Vrijeme bogova i vrijeme ljudi

U početku Ra vlada Nebom i Zemljom koje je stvorio, bogovi i ljudi žive zajedno. Ra je mlad i snažan, te vlada čvrsto i pouzdano, prema pravilima božanskog poretka. No, Ra je stario, sve više se pretvarao u nemoćnog starca, pa su pojedini bogovi to željeli iskoristiti za svoje osobne ciljeve. U mitu je zapisano da je božica Izida bila u tome najvještija, a ponekad se i spominje da je Oziris u sukobu s ocem bogova. Mit dalje priča da su Raove slabosti postali svjesni i ljudi, pa i oni kuju zavjere protiv njega. Kad je Ra saznao za ovo, on saziva savjet bogova i odlučuje da čovječanstvo treba kazniti. U početku Ra strašno kažnjava ljude i odlučuje da uvede red u ono što je sam stvorio. No, kada su se Oziris pravedni i Izida veličanstvena pobunili i stali na stranu ljudi Ra uviđa da je pretjerao, te odlučuje da se povlači sa Zemlje i odlazi na Nebo. Na Nebo ga je odnijela božica Nut, božica Neba, a ostali bogovi priljubljeni uz njezin trbuh postanu sjajne Zvijezde. Na ovaj način Nebo i Zemlja, bogovi i ljudi zauvijek su razdvojeni. Ra abdicira i svu vlast na Zemlji predaje bogu Tothu, bogu mudrosti i Mjeseca. Ovo simbolizira zalazak Sunca i izlazak Mjeseca koji osvjetljava dvanaest noćnih sati. Na ovaj način Ra je ljude zaštitio od noćne tmine. Povlačenjem Raa i bogova na Nebo u egipatskoj mitologiji završava doba bogova i počinje predivno doba, doba ljudi (faraona).

Ra i Oziris

Kada je Ra pozvao Ozirisa k sebi, oni su se sreli u obličjima svojih duša. Duše Raa i Ozirisa, obije u obličju sokola, okrenute su jedna prema drugoj. Raova na glavi ima sunčev disk, a Ozirisova duša (čak i tijekom susreta sa svemoćnim Raa zadržava ljudsko lice koje govori da je on u srodstvu s čovjekom) na glavi ima bijelu krunu Egipta. Ra na pokon dopušta Gebu da preda prijestolje sinu svom najstarijem, Ozirisu pravednom, a sve su to drevni Egipćani zapisali u drevnim zapisaima ovako: 'Neka ti je slava, o, Ozirise veliki bože Abidosa, kralju neprolaznosti, gospodaru vječnosti! Ti koji u postojanju svome prolaziš kroz milijune godina, ti najstariji sin utrobe Nutine, gospodaru dične bijele krune, prinče bogova i ljudi, primi hekau i bič i dostojanstvo svojih božanskih otaca. Neka ti bude zadovoljno srce koje u brdima Amenteta boravi, jer sin ti je Horus na prijestolju tvome utvrđen. Izida te u miru grli i tjera zloduhe s ušća staza tvojih. Ti lice svoje Amentetu okrećeš, a mrtvi ustaju da te vide, zrak udišu i u lice te gledaju kad sunce na obzoru svome izlazi. Srca su im mirna jer u tebe gledaju, o, ti koji si vječnost i neprolaznost.' Sada su potpuno razumljive ideje drevnih Egipćana o besmrtnosti i uskrsnuću koje su utjelovljene u jednom bogu, bogu Ozirisu.

Ra i Izida

Izida bijaše tada žena koja vladaše riječima moći. Srcu njezinom dosadili su milijuni bogova, pa ona izabra milijune ljudi, ali je najviše štovala milijune duhova (hu). Izida tako razmišljaše u srcu svom: 'Zar ja ne mogu uz pomoć svetog imena Božjeg zagospodariti Zemljom i postati božica kao Ra na Nebu i Zemlji?' Dok je Ra tako svakodnevno ulazio na čelu svojih božanskih mornara i sjedao na prijestolje dvaju obzora, on (Ra) je ostario, a iz usta slini i slina mu pada na Zemlju. Izida Raovu pljuvačku rukom zamijesi sa zemljom, te od nje načini zmiju strelovitog oblika, no, ne uspravi je pred licem svojim, već je ostavi na zemlji da leži na stazi kojom je Ra svakodnevno prolazio, po želji srca svoga u svoje dvostruko kraljevstvo. Tako se uzdigne Ra, te izađe kao što je to činio svakoga dana. Zmija ga odjednom ujede, plamen života ga napusti, te on, biće samostvoreno, on koji je stvorio Nebu i Zemlju, vjetrove što život daju, vatru, bogove, ljude, zvijeri, stoku, gmizavce, ptice u zraku, ribe u moru, on kralj ljudi i bogova, bijaše savladan. Otvori Ra usta svoja i sveti krik njegov dopre do Neba. Bogovi se silno uplaše i upitaju: 'Što se dogodilo? Što je to bilo?' No, Ra ne mogaše odgovoriti jer mu je vilica silno drhtala, a svi mu se udovi drhtaše. Otrov se brzo širio Raovim tijelom, baš kao što se Nil zemljom njegovom kreće. Kad Ra utvrdi srce svoje, zavapi on svima u pratnji svojoj: 'Priđite svi vi koji se iz tijela moga rodiste, vi bogovi koji iz mene izađoste. Kažite Kheperi da me kobna nesreća snađe. Srce je moje osjeća, ali je oči moje ne vide. Ruka je moja ne izazva, niti ne znam tko mi ovo učini. Nikad bol takav ne osjetih, čak ni bolest takve patnje ne zadaje. Ja sam princ prinčeva, veliki sin velikog oca, mnoštvo imena ja imam, mnoštvo obličja i biće je moje u svakom bogu. Oglasiše me Atum i Horus glasnici moji, otac i majka ime mi izgovoriše, ali ga onaj što me stvori u meni sakri jer ne htjede da riječi vidovnjaka nada mnom moć i vlast imaju. Izađoh da pogledam ovo što načinih, što stvorih, kroz svijet prolazih kada me nešto ujede, a ne znam što je to. Je li vatra, je li voda, ja ne znam, ali tijelo mi gori i vatra mi sve udove zahvati.' Tada Ra zapovijedi da mu se dovedu sva djeca njegova, ljudi i bogovi koji magične riječi poznaju i usta imaju koja znaju da ih izgovore. Tako dođe i Izida žena noseći sa sobom svoje riječi magične moći, a usta joj bijahu puna daha životnoga. Njezina usta izgovarahu riječi magične što ponovno oživljavaju grla onih koji su umrli. Izida progovori: 'Što se dogodilo, o, sveti Oče? Što je bilo? Da te nije zmija ujela, da nije stvor kojeg si ti sazdao na tebe glavu podigao?'  Ra otvori usta i progovori: 'Kretah se stazom svojom i prolazih kroz dvije oblasti zemalja svojih po želji srca svojeg da vidim što načinih. Hladniji sam od vode, vreliji sam od vatre.' Izida tada reče: 'O, sveti Oče, kaži mi ime svoje, jer onaj koji bude spašen bio živjet će s imenom tvojim.' Ra ponovno progovori: 'Ja Nebo i Zemlju načinih, sastavih planine i sve što na njima ima, vodu načinih, učinih da se rodi božica Mehturt i stvorih 'Bika majke njegove' iz kojeg ljubavne naslade izviru. Ja raširih dva obzora kao zavjesu i u bogove stavih dušu njihovu. Ja sam onaj koji čim oči otvori svijetlo nastane i onaj koji kad oči zatvori tama nastane. Na zapovijed moju Nil se diže, ja satove stvorih, dane i svečanosti godišnje, stvorih poplavu Nila. Ja sam Khepera ujutro, Ra u podne i Atum navečer.' Izida ponovi Rau: 'Ono što si rekao nije ime tvoje. Kaži mi ime tvoje i otrov će uzmaknuti, živjet će onaj koji bude ime otkrio.' Otrov sada buknu poput vatre i bijaše bjesniji od plamena iz peći. Ra sada pristane i konačno progovori: 'Pristajem da me Izida ispita i da ime moje od mene na nju prijeđe.' Sada se Ra sakri od bogova i mjesto njegovo u 'Barci od milijun godina' dugo ostane prazno. Kada dođe vrijeme da izađe srce Raovo, Izida reče sinu svom Horusu: 'Bog se zakletvom obvezao da će osloboditi svoja dva oka (Sunce i Mjesec).' Ovo bijaše ime velikog boga uzeto od njega. Magične riječi Izide glasile su: 'Ja sam ona koja natjera pobijeđeni otrov da na zemlju padne jer oduzeto je ime od boga. Neka Ra živi i neka otrov umre! Neka otrov umre i neka Ra živi!' Opet je jasan naum drevnih Egipćana u kojem oni navode da je božica Izida veličanstvena i gorljiva zaštitnica ljudi na najbezbolniji način prinudila onemoćalog Raa, koji više nije mogao upravljati Svijetom ljudi i bogova, da abdicira u korist sina njezinog Horusa mlađeg, osvetnika oca svojega.