Vapaj Izide veličanstvene – molitva do Neba

 

'… Ja, Izida, začeh dijete, s mrtvim Ozirisom zatrudnjeh. Ja, božica, rodih Horusa, sina Ozirisovog, na otoku u gnijezdu, u Atuu, močvarnoj oblasti. Silno se radovah zbog toga, jer smatrah Horusa darom koji će mi nadoknaditi gubitak oca njegovog. Skrivala sam ga najpažljivije i tajila ga u strahu svojemu. Bijaše on tako dobro skriven, a onda pođoh u grad Am. Kad pozdravih stanovnike njegove okrenem se da dijete podojim i opet u ruke uzmem. No, nađoh dojenče svoje, Horusa, divnog i zlaćanog, na samrti. Zemlju je orosio vodom iz oka svoga i pjenom sa usana svojih, tijelo mu ukočeno bijaše, srce nepomično i nijedan mu se mišić u udovima ne micaše. Gorko naricah i stanovnici papirusnih baruština do mene odmah dotrčaše iz kuća svojih. Svi stanu jadikovati nad nesrećom mojom, ali ni jedan ne otvori usta svoja da kaže nešto. Svatko je u tuzi velikoj zbog mene bio i nitko nije znao kako da život Horusu vrati.'

 

Onda narod primijeti da je sin božanske majke Izide zaštićen bio da ga ne pronađe njezin brat Set, pa je najzad ustanovljeno da je Horusa ubola škorpija, gmizavac 'koji srce razara'. U posljednji trenutak stiže božica Neftida, sestra Izidina, dugo lutajući baruštinama slomljena bolom sestre svoje, a s njom se pojavi i božica Selket – božica škorpiona. Onda Neftida savjetuje Izidu: 'Uzvikni sestro molitvu do neba i neka mornari snažni barke Raove veslati prestanu. Neka se barka Raova zbog Horusa ne pokrene na putanji svojoj.' Izida smjesta zavapi glasno prema nebu i njezina molba odmah stiže do 'Barke milijuna godina'. Sunce odmah stane nepomično i barka se njegova s mjesta ne pokrene zbog zamolbe Izidine. Iz barke iskoči moćan i magičan veliki bog Tot, noseći sa sobom veliku Raovu moć, da se njegove zapovijedi odmah izvršiti moraju. Veliki bog Tot milo se obrati božici Izidi: 'O, Ti božice Izido, čija usta magične riječi znaju, Horus, dijete tvoje stradati neće, ako njegovo zdravlje o barci Raovoj zavisi.' Ono što se tada dogodilo bilo je očigledno. Dijete Horus u život je vraćeno po zapovijedi boga Tota koji je poslan od Raa, a na zamolbu Izide. Jasno je da je obični egipatski smrtnik bio uvjeren, nakon ovoga, da je potrebito pod svaku cijenu osigurati naklonost  i zaštitu moćne božice Izide, jer vječni je život i smrt u rukama njezinim. Tako je s vremenom Izida poprimala atribute božice gospodarice bogova i neba, a njezina je moć bila sve bliža Raovoj.

 

Sedam Izidinih čuvara – škorpioni božice Selket

 

'… Zarobi i zatvori Set, Izidu i dijete njezino, malenog Horusa. Međutim, pojavi se moćni Tot i oslobodi on Izidu s djetetom njezinim, mladim Horusom. Izida noću izađe iz Setovog zarobljeništva, a prati je sedam strašnih čuvara. Sedam škorpiona zvanih Tefen, Befen, Mestet, Mestetet, Petet, Tetet i Matet. Posljednji tri pokazaše put Izidi prema močvarama Per – Usir (Busir) i do grada božica 'dviju sandala' odakle počinje močvarna zemlja Atumova. Kada pristigoše u grad, Izida zatraži od žene upraviteljeve da je primi u kuću njezinu. Gospodarica kuće silno se uplaši škorpiona, te odbije Izidi gostoprimstvo, a Izidu u svoju kuću primi sirotica koja je živjela u močvarama. U međuvremenu škorpioni se naljute na ženu upraviteljevu i dogovoriše se da će je Tefen ubosti otrovom svojim. Kada se Tefen u kuću ušuljao greškom je uboo dječaka, sina gospodarice kuće, a kuću zapalio. Uzalud su kuću vodom gasili ona izgori do temelja. Gospodarica kuće lutala je ulicama grada zapomažući i pomoć za svoje dijete tražeći. Milostiva božica Izida, čim sazna za ovo, sažali se nad dječakom koji je nedužan ispaštao grijeh majke svoje koja zatvori vrata pred licem božice, pa odluči da će ga spasiti. Izida pozove majku dječakovu riječima: 'Priđi! Priđi! Moja riječ talisman je koji život donosi! Ja sam kćer oca koji me magijske riječi nauči!' Tada Izida stavi ruke na dječakovo tijelo i izgovori riječi: 'Dođi Tefene, iz zemlje se pojavi, odlazi odavde i blizu ne prilazi! Dođi otrove Tefenov, ja sam Izida božica, gospodarica riječi magijskih! Pokori mi se, o gmizavče svaki što ujedaš i naglavačke padni! O, otrove Mestetov i Mestetetov ne penji se gore! O, otrove Petetov i Tetetov ne primiči se! O, Matete padni naglavačke! Odlazi! Odbij! Povuci se, o, otrove!' Doista, magijske rečenice pomogle su dječaku, a Izida još jednom pokaže svoju dobrotu spram ljudi …'

 

Borba Horusa i Seta

 

Horus, Hor Sa Ast, sin Izidin, čarobnjački je začet od majke Izide i oca Ozirisa. Naime, Izida je po svaku cijenu željela mužu Ozirisu podariti nasljednika. Već od rođenja Horus postaje žrtvom spletki svoga strica Seta, majčinog brata, koji je ubivši mu oca Ozirisa zauzeo prijestolje. Izida se skrivala u močvarama gdje je i rodila sina Horusa, nasljednika prijestolja. Kako Set nije nikako mogao u svom obličju prodrijeti u močvaru, pretvori se u škorpiona i pronalazi malog Horusa. Izida je nenazočna i Set nesputan smrtno truje malog Horusa. Pronašavši svog sina na umoru Izida je očajnički zavapila tako da se njezin vapaj čuo sve do 'Barke od milijun godina'. Iz Raove nebeske barke prvi je čuo vapaj bog Tot. On se odmah spusti i kada je vidio da magijske moći Izide nisu dovoljne za spas djeteta, ponudi on pomoć svemoćnog Raa. Ra zapovijedi da sunčeva barka miruje na nebu, dan ostane tako dugo produžen dok bogovi nisu pronašli magijsku formulu za izlječenje Horusa. Formulu je pronašao sam Tot i on uspijeva izliječiti Horusa. Od tog trenutka Ra i Oziris preuzmu zaštitu mladog Horusa, jer postalo je jasno čak i bogovima da ako Horus umre, zle i mračne sile mogle bi razoriti svijet. Kako Horus raste, njegov otac Oziris često dolazi iz carstva mrtvih kako bi sina podučio borbi i vještini ratovanja. Mnogi bogovi i božice Horusu stoje na raspolaganju i svrstavaju se u redove njegove vojske. Horus juriša u prvim redovima svoje vojske i dobiva nadimak Harendot – osvetnik svoga oca. Ovdje mit dalje priča o teškim borbama koje vode Horusova i Setova vojska. Kad god bi Horus sa svojom vojskom uništio Setovu vojsku, Setu bi uvijek pošlo za rukom ponovno podići novu vojsku. Tim borbama nije se vidio kraj, pa Set odluči iznijeti spor pred sud bogova. Rasprava se oduži na osam godina, ali je odluka odugovlačena iako su mnogi bogovi skloni Horusu, a zakonom mu je i pripadalo nasljedstvo. Kako odluka nije mogla biti donesena odmah dogovoreno je da se bogovi povuku na jedan otok u Duatu i tu donesu u miru svoju odluku.

 

Izidino lukavstvo – majka pomaže sinu

 

Izida veličanstvena tijekom spora, između Seta brata njezinog i Horusa sina njezinog, baš kao i božanski paut (moćna devetka – devet bogova koji su u Anuu) bila je na velikoj muci i kušnji kome osporiti, a kome dati pravo na prijestolje Ozirisa pravednog. Zato 'božanski paut bogova koji su u Anuu' oformi 'sud božanski' koji je trebao pratiti sam tijek spora Seta – moćnog ratnika s pramca 'barke od milijun godina' i mladoga Horusa sina Ozirisovog. Izida odluči nadmudriti brata Seta u korist sina Horusa.

 

'… Obveže se Set Velikom Ra: Neću se ja pokoravati sudu dok se Izida u njemu nalazi! Ra tada božanskom sudu zapovijedi: Otplovite u zemlju Amenteta, na Unutarnji otok, pa im tamo presudite! Kažite splavaru Akenu da niti jednu ženu Izidi nalik ne prevozi nipošto u Amentet! Preveze se tako 'božanski sud' preko jezera što okružuje Amentet i iskrca se na otok Unutarnji, pa posjedaju tako bogovi ispod sjene Raove. Izida se preruši u staricu i pristupi Akenu koji je sjedio pored splavi svoje. Izida se obrati splavaru Akenu: Ja dođoh k tebi da me prevezeš na otok Unutarnji jer nosim ovaj kruh dječaku koji gladan već danima čuva malo stado na otoku Unutarnjem. Aken joj mirno odgovori: Zapovjeđeno mi je da ne prevozim ni jednu ženu. Izida ga odmah upita: Da li se to što ti je zapovjeđeno i Izide tiče? Aken joj ne odgovori jer je sada prepoznao Izidu, već je upita: Što ćeš mi dati ako te prevezem na otok Unutarnji? Izida mu odgovori: Dat ću ti ovoga kruha božanskoga. Aken se nasmije: Što će meni kruh božanski, pa zar da te ja za kruh prevezem na otok Unutarnji ako mi je zapovjeđeno da ni jednu ženu ne prevozim? Izida mu tada ponudi: Evo, dat ću ti svoj zlatni prsten koji mi je na ruci od rođenja. Aken to prihvati i preveze Izidu na otok Unutarnji. Izida se sada pretvori u predivnu mladu djevojku, te krene prema sjeni Raovoj gdje otpočiva 'sud božanski'. Ugleda je Set i pođe joj u susret. (Naime, poradi moćne Izidine magije jedino ju je Set od svih bogova i vidio) Set joj priđe i upita je: Tko si ti djevojko prelijepa? Izida mu mirno odgovori: Ja sam bila žena pastirova, moj gospodaru, rodih mu sina, a kad on umre i sin mu stoku preuzme dođoše stranac u kolibu moju. Istuče sina moga, ote mu stoku oca njegova, a mene otjera. Ja želim da se ti boriš za moga sina! (Izida zna da je Set moćan i ponosan ratnik i da ga nepravda boli, pa on se svake noći žestoko bori na pramcu 'barke od milijun godina' s moćnom vojskom Apopa neprijatelja Raovog) Kaza joj tada Set: Zar da stoka pripadne tuđincu kada je tu sin gospodara?! Istog trenutka Izida se pretvori u jastreba ptičara, te se vine u visinu pobjedonosno kličući: Plači nad sobom, jer usta tvoja vlastita rekoše pravdu i razum te tvoj vlastiti osudi! Što još hoćeš?!…'

 

Horus – bog gospodar Neba i krilati bog rata zaštitnik faraona

 

U ta davna vremena kod drevnih Egipćana postoji i bog imenom Horus i spominje se u drevnim zapisima kao jedan od najstarijih i najvažnijih bogova. Dakle, radi se o bogu čiji je simbol ptica sokol (Irihor), odnosno, to je prema mitologiji i prvi živi stvor koji se pojavljuje na zemlji nakon što je iz voda Nuna izronio 'otok postanka'. Tog sokola ili Horusa Egipćani slave također kao boga Sunca, jer drevnim je Egipćanima sokol bio najstarije živo biće koje je simboliziralo božanstvo. Bio je to sokol duh nebeskih visina i predstavljao je personifikaciju koje je stvorilo i samo Nebo (Nuu). Izgleda da je jako davno prije došlo do neke greške u predstavljanju značenja imena Horus koje dolazi iz korijena riječi 'hr'. Naime, ako se ubaci 'e' onda je to 'her' (ono što je iznad), a ako se doda 'a' onda imamo 'hra' (lice). Baš u 'Tekstovima piramida' spominje se Horus kao lice Neba, a četiri njegova sina podupiru Nebo i predstavljaju četiri strane svijeta. Tu se spominju i dva Horusova oka, Sunce i Mjesec, koji se nalaze na licu Neba. Ponosnog boga i veličanstvenog ratnika drevni su Egipćani prikazivali kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (Peshent) Gornjeg i Donjeg Egipta. Horus u drevnoj egipatskoj mitologiji poprima mnogobrojna obličja, pa tako postoje: Heru – ur, Heru – merti, Heru – nub, Heru –hent –hat, Heru – hent – an – maa, Heru – khuti, Heru – sam – taui, Heru – hekenu i Heru – behutet, Heru – sa – Ast – sa – Asar (Horus sin Izide sin Ozirisa) ili Heru – p – khart (Horus u naručju svoje majke). Nadalje, Horusa je najjednostavnije prepoznati i definirati ako se traže simboli i obličja koja se mogu svesti na pet temeljnih, a to pak su: Haramakis (Horus Ra Kheper) bog jutarnjeg sunca, Harpokrat (Heru p khart) bog tišine, Horus (Heru Sa Ast) sin Izide i Ozirisa, Hareoeris (Heru ur) sin Ra, Horus Behdetski (Heru edfu) krilati bog rata i Ra Harakte 'Horus dva horizonta', sinkretičko božanstvo spoj boga Ra i Horusa. Sva ta mnogobrojna obličja Horusa bit će objašnjena drugi put.

 

Anubis i Ofios – šakal i pas, bog balzamiranja i otvarač putova u Duatu

 

Bog pogrebnog rituala Anubis, a ime mu je zapravo Anpu (Inpu) i pripada kultu šakala. Kult šakala u starom Egiptu bio je vrlo star i raširen, te ga se može sresti od najranijeg perioda. Kao zaštitnik mrtvih Anubis je rano prihvaćen, vjerojatno prije nastanka ozirijanskog učenja, a njegovom pojavom uklopljen je u isto. Anubis je sin božice Neftide, a otac mu je Oziris. (Neftida je čarolijom legla s Ozirisom koji je pomislio da je to Izida). Kad je Neftida rodila Anubisa, od straha prema Setu ona ga odbacuje, a prihvaća ga Izida koja ga i podigla. Zato će Anubis kasnije postati zaštitnik Izidin i pratit će je vjerno kao pas. Najstariji kult Anubisa razvio se u gradu Abidosu, gradu koji je istodobno i najstariji kultni centar Ozirisa. Nakon što je Anubis pomogao Izidi i sastavio tijelo Ozirisa, te ga pripremio za ponovno oživljavanje (uskrsnuće), Anubis je postao gospodar balzamiranja i najvažniji bog u pogrebnom ritualu. No, mnogi zaboravljaju i često miješaju Anubisa s Ofiosom (Uapuat). Naime, tijekom odvođenja umrlog do vječnog prebivališta, Anubis ima pomagača Ofiosa (Uapuat). Tako u egipatskoj mitologiji duše umrlih vodi pas Uapuat 'otvarač putova umrlim' (u podzemlju, Amentetu, Duatu), koji je inače i duhovna snaga ratnika na bojnom polju. Ova dva slična, ali zapravo različita božanstva teško je razlikovati u tekstovima hijeroglifa gdje njihova imena nisu napisana fonetski. Božanskog gardistu Uapuata (Ofiosa) nalazimo i u 'Sunčevoj barki' koja nosi mrtvo Sunce (Auf Ra) kroz dvanaest noćnih sati. Upravo tu Uapuat obnaša svoju temeljnu i u odnosu na Anubisa različitu zadaću. Naime, on se nalazi ispred pramcu barke, naoružan i riješen pronaći (otvoriti) put Suncu koje treba ponovno oživjeti. Anubis svoje mjesto pronalazi i u magijskim vještinama, gdje zajedno s bogom Totom sudjeluje u oživljavanju Ozirisa, kao i u dvostrukoj dvorani božice Maat, gdje važe dušu preminulog. Razlika Anubisa i Ofiosa na prikazima drevnih Egipćana vidljiva je samo po tomu što je Ofios naoružan štitom i kopljem.