Oni koji se zainteresiraju za egipatsku mitologiju vrlo lako mogu ostati zbunjeni obiljem božica i bogova koji vrlo često znaju promijeniti svoja imena i obličja. Tako se egipatska božanstva pojavljuju u obličju životinja, biljaka, ljudskom obličju, ili pak u nekom složenom obličju koji je kombinacija ovih triju narečenih. Ako nema popratnog teksta onda je jako teško odrediti kojem krugu ili kultu  božanstvo pripada, ali i tada kada postoji tekst lako se može potkrasti pogreška. Drevni Egipćani bili su pravi majstori u svojim teogonijama (mitološkim kozmogenezama u kojima su vrlo vješto jednom božanstvu davali više obličja). Nadalje, čak i u samim teogonijama oni su razvili vrlo vješt sinkretizam (kada jedno božanstvo ima više božanskih atributa), pa je otuda čitava egipatska mitologija (od arhajskih početaka do rimskoga doba) prožeta panteizmom (miješanje raznih božanstava). No, kroz dualizam (dvostruki svijet koji se dijeli na božanske sile dobra i zla) drevni Egipćani razvili su prekrasne kozmogonije u kojima su sve skladno povezali ne odbacivši pri tomu niti jedno božanstvo od najranijeg doba.

Taj u prvom trenutku nekontrolirani drevni egipatski politeizam mora se pozorno promatrati kroz četiri temeljne sfere života Egipćana koje se mogu raspoznati kroz: životinjske kultove (stočari smatraju da mlijeko krave ljude održava u životu, a kako samo bog može stvoriti život onda im treba bik), kult rijeke Nila, (svake godine svojim poplavama daruje život), kraljevski kult (faraoni koji sa svojom moći i autoritetom sebe proglašavaju sokolima u gnijezdu koji će u trenutku smrti poletjeti prema horizontu), te na kraju kult Sunca koji se razvio najkasnije. Sve ove četiri skupine ne smiju se promatrati razdvojeno, jer se one zapravo stalno nadopunjuju i nadovezuju jedna na drugu, te u njima skladno i božanski vladaju sunčana, ktonička, itifalička, vodena, pa i sinkretička božanstva. Drevnu egipatsku mitologiju zato treba promatrati kao mitologiju u kojoj će uvijek biti nečega što mi 'današnji' nismo kadri razumjeti, bit će nečega u što nećemo moći proniknuti do kraja. One početne pojedinosti stvoritelja mita odavno su već izobličene prijevodima i silnim prepričavanjima, a mi smo zaboravili da mitologija odbija one koji je nastoje do kraja objasniti, a poziva one koji su voljni slušati i pritom razumjeti.

Takvom kreacijom svijeta bogova i ljudi zapravo egipatska mitologija prkosi analizi više nego druge mitologije, jer se neprekidno pretače iz jednog oblika u neki drugi i to upravo u onom trenutku kada nam se učinilo da smo jasno izdvojili neki koncept. To je sigurno zasmetalo i samim drevnim egipatskim svećenicima, pa su pokušali tome stati na kraj stavljajući kult sunca u dominantan položaj, pa pokušaj s monoteističkim Atonom, ali je to od strane drevnih Egipćana odbačeno, vrlo brzo zaboravljeno i osuđeno na zaborav. Tijekom slijedećih postova pokušat ću objasniti atribute, obličja, razlike i sličnosti egipatskih mitoloških božanstava, odnosno pokušat ću izraditi panteon egipatskih bogova kroz tumačenje ogdoade, eneade i drevnih egipatskih kozmogeneza. Zapravo, pokušat ću načiniti nešto što bi trebalo izgledati kao 'Rječnik i vodič egipatske mitologije' koji bi barem malo trebao približiti i razjasniti zamršena obličja, razlike i sličnosti drevnih egipatskih božanstava, kao i lakše raspoznavanje istih, po samo njima svojstvenim i pripadajućim obilježjima, simbolima, hijeroglifskim znacima i regalijama (oznakama božanskih časti).

Moram odmah skrenuti pozornost da već postoji problem u razumijevanju drevne egipatske mitologije, a taj problem leži u tome što su neki od europskih klasičara jednostavno robujući nekim svojim fikcijama tvrdili da korijene moderne civilizacije i uljudbe Zapada treba tražiti u drevnoj antičkoj Grčkoj, pa su tako nepravedno gurnuli na stranu ostale drevne civilizacije, a osobito one s Bliskog Istoka i drevne Afrike. Najveća nepravda pak je učinjena upravo drevnoj egipatskoj civilizaciji kojoj se uporno nastoji zakačiti etiketa egzotike i primitivizma. Neprekidno se traže neki dokazi koji bi pokazali drevnu egipatsku mitologiju, a i cjelokupnu egipatsku civilizaciju, kao fanatično društveno uređenje u kojem prevladavaju i postoje primitivni rituali s ljudskim žrtvama kao i postojanje kultne zaluđenosti s faraonima, a drevne Egipćane pak se želi prikazati kao ljude koji su opsjednuti smrću, mumijama i grobnicama. To jednostavno nema nikakve veze s drevnim Egipćanima koji su bili jedan veseo i zanimljiv narod. Dakako, u mitologiji drevnih Egipćana, a poglavito nekome tko po prvi put nešto pročita o njihovoj mitologiji, sve doista i izgleda naopako postavljeno i zbunjujuće ispričano. Tako je kod drevnih Egipćana Nebo (Nut) ženskog, a Zemlja (Geb) muškog spola i principa. (stari Grci to rade upravo obrnuto, tamo je Gea Zemlja, a Uran je Nebo) Nadalje, krivo je shvaćen drevni egipatski pojam boga (drevna egipatska riječ 'neter', još starija 'netjer' nikako nije nikada odgovarala u potpunosti grčkim ili rimskim jezičnim pojmovima istoga, a poglavito kršćanskoj ideji boga) Drevni Egipćani pod pojmom 'netera' jednako podrazumijevaju boga Stvoritelja, ali istodobno i sasvim malenog kućnog demona zaštitnika, a to dovodi do pretpostavke da su drevni Egipćani pod pojmom 'netera' podrazumijevali sva duhovna, ali i metafizička bića. Drevni Egipćani nemaju u svom jeziku riječi ili izraze koji bi označavali 'hram', 'religiju', ili pak 'vjerovanje'. Za drevne Egipćane 'biti vjernik', ili 'vjerovati' ništa posebno ne znači i to je njima potpuno nepoznat pojam. Drevni Egipćani štuju boga (dua) i kod tog štovanja oni ga 'poznaju' (reh). Da to nije tako drevni Egipćani uopće ne bi mogli štovati i općiti s bogom, jer to je upravo i ključ komunikacije drevnih Egipćana sa svetim. Hram je za drevne Egipćane jednostavno 'božja kuća' (per neter), ali istodobno svaki 'per neter' ima i svoj vlastiti naziv. Najveća zamršenost tijekom pokušaja razumijevanja drevne egipatske mitologije pojavljuje se upravo onda kada se pokuša strogo definirati i primijeniti pojmove poput 'monoteizam' i 'politeizam'. To je potpuno nemoguće primijeniti na ionako zamršenu drevnu egipatsku mitologiju i religiju.

Temeljem svega prije narečenog najbolje je jednostavno drevnu egipatsku mitologiju podijeliti na kozmogenezu (ono prvo doba, 'doba bogova') i na antopogenezu (ono predivno doba 'doba ljudi'). Upravo ovo 'doba ljudi' nastaje trenutkom kada božica Izida začne s mrtvim (uskrslim) mužem Ozirisom, a što pak rezultira rođenjem Horusa mlađeg – božanstva koje je zapravo utjelovljenje i prototip drevnih egipatskih vladara (faraona). Drevnim Egipćanima bogovi su oblici štovanja svijesti o nadnaravnom, te su ljudima drevnog Egipta oni izraz i simboli za nespoznatljivo, a opetovanje kultnih radnji jedina je moguća komunikacija sa Svijetom bogova. Dakle, ritual je drevnim Egipćanima zapravo usklađivanje s božanskim zbivanjima. Ono što je zapravo duhovno drevnim Egipćanima jest Sunce kao direktan simbol života, a u uzajamnom djelovanju sa svijetlošću Sunce predstavlja dobro. Iako drevni Egipćani nemaju izraz za stanje svijesti, ipak ona postoji u težnji za putovanjem u Sunčevoj barki kako bi se sačuvalo svijetlo koje u mraku drugoga Svijeta (Duatu) predstavlja garanciju postojanja. Velebni hramovi i piramide koje su drevni Egipćani izgradili ne predstavljaju nikakav plod mukotrpnog i prisilnog rada. Hramovi i piramide drevnih Egipćana zapravo su oblici veličanja božanskog i to nikako nisu postignuća aktualnih faraona već postignuće i uspjeh cjelokupnog društva drevnog Egipta. Isto tako, mitologija drevnih Egipćana ljudske tjelesne organe povezuje s božanskom stvarnošću. Tako su oči, usta, nosnice i ruke vrlo česti alati kojima se bogovi služe tijekom stvaranja Svijeta i bića kojima će ga napućiti. U mitološkim zbivanjima drevnih Egipćana čovjek je snažno i često uključen uz bogove. Bića su smrtna i prolazna, ali njihova imena zauvijek zadržavaju snagu i prenose se u druge svjetove. Za drevne Egipćane čak će i vječni Svemir propasti, ali će opetovano biti obnovljen. Sve te ideje drevne Egipćane zapravo prikazuju kao ljude otvorenog duha koji su sebi najvjerojatnije postavljali mnogobrojna pitanja koja su zahtijevala brojne odgovore koje su pak oni pokušali samo na sebi svojstven način i dati.

Nakon svega ovoga narečenog pokušat ću ispisati i objasniti bogove i božice, njihova obličja i atribute, te kozmogonije, simbole i regalije iz mitologije drevnih Egipćana.