Drevni zapisi i priče koje kazuju o mitologiji drevnih Egipćana proizvod su jednog dugog vremenskog razdoblja u kojem se smjenjuju razna doba, a koja sva zajedno traju više od 3000 godina. Doista, izvanredno je teško uskladiti sve stavove i vjerovanja pisaca (pisara) jednog doba s tim istim stavovima i vjerovanjima u drugom dobu. Sustavnog prikaza nekakve doktrine drevne egipatske mitologije nema, barem još nije otkrivena, a male su vjerojatnosti da ikada i bude otkrivena, jer drevni Egipćani jednostavno nisu osjećali potrebu da se takvo nešto uopće piše. Ta sama po sebi složenost i istinska nemogućnost da svi ljudi koji žive na različitim mjestima, u različitim dobima misle isto, ili barem slično, o stvarima i pojavama koje pripadaju domenama mitologije i vjere drevnim je Egipćanima već tada izgleda bila razumljiva. Tako se oni ni ne trude pisati o nekoj mitološkoj doktrini, već mitologiju jednoga doba lijepo pretaču i usklađuju s drugim dobom. No, dolaskom starih Grka i Rimljana, a kasnije i ostalih starih naroda u doticaj s mitologijom drevnih Egipćana vrlo brzo rađa i prve zabune i zablude. Krivo se i naopačke shvaća i razumije, a krivo se i prevode i pišu knjige. Kako se ništa lakše ne prihvaća i potom se uporno zadržava kao zabluda, a koja se jednom napiše u knjigama, to se onda dogodilo i s drevnom Egipatskom mitologijom. Naime, starim Grcima i Rimljanima bilo je teško shvatiti način na koji su drevni Egipćani ugrađivali, nadograđivali i pretakali mitološke priče jednoga doba s pričama iz drugog doba, a ponajviše i poradi teškog izgovora naziva drevnih egipatskih božanstava, oni (stari Grci i Rimljani) upadaju u zamku egipatske mitologije i pokušavaju je sistematizirati, odnosno dovesti je u nekakav red kako su oni tada najvjerojatnije razmišljali. Tako su upravo stari Grci i kasnije Rimljani udarili prve temelje raznim kasnijim zabludama oko egipatske mitologije. Naime, išlo se tako daleko da su se drevnim egipatskim božanstvima i drevnim gradovima kultnim središtima davala grčka imena. Još kasnije, kada će se to sve prepisivati i umnožavati, to će se još više pomiješati i ispremiješati i zablude će se provlačiti sve do danas.

 

Harpokrat – egipatski bog šutnje

 

Harpokrat (grč. Arpokratis, lat. Harpocrates) prema tumačenju starih Grka i Rimljana to je ime za egipatskog boga šutnje. No, drevni Egipćani u svojoj mitologiji nikada nisu imali boga šutnje. O čemu se tu onda radi pitat će se neki. Dobro, evo gdje je došlo do misterije. Stari Grci i Rimljani imenom 'Harpokrat' su nazivali ljude koji su bili šutljivi, dakle nisu baš bili pričljivi, a naziv su izvukli iz mitologije drevnih Egipćana, tumačeći pri tomu da je 'Harpokrat' bio egipatski bog šutnje. No, netko je tu nešto pobrkao i došlo je do nesporazuma koji se kasnije pretvorio u prekrasnu misteriju. Dakle, stari Grci vidjeli su kip predivne božice pravednice Izide pored koje je bio njezin malodobni sin Hor – p – khart (na drevnom egipatskom jeziku to bi značilo Horus mlađi, odnosno, dijete Horus, ili možda maleni Horus). Upravo taj mladac prikazan je kako siše palac (to slatko rade i današnja naša djeca, pa se očito to dopalo nekom od drevnih Egipćana i djecu su stali prikazivati kao malene ljude koji sišu svoj palac). E, sada neki 'pametnjaković' drevnih Grka, ili možda Rimljana, vidjevši tog mladca s rukom na ustima objašnjava kako je to zapravo božanstvo šutnje. Dok drevni Egipćani uporno tvrde da je to Horus dijete, sin Ozirisa i Izide, drevni Grci čuju da je to drevni egipatski bog šutnje. Tako smo mi današnji moderni ljudi naučili da bogovi u mitologiji mogu nastati na različite i čudne načine, pa čak i nesporazumom među ljudima. Zato mitologiju treba voljeti, diviti joj se, jer u njoj su bezbrojne tajne što dobro su skrivene, pa je mitologija čudnovato sjeme iz kojeg će kasnije niknuti sve religije, pa ako hoćete i sve filozofije kasnijih ljudi sve do naših današnjih modernih dana.

 

Haramakis – bog jutarnjeg Sunca

 

Haramakis (Harmakhet) bog jutarnjeg Sunca kojeg su stari Grci vidjeli u obličju sfinge koja čuva velike piramide druga je zabluda koju su nam nesvjesno i ne zlonamjerno 'podmetnuli' stari Grci. Zapravo se radi o drevnom sinkretičkom obličju božanstva drevnih Egipćana koje se naziva 'Horus Ra Kheper', odnosno obličje Heruakhti (Horus na obzorju ili horizontu). Ovo se vrlo lako da objasniti ako se prisjetimo da su drevni Egipćani ponekad znali proglasiti božanstvom različito obličje jednoga te istoga boga, ili pak različite faze u njegovu životu. To se upravo dogodilo kada su oni Sunce na izlasku nazvali bogom Kheperom – praiskonskim bogom koji je u sebi nosio klicu života i koji samo što nije izronio iz kaosa nepregledne vodene mase nazvane Nun. Nadalje, drevni Egipćani, snažno i moćno Sunce u podne nazivaju bogom Ra, a Sunce na zalasku nazivaju bogom Atum – onaj koji dovršava dan. Ujutro pak kad bi se Sunce probudilo nazivali bi ga mladim bogom Horusom – onaj koji je iznad i započinje dan. Dakle, ako se vratimo drevnoj priči Egipćana poznato nam je da se bog Atum razvio iz obličja boga Khepera, koji je nosio u tamnim vodama Nuna klicu života, te da je Atum Stvoritelj bogova i ljudi. Stoga, ako se u 'barki od milijun godina' pojavi samo jedno od ovih narečenih božanstava (obličja bogova) nitko na njoj ne nedostaje, jer drevni su Egipćani pojavom jednog od obličja tih narečenih bogova smatrali da su s njim nazočna i ona druga dva obličja. Tako su zapravo tri obličja drevnog egipatskog sunčanog božanstva (Horus Ra Khepera) zapravo jedan bog u tri obličja, ili u tri faze svog života.

 

Horus – sin Izidin

 

'… Stoji Horus sin Izidin na dva krokodila, moćno stoji, na čelu mu ureus, a na glavi s desne strane nosi uvojak (simbol egipatske mladosti). U rukama drži zmije, lava i antilopu, a po izrazu lica njegovog vidimo da se nimalo ne boji. Iznad glave mu bradata glava Besova, s lijeve i desne strane glave Besove su 'utjati' s ljudskim rukama i šakama, Horus – Ra s glavom sokola nosi sunčev disk i ureus, te stoji na zmiji vijugavoj. Oziris u obličju sokola stoji na žezlu s krunom atef. Iza Ozirisa stoji žena njegova, Izida, majka Horusova na zmiji vijugavoj. U obličju lešinara stoji božica Nekhbet na žezlu papirusovom. S lijeve strane mladog Horusa papirusov je stijeg s dva pera i menatima, pa bog Tot koji stoji na vijugavoj zmiji, iza njega božica Uatjet u obličju zmije koja se smjestila na žezlu papirusa …'

 

Potpuno je jasno da ovdje mladi Horus simbolizira mladost i snagu Sunca koje izlazi. Bradata glava Besova predstavlja starca, Sunce koje zalazi. (izgleda da nam ovdje drevni Egipćani poručuju – navečer staro Sunce sigurno će ujutro biti mlado) Utjati i figure narečenih božica i bogova govore nam da su to sve moćnici koji gospodare magijskim riječima, kako na Jugu, tako i na Sjeveru. Mladi Horus uz njihovu pomoć i savjete pobjeđuje sve neprijateljske životinje, gmizavce i one koji pužu, kopnom i vodom. Zapravo, drevni Egipćani nam jednostavno žele pokazati da svijetlo uvijek pobjeđuje tamu, dobro će uvijek savladati zlo, a nakon smrti dolazi obnovljeni život. Dakle, obličja Horusa (Heru – p – khart, Heru – sa Ast – sa Asar) govore nam da se radi o Horusu mlađem (sinu Izide i Ozirisa, jer postoji i Horus stariji koji je brat Ozirisov i Izidin, rođen petog dana, što kockom ih dobi bog Tot, od mladoga boga Khonsua, u namjeri da pomogne Nut da rodi djecu svoju).

 

Horus – obličje 'Heru – ur'

 

Horus u obličju Heruura zapravo je Horus stariji, brat Ozirisov i Setov, ujak Horusu mlađem. Ovaj Horus potječe iz doba kada je Egipat bio još razjedinjen i podijeljen na Gornji i Donji Egipat. Borbe za ujedinjenje opisuju se kao borbe između vojske Horusa i Seta. Dakle, Horus je na čelu vojske Sjevernog (Donjeg) Egipta, a Set je na čelu vojske Južnog (Gornjeg) Egipta. Okolnosti pod kojima su se borbe vodile nisu baš kristalno jasne, pa je izgleda pobjeđivala na trenutak jedna, a onda opet druga strana. Horus se prikazuje u odjeći faraona i kao najstariji sin boga Ra, Horus je dobri bog i gospodar 'Nebtaui' (Dviju zemlji), pa tu onda on poprima i obličje 'Heru – neb taui' . U tom mitu pobunjenike protiv Ra predvodi Set (opet oličenje zloće), a baš u tim mitološkim pričama Setova vojska sastoji se od ratnika u obličju strašnih krokodila, nilskih konja i zmija (koje će kasnije postati legije 'Sebau' u Duatu), koji su općenito i vjekovni neprijatelji boga Ra. (Otuda i ona kasnija tvrdnja da su faraonovi neprijatelji zapravo i neprijatelji boga Ra) Sve je to posljedica toga što su drevni Egipćani lako prenosili sukobe i nesporazume drevnih vladara u svoju mitologiju, te ih jednostavno predstavili kao sukobe bogova.

 

Horus – krilati sunčani disk

 

U ona davna vremena kada je vladao faraon pravednik, bog Ra, faraonova vojska pratila je faraona u ratnom pohodu u Uauatu (Nubiji). Odjednom usred ratnih zbivanja faraon je obaviješten da se u Egiptu kuje zavjera protiv njega. (Ovdje u ovoj mitološkoj priči drevni Egipćani faraona predstavljaju u obličju boga Raa) Dakle, faraon u obličju boga Raa zapovjedio je Horusu krilatom (Heru – behdeti) da zapodjene bitku s Raovim protivnicima koji kuju zavjeru u zemlji (Nebo) dok njega nema. Mladi i moćni ratnik Horus uzeo je obličje krilatog sunčanog diska, te se svom silinom spustio na protivnike Raove. Raovi protivnici u strahu su pobjegli pretvorivši se u nilske konje i krokodile, te podmuklo čekali u mraku Duata prolaz Raove 'barke od milijun godina'. Pravedni Raovi mornari (henememet) odmah su se upustili u bitku za obranu Raove 'barke od milijun godina' i hrabro se držali sve do pojave 'Horusa behdetia' s njegovom moćnom vojskom. Horus se hrabro i odvažno upustio u bitku i gađao protivnike Raove harpunima. No, ovaj puta Horus proganja neprijatelje Raove diljem cijelog Egipta i razračunava se s njima u tisućama bitaka. Nakon što je Horus, uhitio i svezao vođu pobunjenika i zloćudnih sila (Set), Ra je zapovjedio da se u čast Horusa na sve ulaze u hramove svih božanstava mora smjestiti krilati sunčev kolut koji ih je štitio od svih neprijatelja. Ponekad iznad faraona Horus lebdi u obličju sokola, te u kandžama drži mlatilo, kao simbol kraljevskog dostojanstva u jednoj i prsten vječnosti (shenu) u drugoj. Ovog ponosnog boga i veličanstvenog ratnika drevni su Egipćani prikazivali kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (ureus) Gornjeg i Donjeg Egipta. Tako je na kraju i sam Ra poistovjećen s Horusom, pa se na kraju vjerovalo da je svaki faraon zapravo živi Horus koji će nakon smrti postati Ra.

 

Ra Heru akhti – Ra Horus (Horus dva obzorja ili horizonta)

 

Horus u ovom obličju još je jedan sinkretički bog drevnog Egipta. Horus je bog sokol, bog gospodar Neba. Horus je tako jedno od najviše zbunjujućih i najviše zamjenjujućih božanstava drevnih Egipćana što počine ga oni koji tek površno poznaju panteon drevnih Egipatskih božanstava. Naime, do danas je poznato čak dvadesetak obličja Horusa drevnih Egipćana, a sumnja se da su drevni Egipćani imali barem još desetak obličja koja su nažalost zauvijek ostala izgubljena, nedostupna i skrivena u magli neznanja današnjeg čovječanstva. Na svojim drevnim prikazima drevni Egipćani boga Ra prikazivali su obličju čovjeka s glavom sokola, a istim obličjem prikazivali su i Horusa. No, Horus (mlađi, sin Izide) na glavi uvijek ima dvostruku krunu Peshent ujedinjenog Egipta, Horus (stariji prikazivan je u obličju krilatog sunčevog diska, ponekad u antropozoomorfnom obličju tijelo čovjeka s glavom sokola, ali uvijek bez krune), dok je Ra u tom istom obličju, ali s krunom sunčanog diska oko kojeg se zaštitnički omotala kraljevska kobra.