Najsvetije stablo Starih Slavena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili žrec žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito štovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za kršćanskog doba veoma poštivali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slavenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slavenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a također i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Štovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima primjerice Grablju u Dalmaciji. U pribaltičkim krajevima Slaveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna. Ako se vratimo dvjesto godina unatrag, otkriti ćemo da su ljudi vjerovali u vrstu stvorenja koja nisu bila ljudi, ali su jednako stvarna živjela na zemlji. Oni su ponekad bili vidljivi, a ponekad nevidljivi, prema vlastitom izboru, mogli su letjeti, mijenjati obličje, činiti čarolije, bili su dugovječni, možda i besmrtni. Svećenstvo ih je proglašavalo demonima, ali ih je narod uspješno uklopio u kršćansku sliku svijeta, u kojoj su oni moralno dvojna bića. Poznata legenda poistovjećuje ih s "Evinom sakrivenom djecom" i tako ih čini srodnicima ljudi. Prema drugim pripovijestima, oni su nekoć bili anđeli, ali kad se Lucifer pobunio protiv Boga nisu znali kojoj se strani treba prikloniti. Zato su progani iz Raja, ali kako nisu bili toliko zli da ih Bog stavi u Pakao, ostali su na mjestu gdje su pali- na zemlji, u vodi, na nebu.

Izvor: www.swemag