Onda kada je jedan postao tri

 

Već prije napisao sam Vam da su drevni Egipćani bili jednostavno impresionirani nebeskim pojavama, pa su iste i našle svoju zastupljenost u mitologiji drevnih Egipćana (poput simbola nebeskih tijela i pojava u znakovima hijeroglifa). Moram  opetovano podsjetiti na simbole koji simboliziraju Sunce, Mjesec, Sunčevo svijetlo, horizont, nebo, izlazak, zoru, oluju … sve to upućuje da je drevnim Egipćanima bilo itekako važno izraziti prirodne pojave, ali i religiozne ideje povezati s istima. Tako primjerice hijeroglif Sunca s tri zrake označava svijetlo, ali i emanaciju božanstva koje stvara, kao i projekciju božanske moći i milosti na niža bića. Glede toga svega (simbolika) simboličan način prikazivanja odnosi se i na samu  božicu Nut, (egipatska personifikacija Neba), pa se njezino predivno tijelo proteže od horizonta do horizonta, te po njemu putuju Zvijezde. Tako su drevni Egipćani vjerovali da Nut svakoga dana guta, a zatim opetovano rađa Sunce, Mjesec i Zvijezde, a ista je sudbina očekivala i duše umrlih. Takvim vjerovanjem i prikazom Nut je postajala sve više majka svih živih bića, a ne samo bogova. Nadalje, u tom simboličkom prikazu Nutino tijelo pridržava njezin otac, bog Šu u čovječjem obličju, uzdignutih ruku sa znakom 'renpet' (oznaka godine), pa su zapravo Šu i Heh bog vječnosti, ovdje  poistovjećeni, a ako je tako onda je i sasvim jasno što su željeli prikazati drevni Egipćani tom simbolikom. Radi se zapravo o 'milijunu godina', dakle, o jednom cijelom ciklusu vječnosti drevnih Egipćana (taj ciklus vječnosti traje upravo koliko će Šu razdvajati Nut od Geba supružnika njezinog). Za drevne Egipćane u nebo se ulazi kroz vrata, a da bi se došlo do tih vratiju potrebit je pristanak praiskonskog ratnika pravednika boga Geba, supružnika Nutina. Tako zapravo dvostruka vrata nebeska nazvana 'kebehu' predstavljaju Gebove čeljusti. No, na tim vratima postoje dva lava (Aker) opasna i strašna čuvara imena 'Jučer' i 'Sutra', a iza vratiju su još dva strašnija čuvara, demoni Pefesakhuef i Herefhaf (oni čija je glava okrenuta unatrag).

 

Kako su bili odgajani i podizani u mračnim i opasnim praiskonskim vodama Nuna, Šu i Tefnut su se jednom izgubili, pa je Atum poslao svoju zmiju zaštitnicu sunčanog diska (božica Utjaet) da ih potraži. Kad ih je (Šu i Tefnut) božica Utjaet pronašla i vratila Atumu on je od sreće zaplakao, pa je iz suza njegovih nastalo čovječanstvo, odnosno prvi ljudi. Uzajamnom vezom božanstava Šu i Tefnut (Par lavova – prvi božanski par), stvoren je drugi božanski par Geb i Nut, a za taj drugi božanski par drevni Egipćani zapisali su da su rođeni iz 'utrobe majke svoje' božice Tefnut. Ovo dvoje (Geb i Nut) se toliko voljelo da su stalno bili priljubljeni tijesno jedno uz drugo, pa između njihovih tijela nije ništa moglo postojati, Nut čak nije ni svoju djecu mogla poroditi. No, intervencijom njihova oca boga Šua, koji razdvoji Geba i Nut, na Zemlji se pojave živa stvorenja koja u velikom broju i vrstama onda napuće Zemlju. Prvi potomci božanskog para, Geba i Nut, bili su Oziris, Set, Izida i Neftida. Nadalje, njihovi međusobni odnosi dovest će do stvaranja novih božanstava i jednom stvoreni božanski red zauvijek je pobijedio prvobitni kaos.

 

Još je jedno božanstvo značajno za Heliopolsku kozmogoniju, a to je božanski pisar bog Tot koji u božansku eneadu dolazi sa strane i nije njezin direktan član iako je vrlo značajan i nezamjenjiv u njezinim odnosima i interakcijama.

 

Šu – najsnažniji od svih bogova

 

Bog Šu prvorođeni je sin boga Atuma, te predstavlja moć Prirode koja okružuje drevne Egipćane. Svakog dana bog Šu podiže nebo (kćer svoju Nut) i time omogućuje svijetlu Sunca da stvori novi dan. Ime boga Šua drevni Egipćani izveli su od korijena riječi 'š w' što u prijevodu znači 'suh'. Kao personifikacija Sjevernog vjetra (Sjeverni vjetar puše s mora uz dolinu Nila i tako donosi svježinu u ljetnim sparinama) bog Šu se naziva i 'Povjetarcem koji najavljuje izlazak Sunca'. U drevnim zapisima drevnih Egipćana Šu je opisan kao snažan i moćan bog, kapetan posade Raove 'barke od milijun godina', kao najopasniji, najjači i najodlučniji od svih bogova u nebeskoj skupini (eneadi bogova drevnih Egipćana).

 

Tefnut – prva lavica među božicama

 

Tefnut je kćer Atumova i supružnica boga Šua, a njezino ime dolazi iz korijena drevne egipatske riječi 't f nt' (vlažno). Kako sa supružnikom Šuom čini prvi božanski par (Par lavova), Tefnut je vrlo često prikazivana i s lavljom glavom, pa ju poneki možda mogu zamijeniti sa strašnom božicom osvete Sekhmet. Ponekad bi drevni Egipćani božicu Tefnut smjestili u božansko prijestolje kako bi bila prepoznatljiva (Sekhmet nikada ne sjedi na prijestolju). Osim što je majka drugom božanskom paru (Nut i Gebu) uloga Tefnut u drevnom Egipatskom panteonu ponekad se veže uz boga Tefena s kojim mjeri duše pokojnika, a ponekad je drevni Egipćani izjednačuju s lijevim okom boga Ra (Mjesec), naravno, desno oko boga Ra (Sunce) je tada Šu.

 

Geb – božanski pravednik ratnik veličanstveni

 

Geb je sin Šua i Tefnut, unuk Atuma Stvoritelja, bog je Zemlje, a zajedno sa svojom družicom Nut čini drugi božanski par. Geb je otac Ozirisa, Seta, Izide i Neftide. Zemlja je smatrana tijelom Gebovim, pa je on ponekad prikazivan kako leži sa zgrčenim nogama koje predstavljaju planine. Boja kože Geba je ponekad zelena, jer ona simbolizira plodnost i raslinje Zemlje. Tako iz tijela Geba niću biljke i u njegovo tijelo sahranjuju se mrtvi. Geb je stoga neumoljivi pravednik, on čvrsto drži nepravednike (grješnike) i ne dozvoljava im da napuste svoje grobnice, dok je pravednicima, koji su sukladno svim pravilima opremljeni 'magičnim riječima', dopušteno da izlaze iz svojih grobnica i plove nebeskom (noćnom) barkom Raovom. Ponekad je Geb prikazivan s guskom iznad glave i tada je nazivan 'Veliki Gakač', jer su drevni Egipćani vjerovali da je upravo guska snijela jaje iz koje se kasnije izleglo Sunce 'Benuu', (Benuu je drevni egipatski feniks).

 

Nut – ona koja je rodila bogove

 

Nut je družica i pratilja boga Geba, potomak je prvog božanskog para Šua i Tefnut, te je majka bogova kojoj su drevni Egipćani nadjenuli titulu 'Ona koja je rodila sve bogove'. Uz ime božice Nut pojavljuje se hijeroglifski zapis u kojem je zorno vidljiv simbol neba. E, sada ovdje treba biti jako pozoran. Postoji normalni i izvrnuti simbol za nebo, onaj drugi, (izvrnuti, naopački) predstavlja sasvim drugu božicu! Naime, to izvrnuto, obrnuto, naopako okrenuto nebo zapravo predstavlja ništa drugo do 'Noćno Nebo', a drevni Egipćani zapisali su ga kao Nunet. Upravo Nunet sasvim je druga božica, vrlo stara božica pratiteljica Nuna, praiskonske vodene mase – Kaosa iz kojeg će se roditi Atum koji će opet stvoriti prvi božanski par. Dakle, Nut je božica Nebo na kojem se rađaju i umiru i Sunce i Mjesec, pa su svećenici drevnog Heliopola, Anua (Iunu), to lijepo prilagodili svom učenju i Nut postaje božica Neba, a prikazana je u obličju žene koja se nadvila nad svog supružnika (bog Geb – bog Zemlje). Tijelo Nut posuto je Zvijezdama, a pridržava je njezin otac Šu (bog Zraka). Kako su se toliko voljeli, te bili stalno tijesno priljubljeni jedno uz drugog, pa između njih ništa ni ne može postojati, to je strašno ljutilo samoga Raa. Ra poradi toga proklinje Nut i zabrani joj da ikada rodi (godina je tada imala samo 360 dana i nedostajalo je još pet), no, tada se pojavljuje i cijelu stvar izgladi mudri bog Tot. Tot se upusti u kockanje s mladim Khonsuom (bog Mjeseca, noćno Sunce) i od njega dobi sedamdeset drugi dio svakoga dana, te stvori još pet dana u kojima se rode najveći bogovi drevnih Egipćana (Oziris, Horus ur, Set, Izida i Neftida) sve redom djeca Nutina, ili kako su drevni Egipćani zapisali: '…divno slavlje Neba i Zemlje…', a to prevedeno bilo bi: 'strastvena veza Geba i Nut iz koje su se rodili najveći Egipatski bogovi i božice.'

 

Bog Tot - miljenik Raov

 

Ime boga Tota najvjerojatnije je izvedeno iz naziva za pticu ibis (tehu), ili možda od riječi tekh (težina), (upravo bog Tot očitava rezultat mjerenja pravednosti pokojnikovog srca, a ostali mu nazočni bogovi u dvorani ma'at vjeruju na riječ), dakle, nazivi za boga Tota 'Tehuti i Tekhuti' mora da su u svezi s ovim drevnim egipatskim riječima. U Svijetu egipatskih drevnih bogova bog Tot zauzima značajno mjesto, a ostali bogovi ga nazivaju srcem i jezikom Raovim, što znači da mu simbole božanske misli i božanske volje priznaju i svi ostali bogovi, jer upravo bog Tot je Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu riječ koju itekako razumiju i bogovi i ljudi. Tijekom stvaranja Svijeta upravo je bog Tot taj koji je stvaralačku volju i moć Boga pretvorio u riječi i upravo bog Tot izgovara riječi od kojih Svemir postaje. Kao zaštitnik Izide, Ozirisa i mladog Horusa, Tot stalno dokazuje svoju snagu i moć, ali ne tjelesnu (onu čistu surovu ljudsku), već je to božanska snaga magijskih i misterioznih riječi koje Tot predaje kako Izidi, tako i Ozirisu, te ih nesebično podučava kako te riječi uporabiti za dobrobit bogova i ljudi u borbi sa silama Zla i Tame.

 

Dakle, slobodno možemo zaključiti da je i sam bog Tot, bog mudrosti, još jedno od obličja boga Raa. Vrlo lako je moguće zamijeniti boga Tota s Benuuom, no, Benuu je drevni egipatski Feniks, mitološko biće koje je opet jedno od obličja boga Raa, ali nema nikakve veze s bogom Totom.