srce liječiti!' Morena požuri o učinjenom Zlomira izvjestiti, a kada je Zlomir to čuo on ričuči kandže raširi i osvetoljubivo zasikće tako glasno da se to sve do Nava čulo, sve do Pravdom okićene i Istinom ukrašene velike dvorane u kojoj Svebog počiva. Ispred vrata te dvorane noćnu je stražu čuvao 'mitski pravednik, a sigurno pogađate i ime njegovo – Athumanunh, taj stari heroj bez imena ...

Athumanunh osjeti ledeni dah Smrti na svom tijelu zaštićenom pancirom, a potom se vrata dvorane Vječnosti otvore i pojavi se Svebog kojeg srce zazebe ... Nebo je još uvijek bilo ogrnuto tminom Noći, a Athumanunhu kroz glavu stanu strijelovito prolijetati pitanja mnogobrojna: Ne traje li ova Noć malo predugo? Zašto još uvjek svi bogovi Nava spavaju? Zašto Zoranina 'baklja jutarnja' ne gori? Zašto još uvjek Zvonimir nije ustao (zašto Sunce ne izlazi?) i Zašto se pjetao Vidimir još uvijek nije oglasio? ... Tko će probuditi bogove i ljude?!

No, Svebog je već bio na svom konju, a Sila i Snaga već su ga pratile u stopu, pa on samo rukom pokaže Athumanunhu da zatrubi u trubu i probudi Ogara i Zagara, a pojavom strašne nebeske zvijeri Volka, u društvu Sveboga, Athumanunhu postane zorno razumljivo da je Svebog postao Strahor, da kreće u potragu za Zoranom i jao si ga onima što na put mu stanu.

No, ubrzo se Svebog zabrinut i neveseo vrati u Nav, jer sve je pretražio, a Zorane nigdje nije bilo. Potom Svebog pozove svog zlatoglavog orla i pošalje ga u tminu Temnava sa zadaćom da provjeri nije li Zorana tamo. Ubrzo orao se vratio i potvrdio da je Zorana u kandžama Crnoboga koji je od nje zatražio veo (koprenu zore – po Athumanunhu), ali i nju samu. No, Zorana mu je odbrusila da koprenu zore može imati, ali da nju neće imati nikada!

Ovo strašno rasrdi Sveboga, pa on odmah pošalje božansku lastavicu k Zorani s porukom da ustraje. Svebog osobno ode i probudi Zvonimira. Čim je Zvonimir oči otvorio Svebog mu božansku svijetlost podari i zapovijedi Sili i Snazi da se stave Zvonimiru na raspolaganje ... Eh, da, sada Vam postaje jasno da će Zvonimir potražiti Zoranu i pokušati je istrgnuti i spasiti od kandži Zla, ali iako ima pomoć Sile i Snage još mu treba pomoć jedne božanske, ali i ljudske osobine koja se zove nikako drugačije do – Ljubav!

Sutra pak će Vam onda Athumanunh opisati kako je to Ljubav pomogla Suncu da vrati Zoru natrag na Nebo kako bi Jutra mogla svanuti mirna i spokojna tom drevnom i starom narodu Hrvatskom što te preduge Noći ni sanjao nije kakvo ga zamalo Zlo zakrili i Zaborav mu nametne ...