Dakle, 'Senek en mu' su teško poraženi, sputani i bačeni u najdublje jame pakla gdje će zauvijek biti prokleti. Još samo da Ra napusti 'noćnu barku' i uđe u 'dnevnu barku' i nova zora novoga dana može početi. Ostaje onda još priča stražara na jedanaestim vratima, a njegovo ime je Pefsachuef. Egipatski astronomski tekstovi i hijeroglifski zapisi spominju mnoge bogove i božice na noćnom nebu, a njih jednostavno nazivamo 'zvjezdana božanstva'. Drevni Egipćani dijelili su ih na 'one koji ne znaju za nestanak' (sjeverne cirkumpolarne Zvijezde koje su bile vidljivi svake noći), na 'one koji ne znaju za umor' (planete), ali i na 'bia m pet' (ovo su meteori koje su drevni Egipćani vidjeli, a Athumanunh ih prevodi kao 'željeza s neba'. Najsvjetliji objekt na noćnom nebu drevnih Egipćana bio je Mjesec kojeg su oni povezali s bogom Tothom, no, kasnije to je Khonsu, zatim planeta Venera ('jutarnja zvijezda' ili 'onaj koji prolazi', ili pak možda 'Bog jutro'), pa onda Mars (Horus na horizontu, ili Horus crveni), pa Jupiter (Horus koji ograničava dvije zemlje), pa Saturn ('Horus bik na nebu'). No, možda je ipak najinteresantnija priča ona o Zviježđu Orion, Zvijezdi Sirius (iz Zviježđa Psa) i planeti Venera. Naime, drevni Egipćani zapisali su u hijeroglifima Sah ('sh' – Orion) koji je predstavljao Asara (Osirisa), njegovu družicu Sopdet, ili Sotis kako će je kasnije nazivati stari Grci, ('spdt' – Sirius) koja je predstavljala Ast (Izidu) i njihovo dijete Sopdu ('spd' – Venera) mladoga Horusa. Kako Sopdet nije bila vidljiva sedamdeset dana, njezina pojava, (na istočnom horizontu u zoru tijekom srpnja), najavljivala je poplavu rijeke Nil koja je bila povezana opet sa zvijezdom Sah. No, priča o tomu kako su se sjedinile dvije Zvijezde da bi rodile treću neka je druga priča i o njoj drugom prilikom.