Bog Trpimir u starohrvatskom bajoslovlju je bog žetve, mlatitelj i vršitelj žita i hranitelj ljudi, a kao takav je i sedma sunčeva moć. Starohrvatski žreci prikazivali su ga kao zrelog muškarca koji na glavi ima vijenac od klasja žita i njegove svetkovine započinjale bi s prvim danima žetve u mjesecu srpnju.

Bog Radomir bio je u starohrvatskom bajoslovlju bog odvažnosti, neraskidive volje i gostoljubivosti. Ljudima je darivao toplinu i svijetlost i kao takav bio je osma sunčeva moć. Bio je miljenik oca Zvonimira, a žreci su ga opisivali kao čovjeka širokog srca, bučnog veseljaka i vrlo rasipnog. Njegove svetkovine započinju kada se sa svih polja ubere ljetina, a stoka se zatvori u torove, kada su ambari i torovi puni i kada je razumljivo da gladi tijekom duge zime biti neće.

Bog Rujimir bio je u starohrvatskom bajoslovlju bog vinograda, vina, ali i slatkog voća te ostalih grmovitih sočnih plodova. Kao takav on je deveta sunčeva moć i ljude potpuno oslobađa svih briga, potiče ljubav i prijateljstvo, a umjetnike daruje zamahom stvaralačke snage. Starohrvatski žreci prikazuju ga kao srednjovjećnog muškarca koji na glavi ima vijenac grozdova, u lijevoj ruci ima košaricu punu grožđa i slasnog voća, a u desnoj pak mu je štap koji je omotala vinova loza.

Žena boga Rujimira je jedra i sočna božica jeseni, božica Rujana, koja mu je rodila sina Ruđera, boga nadahnuća i kćer Grozdanu božicu zrnja i grozdova. Nadalje, deseta sunčeva moć je bog Zlatomir (Zlatko – naziva ga Athumanunh), bog pravde, istine, duha i svijetla danjeg, a kao takav zaštitnik je lovaca. U starohrvatskom bajoslovlju bog Zlatko ponekad je prikazivan i u obličju zmaja, ali u ljudskom obličju on je naoružan štitom i kopljem i čuvar je svetih knjiga i zapisa, te štiti ljude gorljivo i predano od svih bjesova Podzemlja.

Bog Zlatko često sjedi na oblaku i odatle motri na zemaljske staze, a ljude je naučio i sijati žito. Jedanaesta sunčeva moć je božica Kajana (Kaja – naziva je Athumanunh), a ona je božica zaštitnica starica i vjesnica je zime. Napokon, dvanaesta sunčana moć je bog Vladimir (Vlatko – naziva ga Athumanunhu), a on je bog prvog jutarnjeg (majčinog, Zorinog – po Athumanunhu) svijetla (bog praskozorja – zapisao bi Athumanunhu).

Bog Vlatko još je i bog topline koju širi vatra u kućnom ognjištu, a u starohrvatskom bajoslovlju ovaj bog prikazivan je kao mladić u punoj snazi i uvijek u društvu krilate zmije. Krilata zmija pak je starohrvatski simbol za erotsku čaroliju. U čast boga Vlatka starohrvatski mladići i djevojke tijekom najmračnije zimske noći (zimski solsticij – po Athumanunhu) vodili su ljubav cijelu mračnu noć u namjeri da pobijede sile mraka. (Athumanunh, taj veteran tisuću bitaka inih i nevjerojatnih, mora priznati da mu se taj oblik bitke protiv Zla čak više dopada od bitke sa britkim i svijetlim oružjem!)

Eto ga, to bi trebalo biti to, svih dvanaest sunčanih moći starohrvatskog bajoslovlja po Athumanunhu napisano.