Noć postaje sve tamnija, prema Athumanunhu sve nježnija, pa se na trenutak ta drevna egipatska noć Athumanunhu, tom starom heroju bez imena što traži tajne što tako dobro su skrivene, istodobno čini nježna poput leptira, ali i uzbudljiva poput oluje.

No, bilo kako da bilo, Athumanunh stiže do 'Trećeg opasnog noćnog sata', odnosno pred 'Treća vrata' gdje ga dočekuje opasan noćni stražar koji čuva 'Treća vrata', a naziva se Sebqa. No, dobro, pa evo onda i njegove priče: Jedan Bog – besmrtan, vječan, nevidljiv, sveznajući, svemogući i nezamisliv

Svi koji su do sada pročitali tekstove o mnogobrojnim božanstvima drevnih Egipćana i pri tomu zaključili da su drevni Egipćani bili nepopravljivi mnogobošci i idolopoklonici upali su u mrežu obmane drevnih Egipćana koju su oni tako marljivo pleli i tkali tisućama godina.

Da, drevni Egipćani zapravo su vjerovali u jednoga svemogućega Boga koji je bio besmrtan, vječan, nevidljiv, sveznajući, svemogući i nezamisliv. Boga koji je stvorio Nebo, Zemlju i Podzemni svijet, tvorca mora, planina i voda, muškaraca i žena, životinja inih, te ptica, riba, gmizavaca i kukaca, biljaka svakojakih i drveća, te bestjelesnih bića, glasnika svojih, što ispunjavali su svaku njegovu volju, želju i riječ.

Dakako, drevni Egipćani tisućama godina svoje povijesti razrađivali su, razvijali i temeljili svoju mitologiju, teologiju i religiju na politeističkoj ideji tolikom predanošću i marljivošću da su već i drevni okolni narodi i ini stranci što stigoše u drevni Egipat jednostavno bili zbunjeni (a možda i zavedeni takvim postupcima lukavih Egipćana) i drevne Egipćane jednostavno opisali kao mnogobošce i nepopravljive idolopoklonike.

No, drevni Egipćani, zapravo nikada nisu odstupili ni za 'djeba' (najmanja drevna mjera Egipćana – 'prst' što približno iznosi 18, 68 mm) od vjerovanja u jednoga Boga i njegovo jedinstvo i tu veličanstvenu ideju nikada nisu gubili iz vida u svojim mitološkim zapisima.

Odakle pak je stigla ta veličanstvena ideja do drevnih Egipćana nitko danas više pouzdano ne može tvrditi ni dokazati, no, poneki drevni papirusi spominju 'nekakvo daleko vrijeme' (i pazite sada) unatrag deset tisuća godina.

Isto bi tako danas bilo glupo i beskorisno pokušati izmjeriti to vrijeme 'mehnesu' (najveća mjera drevnih Egipćana – 'kraljevski lakat' što približno iznosi 28 prstiju ili 523, 04 mm) i pronaći trenutak u Vremenu (Vrijeme je najmudrije i ono zna sve odgovore, pa se poradi toga Svijet panično boji Vremena, no, Vrijeme se ipak boji Piramida …) kada je zapravo rođena ta veličanstvena ideja drevnih Egipćana.

Možda su ove priče pomalo teške i komplicirane ljudima koji ne poznaju tajne što skrivaju ih hijeroglifi, pa će na kraju Athumanunh Vas uputiti i na drevnu egipatsku mitsku priču, što strašni Sebqa ispriča je Athumanunhu u taj opasni 'treći sat' Noći drevnog Egipta.

Dakle, Sebqa je Athumanunhu ispričao 'Priču brodolomca' u kojoj on opisuju doživljaj čovjeka koji je preživio brodolom i dospio na bajkoviti otok na kojem žive božanska bića. Čovjek brodolomac, tijekom razgovora s posljednjim od tih božanskih bića, saznaje za njihovu sudbinu koja je uništena padom meteora na njihov otok koji biva uništeni tone u more…

Eh sad, ta priča Vam bi trebala biti nekako poznata, zar ne? Ako pak se ne možete sjetiti Athumanunh će Vam pomoći.

Nije li takovu sličnu priču čuo i sam Platon (od egipatskih svećenika koji su ga uz to još i upozorili da se ne igra s Vremenom i Starošću, jer Grci su još mladi narod), a ime otoka dakako (možda) bila je Atlantida! No, to pak je već druga priča, a mi ostanimo kod drevnih Egipćana i njihovih priča iz toga doba o kojima pisat će Vam Athumanunh na svom koračanju kroz 'Dvanaest opasnih noćnih sati'.