Hator – slavna na Nebu i moćna na Zemlji

Egipatska božica Hator jedna je od najstarijih poznatih egipatskih božica, možda ne samo drevnog Egipta već i mnogo šireg tadašnjeg egipatskog okruženja. Najstariji poznati nalazi prikazuju Hator kao božicu u obličju krave, ali Hator se tijekom egipatske civilizacije pojavljuje i u drugim obličjima, te se ona često identificira, tijekom razvoja egipatske civilizacije, sa svakom značajnijom lokalnom božicom. No, ime božice Hator pojavljuje se u dva obličja. Prvo obličje je 'Het Hert' što na egipatskom može značiti kao 'kuća koja je gore', a drugo obličje je 'Het Heru' što pak može značiti 'Horusova kuća'. Prvo obličje drevni Egipćani rabe rjeđe, a to može upućivati na neku nebesku regiju (dio neba), možda onaj dio neba kuda se kreće Sunce, ili dio neba u kojem boravi Sunce. Ovo potvrđuje drugo obličje u kojem je Hator dom za Horusa, a kako je Horus (radi se o Horusu starijem, a božica Hator mu je supružnica) drevno solarno božanstvo to je onda možda to. Hator je ponekad prikazana i  sa parom rogova na glavi između kojih se nalazi sunčev disk, ali vrlo često ima i lavlju glavu, dvostruku krunu, sunčev disk okružen kobrama. Interesantno je i to da Hator ima više svetilišta u drevnom Egiptu nego sam Horus. Kao 'velika majka' ona je personifikacija prirodne sile obnavljanja i rađanja koja vlada Nebom, Zemljom i zagrobnim svijetom. Najvjerojatnije ni najvatreniji pobornici kulta Hator nisu sigurno znali za sva obličja božice Hator. Od najranijeg doba svaki kult božice Hator ima svoj zasebni izbor od sedam 'Hator božica', a kasnije poneki kultovi imaju i dvanaest 'Hator božica'. Hator je kod drevnih Egipćana, pored drugih atributa, zaštitnica ženske ljepote i ljubavi. Kao 'slavna na Nebu', 'moćna na Zemlji' i 'kraljica Skrivenog svijeta' Hator ima uloge i obličja koja se miješaju s božicama Nut, Mut i Izida. U kasnijem periodu egipatske civilizacije Hator se poistovjećuje s još četiri znamenite božice drevnog Egipta, a to su: božica Nekhebet, božica Utjaet, božica Bastet i božica Neit. Naime, drevna egipatska božanstva mogu uzeti (sinkretizirati) sedam, ili čak devet obličja, pa tako Hator može biti u obličju Hator (božica ljubavi i ljubavnih užitaka), Hator kao Sotis (krava sa Zvijezdom među rogovima), Hator kao gospođa drva Sikomore (dočekuje preminule), Hator kao Nut božica Neba (zvijezdama osuta krava), Hator kao gospodarica zapada (čeka da joj u naručje padne 'mrtvo sunce'), Hator kao Mut lešinarska božica, te Hator kao Heket (žablja glava). Hator je božica koja predstavlja neku prirodnu silu obnove i rađanja, a prikazivana je kao žena koja na glavi ima par rogova između kojih je sunčani disk, a ostala pobrojana obličja nosila su sa sobom i regalije božica čije je uloge Hator znala poprimati. Na kraju božicu Hator i njezina obličja ne bi se nikako smjelo zamijeniti sa 'sedam Hatora' koje predstavljaju glazbenice i plesačice što sviraju na benetu (egipatskoj harfi), plešu i pjevaju pjesme u čast božice Hator.

Maat – moćna i velika je Ona i vječna je Ona

Drevni Egipćani su vjerovali, zapravo bili su sasvim sigurni, da je Svijet uređen u savršenu harmoniju koja mu daje dublji smisao. Za drevne Egipćane ono što je pravedno istodobno je i istinito, kao i ono što je lijepo istodobno je i dobro. Harmonija pak je riječ grčkog podrijetla i drevni je Egipćani nisu poznavali, ali su je možda dokučili u pojmu riječi sklad, ili ravnoteža možda. Dakle, za drevne Egipćane to je riječ ma'at, (riječ je imenica ženskog roda jer završava na t), a ta riječ označava istinu i pravdu. Tako se vrlo lako može primijetiti da drevni Egipćani vrlo često spominju dvostruku božicu Maat. Božicu Maat prikazivali su kao lijepu ženu koja na glavi nosi simbol nojeva pera, odnosno hijeroglif iz imena svojeg. Lakoća nojeva pera simbolizira istinitost ljudske duše, odnosno, ako se ljudsko srce stavi na vagu, a protuteža mu je nojevo pero, te jezičak vage miruje, duša tog čovjeka proglašena je kao duša čovjeka 'maa heru' (onaj čija je riječ istinita). Duša tog čovjeka spremna je za ulaz u Ozirisovo kraljevstvo. Najvjerojatnije se, po kazivanju mitologije drevnih Egipćana, božica Maat, (tijekom početka i stvaranja kozmogonija 'kozmogeneza' drevnih Egipćana) spustila među prvima s Neba i pridružila 'onima koji su tada živjeli na Zemlji'. Odnosno, Maat je prva emanacija Stvoritelja, dakle, njegovo prvorođeno dijete (kćer), božica istine i pravde koja je toliko dugo iščekivana u prvobitnim mračnim i tamnim vodama Nuna. Nažalost, vrlo su rijetki tekstovi sačuvani koji to doista i potvrđuju, ali drevni Egipćani itekako jasno daju do znanja u mnogim drugim tekstovima da je Maat temelj svega što postoji, pa odatle i drugi simbol, ili hijeroglif njezina imena, a to je pijedestal ili platforma, podloga na kojoj tako ponosno stoje svi kipovi brojnih egipatskih božanstava, ali i sva faraonska prijestolja brojnih egipatskih faraona. Dakle, drevni Egipćani nam zorno žele prikazati da se vladavina božja, ili ljudska, može temeljiti samo na istini i pravdi. Bogovi ne mogu živjeti bez 'ma'at', svaki faraon morao se obvezati da će iz zemlje istjerati 'isfet' (kaos i nepravda) i utemeljiti 'ma'at' (red i pravda). Drevni Egipćani, kao i svi brižni očevi, odgajali su svoje sinove nasljednike i uzdanice riječima: 'Uvijek govori ma'at, uvijek čini ma'at, jer Maat je moćna, velika je Ona i vječna je Ona …' Drevnim je Egipćanima bilo jasno da su sve stvari i bića stvorene upravo s određenom mjerom i namjerom, te da je sve usklađeno s drugim stvarima i bićima. To pak je mogao učiniti samo savršeni um, nitko drugi do Stvoritelj. Zato, ako bi nestalo ma'at, odnosno, ako bi prestalo djelovanje božice Maat čitav bi se Svemir našao u opasnosti i prijetila bi opasnost da se opetuje prvobitni kaos i nered u kojem bi mračne i hladne vode Nuna opetovano zavladale.