Četvrti je noćni sat drevnog Egipta i tama je gusta. Četvrti stražar četvrtih vrata Duata naziva se Nekau, a Athumanunh se našao točno ispred njega i želio bi čuti što se dešava u ovoj tmini. Stražar Nekau počinje svoju priču u kojoj početak baš i nije dobar za božansku harmoniju i sklad. Naime, Krilati Horus (Horus Behdeti – ur) još uvijek nije prikupio glavninu božanske vojske, a malobrojna pratnja Raova sve teže odbija napade na 'barku milijuna godina'. Da bi stvari bile još gore moćni Ra je ranjen (izgubio je lijevo oko – Sunce), pa sada u ovom najdubljem satu mraka stanovnici Duata više ne vide Velikog boga. Nedostatak svijetlosti i ledena tišina Duata lako bi mogle svladati dušu Raovu. No, tada odjednom, pojavljuje se nova svijetlost i nova nada (desno oko Ra – Mjesec). Pojavljuje se bog Toth osobno i otvoreno traži pomoć vladara Amenteta, gospodara Duata moćnog Asara (Oziris). Oziris odmah šalje čuvara Amenteta strašnog boga-demona Shesmu. Shesmu je u drevnoj egipatskoj mitologiji božanski demon Podzemnog svijeta (Duata), a po Ozirisovoj zapovijedi on je čuvar mirisnog ulja za balzamiranje pokojnika. No, nadalje spominje se Shesmu i kao bog koji daje snagu faraonu, pa kao bog crvenog vina i piva, kojeg ako se ga konzumira nepromišljeno dovodi do 'krvoprolića' odnosno svađe.

Upravo je Shesmu pribavio dovoljne količine crvenog vina bogu Rau, kada je božica Sekhmet u svom naumu da kazni ljude malo pretjerala, koje je proliveno, pa je Sekhmet, misleći da je to ljudska krv, popila i zaspala omamljena. Shesmu je prikazivan u ljudskom obličju sa zmijom na glavi, ali ponekad se može pronaći u ljudskom obličju s glavom lava (lav je drevnim Egipćanima simbol snage – po Athumanunhu). Ponekad je Shesmu u aspektu i obličju čovjeka s glavom lava, pa ga je vrlo lako zamijeniti i pobrkati s Maahesom sinom Sekhmet koji je ratnički bog, a u ruci uvijek drži mač. Maahes za razliku od Shesmua na glavi ima sunčani disk kojeg Shesmu nema nikada. Ako i to ne pomaže onda treba pozorno pronaći hijeroglife i vidjeti o čemu oni govore, a možda je u blizini i naziv samoga boga. U bitku na strani Ra ulazi i sam stanovnik tame – Ptah Sokar Asar, a snaga mu je nevjerojatna jer 'dva boga probudiše trećeg'.

Zajedničko ovima trima božanstvima drevnog Egipta je to što se njih tri jedino prikazuju kao mumificirana božanstva. Dok je Ptah stvoritelj Neba i Zemlje, (kovač neba – po Athumanunhu, jer upravo je Ptah kao božanski zanatlija iskovao željeznu ploču Neba i njezine zemaljske podupirače), Sokar je bog najdubljeg zagrobnog svijeta. Dakle, Ptah Sokar predstavljaju mističan spoj Svijetla i Tame, Života i Smrti, koji se neprekidno smjenjuju. Ime Ptah izvedeno je iz korijena drevne egipatske riječi p t h (otvoren, onaj koji započinje nešto – po Athumanunhu), a ime Sokar izvedeno pak je iz korijena drevne egipatske riječi s k r (zatvoren, onaj koji nešto završava – po Athumanunhu). Asar (Oziris) je bog umiranja i rađanja, gospodar mrtvih (ono što je Ra bio živima, Oziris je bio mrtvima – po Athumanunhu).

Utjelovljeni u jedno obličje Ptah Sokar Asar ova tri božanstva zapravo tvore znamenito trojstvo koje će kasnije postati Oziris – bog uskrsnuća. Na žalost nije ostalo dostatan broj papirusa koji bi nam razjasnili kakvo je bilo mitološko učenje koje je povezalo Ptaha boga stvoritelja materijalnog svijeta, Sokara boga najdublje tame i Ozirisa boga vječnog postojanja i uskrsnuća. Dakle, borba između Raa i Apepa se nastavlja nesmanjenom žestinom, bliži se ponoć i peti noćni sat ništa manje opasan od četvrtog. Apep (Apofis) ispija svu vodu podzemnog Nila u namjeri da spriječi daljnju Raovu plovidbu ... tada pak se u bitku uključuje 'Veliki paut boga Ra', Raova 'Velika Devetka'. Devet bogova koji su u Annuu svi naoružani kopljima i harpunima.